UMJESTO veselja zbog povratka u školske klupe, roditelje djece s teškoćama u razvoju prate strah i neizvjesnost kako će se snaći na nastavi zbog smanjene podrške. Novim Pravilnikom u posebnom razrednom odjeljenju sva djeca s teškoćama u razvoju mogu imati samo jednog, iznimno dva pomoćnika u nastavi, dok je prije svako dijete imalo svoga.

Roditelji upozoravaju na diskriminaciju, niz nejasnoća i polovičnih rješenja zbog kojih su njihova djeca ostala prepuštena, kako kažu, nadnaravnim sposobnostima učitelja i jednog pomoćnika. 

Mama: Prvi dan je bio kaotičan

Andrea i Niko Lučić roditelji su devetogodišnje Lene Tesse, djevojčice iz spektra autizma koja je u treći razred krenula s još sedmero učenika. U toj školi roditelji nisu zadovoljni što njihova djeca imaju jednog odnosno dva pomoćnika jer su s njima u razrednoj nastavi smješteni i petaši koji imaju svog pomoćnika.

"Lena je u prvom razredu samostalno imala pomoćnika, prošle godine ga je dijelila s jednim dječakom zbog njihovog manjka, a ove godine ga dijeli s još sedam učenika. To su djeca s težim oštećenjima koja su popraćena dodatnim dijagnozama.

S njom smo prvi dan bili u školi jer su imali predstavu i to je izgledalo kaotično. Kao roditelji smo malo uskakali kako bismo ih sve držali na okupu. Jedan od dječaka voli kidati knjige. Naša Lena mora imati odvojene flomastere od bojica jer, ako dođe do flomastera, automatski boja sve živo i više se ništa ne može spasiti. 

Drugi dječak voli odlaziti od skupine i ići u šetnju po školi. Hoće li se njih za vrijeme odmora zatvarati u skupinu jer, ako ih se pusti na velikom odmoru među drugu djecu, izgubit će se. Naša se Lena izgubila prošle godine dok je u razredu bilo četvero pomoćnika, što će sada biti", pita se mama Andrea, koja je ujedno i predsjednica Udruge raSTEM u SPEKTRU.

Roditelji u strahu. "Nina ima rijetku bolest, potreban joj je nadzor"

Prvi put u školske klupe s Lenom je sjela i djevojčica Nina koja ima sindrom Down. Školi se jako veselila i jedva je dočekala upoznati učiteljicu i prijatelje. No, uzbuđenje s njom nisu dijelili roditelji.

Nina boluje od vrlo rijetke metaboličke bolesti fenilketonurije. Njezini enzimi ne mogu preraditi proteine pa djevojčica ima posebnu prehranu. Mama Kristina plašila se škole upravo zbog prehrane, a kad su saznali za smanjen broj pomoćnika u nastavi, strah je postao još veći.

"Imamo točnu gramažu proteina koju ona može unijeti u 24 sata, kad se to prekrši i ona pojede ono što ne bi smjela, onda joj se u krvi stvara otrov i udara na moždane stanice. Da jede našu hranu, za mjesec dana bi postala biljka i mozak bi joj odumro.

S obzirom na sindrom Down, nama dijagnoza ne ide na ruku. Kad joj kažemo da ne smije jesti, ona to zna uzeti, pobjeći i pojesti. S pomoćnikom u nastavi smo bili malo smireniji jer, osim što je na nastavi treba usmjeravati, treba paziti da ne pojede nešto od druge djece. S obzirom na to da će jedna osoba biti na njih osmero, strah me. Uvijek se koplja lome na djeci s teškoćama", mišljenja je mama Kristina.

Damjanova mama Tatjana zabrinuta je hoće li zbog nove odluke Ministarstva njezin sin zaostajati s gradivom.

"Damjan je vrlo samostalno dijete koje može bez podrške otići na zahod i užinu. No, dolazimo do problema pri usvajanju gradiva. On treba pomoć jer nije u potpunosti verbalan. Zna pisati, ali mu se treba slovkati jer ne može prepisivati s ploče.

Ima ptozu vjeđa (spuštene kapke) i onda se izgubi kad s ploče pogleda u bilježnicu. Iskreno, ne znam kako će to ići jer mu se pomoćnik u nastavi više neće moći posvetiti. Trebala bih dati otkaz da bih dijete mogla školovati doma jer koliko će oni moći stići napraviti u školi, ne znam", kaže nam mama Tatjana Mikuljan.

Asistentica: Nismo ovdje zbog plaće

Puno je pitanja koje muče roditelje i pomoćnike u nastavi. Tko će ići s djecom na odgojne i izborne predmete kada napuštaju svoju učionicu, a tko ostati? Tko će zamijeniti pomoćnike kada budu bolesni? Kako će paziti na osmero djece tijekom odmora?

Sve se to pita i Ivana Raškaj, jedna od dvije pomoćnice u nastavi koja je s učiteljicom i još tri pomoćnice bila u ovom razredu. Ove godine je imala želju prijeći u predmetnu nastavu, no kada je saznala za Pravilnik, odlučila je ostati u istom razredu, svjesna njegove težine i da će se netko drugi teško odlučiti tu zaposliti. 

"Jednostavno ih zavoliš i uvuku ti se pod kažu. Koliko je god s njima teško i izazovno raditi, toliko to volim. Nismo mi ovdje zbog plaće jer, da jesmo, vjerujem kako nitko ne bi ostao. Mi smo ovdje jer im želimo pomoći i biti njihova podrška kroz školovanje. Oni nas jednostavno trebaju i ovo je udar na njih, a ne na nas.

Mislim da ljudi nemaju predodžbu o tome s čim se sve nosimo u takvim razredima. Oni imaju različite teškoće. Radimo s djecom koja su autoagresivna i moramo paziti da ne dođe do takvih situacija, a kada se to dogodi, vjerujte, nije ih lako zaustaviti da se ne ozlijede jer su oni u tom trenu jako snažni", priča nam Ivana Raškaj. 

Razočarana je i ponašanjem ministra Fuchsa, koji je prvi dan nastave izjavio kako ne treba više asistenata jer se u razredima nalazi najviše pet učenika. No ovaj razred, smatra Ivana, ogledni je primjer stanja u državi te je, ističe nam, jako mali broj razreda o kojima priča ministar. 

Nezadovoljni su i drugim stavkama Pravilnika kojim su, smatraju, i loše plaćeni, no najviše im je zasmetala diskriminacija djece u posebnim razrednim odjeljenjima. Naime, djeca s teškoćama u redovnom razredu i dalje imaju 1 na 1 pomoćnika, dok djeca u PRO odjelu imaju jednog do dva pomoćnika.

"Imam sedam ugriza i tri podljeva"

Da nije sve onako kako ministar Fuchs prikazuje, svjedoči i situacija jedne područne škole u blizini Zagreba u kojoj je pomoćnica u nastavi Jasmina Dubravčić sama s učiteljicom na šestero učenika. 

"Nastava je dosta hektična. To su djeca koja ne mogu 45 minuta sjediti i pratiti nastavu. Danas je jednog učenika bolio trbuh, a on nije verbalan i to nije znao reći, nego je počeo vrištati, tući, gristi sebe i mene. U međuvremenu se druga učenica uplašila, a troje je iskoristilo situaciju i počelo pričati. Prvi dan sam se doma vratila sa sedam ugriza i tri podljeva. 

Ne može učiteljica raditi sa svih šestero istovremeno jer su ta djeca različiti razredi. Naravno da me ljuti izjava ministra da im mi samo pomažemo nositi torbe. Da je tako, sama bih rekla da smo i previše plaćeni. Mi pomažemo i učiteljicama da lakše rade svoj posao. Ne znam što će biti u ovakvom radnom okruženju. Bojim se, iskreno, da se neće moći pratiti program koji moraju usvojiti i da će neki zbog toga nazadovati."

Roditelji se nadaju da će njihove zahtjeve čuti jer su dobili rješenja po kojima njihova djeca imaju pravo na svog pomoćnika. U protivnom se boje da zbog ove odluke Ministarstva djeca s teškoćama u razvoju neće imati jednako vrijedno obrazovanje kao ostali učenici.