DOK SE IRAN nalazi u četvrtom tjednu rata sa Sjedinjenim Državama i Izraelom, sin iranskog predsjednika na internetu objavljuje ratni dnevnik. U njemu Yousef Pezeshkian, 44-godišnji savjetnik svog oca, nudi rijetku mješavinu osobnih anegdota i uvida iza kulisa u vrijeme dok izraelski i američki udari eliminiraju iranske vođe jednog po jednog, piše New York Times.

>> Iz minute u minutu

"Neki političari paničare"

Dok iranski čelnici u javnim izjavama pokazuju prkos, mlađi Pezeshkian piše o strahu koji se krije ispod te fasade dok vođe postaju mete i ginu u izraelskim bombardiranjima. "Mislim da neke političare hvata panika", napisao je šestog dana rata, početkom ožujka. "Narod je jači i otporniji od naših stručnjaka i političkih vođa. Moramo se stalno podsjećati da će poraz doći samo onda kada se osjetimo poraženima."

Yousef, koji ima doktorat iz fizike i radi kao sveučilišni profesor, piše kako se brine za oca te da on i njegovo dvoje braće i sestara jedva čekaju da prođu preostale dvije godine predsjedničkog mandata kako bi se "svi mogli vratiti normalnim životima".

Dnevnik je počeo objavljivati na svom Telegram kanalu, a praksu je nastavio gotovo svakodnevno od početka rata 28. veljače. Neke je unose povezao i sa svojim drugim službenim profilima na društvenim mrežama, poput Instagrama.

Lov na iranski vrh

U zračnim napadima Izraela i SAD-a dosad su ubijeni bivši vrhovni vođa, ajatolah Ali Hamnei, i cijeli njegov vojni vrh. Među ubijenima su i Ali Laridžani, šef Vrhovnog vijeća za nacionalnu sigurnost i de facto vladar Irana, te šef ministarstva obavještajnih službi Esmaeil Khatib. Pezeshkian u svom dnevniku piše da je zaštita života dužnosnika postala prioritet broj jedan za zemlju. Zaustavljanje ciljanih ubojstava, kako kaže, "sada je pitanje časti".

Njegovo pisanje miješa osobne anegdote o vremenu provedenom s obitelji s porukama odanosti vladarima Islamske republike, ali i s osvrtima na njihove kritičare. To uključuje i obranu oca od napada suparničkih frakcija. Dva iranska dužnosnika i jedan bivši visoki dužnosnik potvrdili su da su profili na društvenim mrežama autentični te da Yousef Pezeshkian sam piše unose i upravlja računima.

Unutarnje nesuglasice

Pezeshkian je opisao i sastanak s vladinim dužnosnicima u prvom tjednu rata na kojem su isplivala neslaganja oko strategije. "Naše najveće ozbiljno neslaganje tiče se pitanja: Koliko dugo se trebamo boriti?" napisao je. "Zauvijek? Dok Izrael ne bude uništen, a Amerika se ne povuče? Dok Iran ne bude u potpunim ruševinama i dok se ne predamo? Moramo proučiti različite scenarije."

Spomenuo je i da neprestano prima poruke o ratu, ne samo od prijatelja i poznanika, već i od stranaca. Povremeno, kaže, "poruke nas pozivaju da se predamo i vratimo vlast narodu", ideju koju je odbacio kao "neupućenu i iluzornu".

Ipak, izrazio je zabrinutost da bi se iranski napadi na arapske zemlje u znak odmazde mogli obiti o glavu. "Tako je tužno što, da bismo se obranili, moramo napadati američke baze u prijateljskim zemljama", napisao je. "Ne znam hoće li razumjeti našu situaciju ili ne."

Žestoko je branio svog oca jer se 7. ožujka u videoporuci ispričao arapskim zemljama zbog napada i rekao da će oni prestati. Konzervativci i vojni zapovjednici bijesno su reagirali na ispriku, a predsjednikovo obećanje o zaustavljanju napada povučeno je u roku od nekoliko sati.

"Ispričati se susjedima je etička, a ne pravna dužnost", napisao je mlađi Pezeshkian, dodavši da ljudi koji žive u arapskim zemljama Perzijskog zaljeva nisu krivi i da im je rat preokrenuo živote.

Tko sada vodi zemlju?

Sposobnost Izraela da pronađe visoke dužnosnike na njihovim tajnim lokacijama uznemirila je iranske vođe i izazvala tjeskobu oko toga tko bi mogao biti sljedeći. Posebno težak udarac bila je smrt Laridžanija, koji je imao jedinstvenu moć i utjecaj te je smatran osobom koja bi mogla započeti pregovore o prekidu vatre s Trumpovom administracijom. "Uopće nisam htio vjerovati", napisao je Pezeshkian o vijesti o Laridžanijevoj smrti. "Nismo smjeli dopustiti da neprijatelj izvede još jedan uspješan atentat."

Mnogi se pitaju tko sada vodi zemlju. Mojtaba Hamenei, koji je naslijedio oca kao vrhovni vođa, i dalje se ne pojavljuje u javnosti. Tri visoka iranska dužnosnika izjavila su da zemljom trenutno upravlja odbor. Zapovjednici Islamske revolucionarne garde vode glavnu riječ, pri čemu general Ahmad Vahidi vodi taktički dio rata. General Mohammad Bagher Ghalibaf, član najužeg kruga Hamneija i predsjednik parlamenta, preuzeo je Laridžanijevu ulogu i zadužen je za donošenje strateških odluka. Predsjednik Pezeshkian i njegov potpredsjednik Mohammad Reza Aref zaduženi su za svakodnevno funkcioniranje države.

Analitičari kažu da se iranski sustav upravljanja razvio u otporan ekosustav institucija koje se preklapaju, a eliminacija vrha vodstva nije dovela do kolapsa. "Suočena sa stalnim rizikom da bi Izrael mogao eliminirati njezino vodstvo, Islamska Republika vodi ratni napor kao umreženi stroj za preživljavanje, gdje svi sudjeluju, a ovlasti su raspršene na više centara moći koji se preklapaju", rekao je Ali Vaez, direktor za Iran u Međunarodnoj kriznoj skupini.

No, Yousef Pezeshkian u svom dnevniku piše da će, ako Iran ne zaustavi ciljana ubojstva, "izgubiti rat".

Osobni zapisi iz rata

U dnevniku dijeli i anegdote iz osobnog života. Govori o bojanju sa svojom djecom, odlascima u park i kupovini balona. Piše o dugoj šetnji s prijateljem i odluci da vježba kako bi održao mentalnu snagu.

Jednom je, kaže, dobio tajanstvenu poruku s uputom da se pojavi na određenoj adresi. Uhvatila ga je panika, sumnjajući da se radi o izraelskoj zamci. No, nakon sigurnosne provjere, shvatio je da je to bio samo poziv prijatelja na iftar, večeru kojom se prekida ramazanski post.

Jedne večeri, pitajući se što budućnost donosi njegovoj voljenoj zemlji, okrenuo se Kuranu. Podijelio je svoje tumačenje jednog stiha koji je pročitao: "Moj je dojam da je nesreća s kojom se sada borimo posljedica našeg vlastitog ponašanja. Možda će naše iskupljenje biti suze i traženje oprosta."

Zatim je, kako kaže, ovog tjedna posjetio svoju baku. Dok je za većinu Iranaca rat neizbježan, njegova baka nije bila svjesna događaja koji se odvijaju u zemlji. To ga je slomilo. "Nakon 19 dana rata, konačno sam se slomio i plakao, nekoliko puta", napisao je Pezeshkian.