Screenshot: Youtube

"U OVOJ zgradi Hrvatski sabor donio je 8. listopada 1991. povijesnu odluku o raskidu državno-pravnih sveza s bivšom državom" stoji na četverokutnoj ploči, koja omeđena živicom i s pet stabljika ruža, ispred zgrade Šubićevoj svjedoči o danu kada je Hrvatska iz podruma Ine Jugoslaviji rekla odlučno Ne.

Piloti JNA zamalo ubili svog vrhovnog zapovjednika Stipu Mesića

Povijesna odluka nije donesena u povijesnoj zgradi Sabora jer su dan prije u 15:03 sati, dva MIG-a 21 s aerodroma JNA pored Bihaća raketirala zdanje preko puta Markovog trga - Banske dvore, koji su tada bili rezidencija predsjednika države Franje Tuđmana. Upravo je on, nekoliko minuta prije napada, napustio dvoranu za sastanke i to zajedno sa tadašnjim jugoslavenskim premijerom (da budemo precizniji, predsjednikom Saveznog izvršnog vijeća) Antom Markovićem i predsjednikom predsjedništva Jugoslavije, Stipom Mesićem, prvog čovjeka tijela koje je zapovijedalo JNA.

"Nismo raketirali Tuđmana, on je sam postavio plastični eksploziv"

Nije to jedini paradoks tog poznatog napada: Zapovjednik "Ratnog vazduhoplovstva i Protiv vazdušne obrane" tada već "takozvane JNA" (jer otvoreno se stavila na srpsku stranu još u ljeto 1991.) bio je Hrvat Zvonko Jurjević. Zapovjedništvo JNA je u svom ciničnom stilu negiralo napad i izjavilo kako je hrvatski vrh postavio plastični eksploziv koji je aktiviran u trenutku preleta aviona JNA preko Gornjeg grada. Slično će ponoviti i prilikom napada na Dubrovnik, objašnjavajući da grad ne gori od njihovih projektila nego da "Hrvati pale gume".

Zašto avioni JNA nisu ubili Tuđmana i sravnili Banske dvore, nego ih samo oštetili?

Na ciljniku navođne rakete vazduhoplovaca našlo se dvorište Dvora, a ostali projektili pogodili su okolne zgrade. Tom prilikom poginuo je prolaznik koji je u trenutku napada prolazio Dubravkinim putem na Tuškancu gdje je eksplodirala raketa koja je preletjela Banske dvore., "Državni vrh" je prošao neokrznut. Tuđman, Mesić i Marković su se i sastali za vrijeme zračne uzbune, pod kojom je Zagreb bio cijeli dana nakon što su dan ranije raketirana važna trafostanica Mraclin i sportski aerodrom u Lučkom.

Teoretičari zavjera kao glavni argument tvrdnjama da je napad bio tek pokazivanje zubiju JNA ili da ga uopće nije bilo, navode nevelika oštećenja koja je napad izazvao, obzirom da je izveden borbenim avionima.

Objašnjenje za to je jednostavno: Banske dvore su napali lovci-presretači, namijenjeni borbi u zraku, a ne bombarderi, kojima je zadaća djelovanje po ciljevima na tlu. S tim je povezan i izostanak velikih žrtava i razaranja; na Dvore su ispaljene navođene rakete, a ne "krmače" ili neke slične iznimno razorne bombe. Jedna od teorija ovog "revolveraškog" napada je kako je to JNA poduzela na svoju ruku kako bi pokazala kako je i dalje nezaobilazan čimbenik bez obzira na dogovore Tuđmana i Miloševića ili da prestrašeni Tuđman nakon napada popusti pritisak na vojarne JNA koje su širom Hrvatske padale ili bile u okruženju. Neki srpski izvori dan-danas tvrde kako napada uopće nije ni bilo, nego ga je Hrvatska inscenirala kako bi optužila JNA i proglasila neovisnost.

Zanimljivo tumačenje tog "incidenta" dao je i prvi špijun JNA, general Aleksandar Vasiljević, bivši načelnik službe vojne sigurnosti (KOS) u intervjuu Feral Tribuneu 2006.:

"Vjerujem da su ljudi koji su bili u Komandi Ratnog zrakoplovstva to prikrivali. Osobno mislim da je to uradio netko od tih pilota. Tada smo imali jednu ekstremnu grupaciju u zrakoplovstvu koja je pokušala napraviti puč 25. rujna 1991. godine i skinuti generala Zvonka Jurjevića, ali ne samo njega kao Hrvata, nego i dva Crnogorca, načelnika sigurnosti Rakočevića i generala za MPV Voju Radovića, te načelnika štaba, Srbina. Tog 25. rujna sedam zapovjednika zrakoplovstva ide skidati vrh zapovjedništva Ratnog zrakoplovstva i želi dovesti ekstremni dio na čelu s generalom Božidarom Stevanovićem, zapovjednikom I. beogradskog zrakoplovnog korpusa, koji je držao pola Jugoslavije. Peti korpus držao je general Bajić koji je obuhvaćao Zagreb i on je isto pripadao toj ekstremnoj grupaciji. Oni su htjeli voditi privatne ratove i bili su opsjednuti nekakvim pučem kojim bi spasili Jugoslaviju."

Zašto su Banski dvori napadnuti baš 7. listopada?

Datum napada nije bio slučajan, jer upravo 7. listopada istekao je tromjesečni moratorij na Ustavnu odluku o suverenosti i samostalnosti Republike Hrvatske koju je Sabor donio 25. lipnja 1991. godine. (taj datum danas slavimo kao Dan državnosti). Na zahtjev tadašnje Europske zajednice, Brijunskom deklaracijom od 7. srpnja Hrvatska je pristala na tri mjeseca odgoditi proglašenje neovisnosti kako bi se "jugoslavenska kriza" riješila pregovorima.

U strahu od ponovnog bombardiranja Sabor zasjedao na "tajnoj lokaciji" i - ukinuo SFRJ!

Kao što vidimo, ovdje se ključni događaj i okidač odigrao dan prije Dana neovisnosti, koji je bio rezerviran za velike i dramatične poteze iz famoznog podruma, ali čini se da zahvalnost za to što ovaj tekst čitate na neradni dan jednako dugujemo Vladimiru Šeksu i srpskim pilotima - pučistima koji su se oteli kontroli.

Kako bi se izbjegla mogućnost ponovnog napada na gornjogradsku lokaciju, gdje su na stotinjak metara bile stješnjene sve državne institucije, Sabor je "Odluku o nepriznavanju legalnosti i legitimnosti tijela i pravnih akata SFRJ" donio na lokaciji koja ni zastupnicima nije bila poznata do pred zasjedanje u skloništu upravne zgrade Ine.

Sabor je dakle 8. listopada jednoglasno donio "Odluku o raskidu državnopravnih sveza s ostalim republikama i pokrajinama SFRJ." Utvrdio je kako "Republika Hrvatska  više ne smatra legitimnim i legalnim ni jedno tijelo dotadašnje SFRJ, te da ne priznaje valjanim niti jedan pravni akt bilo kojeg tijela koje nastupa u ime bivše federacije, koja više kao takva ne postoji."

Podrumskom Sjednicom je predsjedao Vladimir Šeks, a ne tadašnji predsjednik Sabora Žarko Domljan. Tuđmanov parlamentarni gubernator bio je i glavni sastavljač dokumenata kojima je formalizirano proglašenje neovisnosti.

Kako na 19. rođendan izgleda Hrvatska i njeno "rodilište"?

Firma u čijoj zgradi je proglašena državna neovisnost se u ratno vrijeme u Hrvatskoj i BiH "proslavila" trgovinom naftnim derivatima sa srpskom vojskom. Bila je državna industrija nafte, ali sada njome neobjašnjivo upravljaju Mađari. Upravo je u središtu pažnje zbog istrage Sabora (kojeg je prije 19 godina udomila) jer je služila kao moneta za potkusurivanje u jednom od najvećih slučajeva gospodarskog kriminala od slavljene "neovisnosti".

Hrvatska je, kao što znamo, ostvarila tisućljetne snove o državnosti ali i jedva preživjela pretvorbenu pljačku milenija, a danas ne stoji mnogo bolje nego te tmurne jeseni '91. Njenoj neovisnosti više ne prijete KOS, JNA ili SAO jer pala je šaptom pod okupacijom drugih skraćenica - onih austrijskih i talijanskih banaka.