DONJECKA regija na istoku Ukrajine dugo je na meti Moskve, a navodno je Vladimir Putin spreman zamrznuti rat u zamjenu za potpunu kontrolu nad njom. Rusija već kontrolira 70% Donjecka i gotovo cijelu susjednu Luhansku oblast te polako, ali postojano napreduje, piše BBC.

U gradu Dobropillia na prvoj crti bojišnice, samo osam kilometara od ruskih položaja, humanitarni volonteri Laarz i Varia provode misiju spašavanja bolesnih, starijih i djece. U oklopnom vozilu opremljenom ometačima za dronove, jure brzinom od 130 km/h cestom skrivenom zelenom mrežom od pogleda iz zraka.

Ulice grada su uglavnom prazne, a malobrojni preostali stanovnici izlaze samo po najnužnije zalihe. Svakodnevni ruski napadi ostavili su trag na svakoj zgradi, a grad je već tjedan dana bez vode.

Strah i bijeg iz uništenog grada

Prije tjedan dana, manje skupine ruskih vojnika probile su obranu oko grada, što je izazvalo strah da bi se takozvani ukrajinski "pojas tvrđava" mogao urušiti. Iako su ukrajinske vlasti poslale pojačanja i stabilizirale situaciju, većina stanovnika osjeća da je vrijeme za odlazak. Laarz (31), Nijemac, i Varia (19), Ukrajinka, koji rade za organizaciju Universal Aid Ukraine, u posljednjih pet dana obavili su desetke putovanja kako bi evakuirali ljude.

Na pragu svoje zgrade čeka ih 56-godišnji Vitalii Kalinichenko. "Svi moji prozori su razbijeni, pogledajte, svi su izletjeli na drugom katu. Ja sam jedini ostao," govori dok pokazuje na zavijenu nogu. Ozljedu je zadobio kada se nekoliko noći ranije dron srušio u krater iza njegovih ruža. Dok se tim sprema za polazak, Laarz uočava dron iznad glave i svi se ponovno sklanjaju. Njegov ručni detektor pokazuje više ruskih bespilotnih letjelica u blizini.

Spašavanje u posljednji čas

Prije odlaska, volonteri moraju spasiti još jednu obitelj. Dok Laarz odlazi po njih, odjekuje niz eksplozija. Vraća se s novim evakuiranima i, s dronovima još uvijek u zraku, izlaze iz grada brže nego što su ušli. U konvoju za evakuaciju sjedi i 31-godišnji Anton. Majka mu je ostala, plakala je dok je odlazio.

Za njega i ostale, ovo bi mogao biti posljednji put da vide svoje domove. Na pitanje treba li Ukrajina prepustiti Donbas, Anton odgovara: "Moramo sjesti za pregovarački stol i na kraju riješiti ovaj sukob na miran način. Bez krvi, bez žrtava."

No, 19-godišnja Varia ima drugačije mišljenje. "Nikada ne možemo vjerovati Putinu ili Rusiji, što god oni govorili, a mi imamo iskustva s tim. Ako im damo Donbas, to neće ništa zaustaviti, već će Rusiji samo dati više prostora za novi napad," kaže ona.

Cijena obrane

Situacija u Donbasu za Ukrajinu je sve opasnija. Cijena obrane mjeri se životima i udovima ukrajinskih vojnika. U poljskoj bolnici Nacionalne garde, medicinari 14. operativne brigade rade pod okriljem noći, jer je samo tada moguće sigurno izvlačiti ranjene i poginule. Ruski gubici su znatno veći, ali Rusija ima veći kapacitet za njihovu apsorpciju.

Ranjeni pristižu jedan za drugim, s teškim ozljedama od gelera i dronova. Jednog vojnika trebalo je spašavati dva dana i tri pokušaja zbog intenziteta borbi. Stariji poručnik Dima, 42-godišnji kirurg, krpa ranjenike kako bi ih stabilizirao za transport u glavnu bolnicu. "Teško je jer znam da mogu učiniti više, ali nemam vremena," priznaje.

Na pitanje treba li Donbas predati za mir, odgovara: "Moramo zaustaviti [rat], ali ne želimo ga zaustaviti ovako. Želimo natrag svoj teritorij, svoje ljude i moramo kazniti Rusiju za ono što su učinili." Iscrpljen je, a ozljede koje viđa najgore su od početka rata. "Samo želimo ići kući živjeti u miru bez ove noćne more, ove krvi, ove smrti," dodaje.

Na izlasku iz regije, kraj polja kukuruza i suncokreta, kilometri bodljikave žice, duboki rovovi i betonske piramide "zmajevih zuba" svjedoče o pripremama za obranu. Vjeruje se da Rusija ima preko 100.000 vojnika u pripravnosti. Ove nove utvrde pokazuju koliko se situacija u Donjecku pogoršala. Iako se o sudbini regije možda odluči diplomacijom, do tada je Ukrajina, iscrpljena i okrvavljena, odlučna boriti se za svaki pedalj svoje zemlje.