"RUSI ovdje pokušavaju zabraniti sve što je ukrajinsko: jezik, ali i tradicije. Čak su i ukrajinski praznici zabranjeni."

Tako zvuči tuga i strah glasa koji se rijetko čuje iz Ukrajine, glasa osobe koja živi na jednom od područja pod ruskom okupacijom. BBC je u velikoj reportaži o Ukrajincima koji žive pod ruskom okupacijom naziva Marija. 

Brutalna svakodnevica

Dok Sjedinjene Američke Države predvode diplomatske napore za postizanje mira u Ukrajini, oni koji žive pod ruskom okupacijom suočavaju se s brutalnom i represivnom svakodnevicom. Kremlj je već uveo stroge mjere kako bi iskorijenio ukrajinski identitet, uključujući oštre kazne za svakoga tko se usudi izraziti neslaganje.

Sad raste strah da bi Kijev mogao biti prisiljen odreći se dijela teritorija koji drži Rusija u sklopu mogućeg primirja ili mirovnog sporazuma.

Ukrajinski dužnosnici to odbacuju, ali Moskva kaže da je najmanje što želi pripojiti cjelokupne četiri ukrajinske regije koje trenutačno samo djelomično kontrolira (Donjeck, Luhansk, Herson i Zaporižju), uz poluotok Krim, koji je anektirala 2014.

Zbog represije ruskih vlasti razgovor s medijima, pa čak i s vlastitom rodbinom, može biti izuzetno opasan za ljude u okupiranim područjima.

Kremlj je također pokrenuo sveobuhvatnu kampanju prisilne dodjele ruskih putovnica. Dokazi ukazuju na to da se Ukrajincima uskraćuju zdravstvena skrb i sloboda kretanja ako odbiju uzeti rusko državljanstvo.

Tajni otpor

Marija (to joj nije pravo ime) kaže da je članica ženske grupe otpora koja u okupiranim područjima vodi kampanju nenasilnog otpora, uglavnom dijeljenjem letaka i biltena.

U razgovoru za BBC koristi ukrajinsku poslovicu kako bi opisala opasnost u kojoj se nalazi: "Strah je u očima, ali ruke i dalje rade. Naravno da je strašno."

BBC nije objavio njezino pravo ime ni lokaciju kako bi je zaštitio.

Atmosfera straha

Atmosfera straha i nepovjerenja toliko je snažna da su BBC-jevu novinarku, dok je pokušavala stupiti u kontakt s ljudima iz okupiranog Mariupolja, optužili da je ruska novinarka.

"Neće ti se svidjeti što imam reći. Ljudi poput tebe ubijaju ako im kažeš istinu", poručila joj je jedna osoba na društvenim mrežama. Tvrdila je da dolazi iz lučkog grada koji su Rusi zauzeli u svibnju 2022., nakon krvave opsade u kojoj je grad gotovo uništen.

Kasnije je upitala nekoliko ukrajinskih prijatelja može li razgovarati s njihovim rođacima koji žive u okupiranim područjima. Svi su rekli ne i dodali: "Bilo bi preopasno."

Sofija (također izmišljeno ime) dolazi iz sela na jugu Zaporiške oblasti. Okupirano je petog dana ruske invazije 2022., a udaljeno je sat vremena vožnje južno od Zaporižje, velikog regionalnog središta koje je još uvijek pod ukrajinskom kontrolom.

Sofija sada živi u Velikoj Britaniji, a njezini roditelji ostali su u selu. Ispričala je kako mora paziti kad razgovara s njima.

"Prije otprilike godinu dana roditelje je pretresla ruska sigurnosna služba FSB. Oduzeli su im mobitele optuživši ih da su ukrajinskoj vojsci odavali položaje ruskih snaga. To nije bila istina, a kasnije su im Rusi rekli da su ih prijavili susjedi. Zato sad jako pazim da ih ne izložim riziku", rekla je Sofija.

"Mogu samo nagađati što mi pokušavaju reći", dodaje.

Život bez ruske putovnice postaje nemoguć

Čak je i sam razgovor s roditeljima sve teži. Sofija kaže da njezini roditelji ne mogu nadopuniti mobilne račune ni osigurati automobil jer odbijaju uzeti rusku putovnicu. "Postaje jako teško živjeti bez ruskih dokumenata", rekla je.

Jeva, čije je ime također promijenjeno, ima sestru koja radi u ruskoj okupiranoj nuklearnoj elektrani Zaporižja.

"Kad god u razgovoru prijeđemo s vremena ili djece na ozbiljnije teme, njezin ton se promijeni", rekla je Jeva. "Kaže mi: 'Ti to ne razumiješ!'"

"Razumijem da joj je telefon vjerojatno ozvučen jer radi u nuklearnoj elektrani", kaže Jeva. Dodaje i da sestra često ponavlja ruske propagandne poruke kad razgovaraju.

Druga prijateljica Katerina govori da je osoba iz okupiranog dijela Hersonske oblasti završila u improviziranom zatvoru jer je razgovarala s bratom koji je pomagao ukrajinskoj vojsci. "Ne mogu ih izložiti riziku", rekla je Katerina kad ju je novinarka zamolila da je poveže s tom osobom.

Traži se i najmanji znak otpora

Prema Marijinim riječima, ruske vlasti postavljaju nadzorne kamere kako bi otkrile svaki znak otpora. "Postavljaju jako puno kamera kako bi sve kontrolirali, pronašli sve aktiviste", rekla je.

Brojni ukrajinski aktivisti ubijeni su ili nestali pod ruskom okupacijom. Prema ukrajinskoj organizaciji za ljudska prava Zmina, najmanje 121 aktivist, volonter ili novinar ubijen je od početka invazije, većinom u prvoj godini.

Zmina tvrdi da je Rusija još prije invazije sastavila popise aktivista koje treba uhititi ili likvidirati.

U novije vrijeme vlasti koje je Rusija postavila u okupiranim područjima primjenjuju razne represivne zakone protiv onih koji se protive režimu. Ljude se kažnjava zbog širenja "lažnih informacija", "diskreditacije" ruske vojske ili podrške "ekstremizmu".

Samo na Krimu, prema podacima ukrajinskog ureda za Krim, bilo je 1279 slučajeva zbog "diskreditacije" ruske vojske. Uhićene su 224 osobe, većinom pripadnici autohtonog krimskotatarskog naroda.

Pokret otpora unatoč rizicima

Unatoč rizicima, više grupa otpora djeluje u okupiranim područjima. Grupa Zla Mavka, nazvana po mitskom ukrajinskom biću, nenasilni je ženski pokret koji uglavnom dijeli plakate i letke.

U Melitopolju, u Zaporiškoj oblasti, partizani ciljaju ruske vojnike i njihovu logistiku, dok je krimskotatarska skupina Ateš uključena u izviđanje i sabotaže. Pokret Žuta vrpca dijeli ukrajinske simbole u okupiranim područjima.

Zbog nedostatka neovisnih medija u tim regijama teško je provjeriti učinak tih aktivnosti. Nema dokaza da su prouzročile značajniji poremećaj kod ruskih snaga.

Brisanje identiteta počinje u školama

Marija kaže da su cijele ulice prekrivene ruskom propagandom.

"U središtima gradova sve je prekriveno ruskom propagandom: jumbo plakati s Putinovim likom, Putinove izreke, ljudi koje nazivaju herojima specijalne vojne operacije. Zastave su posvuda", rekla je za BBC.

Kremlj je zabranio ukrajinske i neovisne medije, uključujući BBC, a iz Rusije su poslani propagandisti kako bi uspostavili režimske medije u okupiranim regijama. Nakon što su mnogi profesionalni novinari pobjegli, prisiljeni su zapošljavati lokalne tinejdžere kako bi širili moskovsku propagandu.

Propaganda počinje već u školi, gdje djeca moraju pohađati nastavu u kojoj se veliča ruska vojska i pridružuju se kvazivojnim grupama poput Junarmije (Omladinske vojske).

Jedan ruski udžbenik čak opravdava invaziju Ukrajine lažnim tvrdnjama da se radi o agresivnoj državi pod upravom nacionalističkih ekstremista kojima manipulira Zapad.