Tekst: I. Ćimić
Foto: Milivoj Keber (Cropix)

NAPRASNI odlazak premijera Ive Sanadera svakako je najznačajniji događaj koji je obilježio 2009 godinu i to ne samo zbog samog čina "bijega" odnosno napuštanja Vlade u vrlo teškoj financijskoj i političkoj situaciji nego i zbog samog mistificiranja njegova odlaska. Danas, pola godina kasnije i dalje su vrlo aktualne teorije odlaska samo zbog toga jer Sanader nikada zapravo nije javno rekao zašto odlazi. Na konferenciji za novinare 1. srpnja 2008. godine ostat će upamćena jedna od njegovih posljednjih izjava kao premijera.

Kolegi novinaru, koji je kao cijela hrvatska javnost bio šokiran viješću o odlasku Sanader je otvoreno odbrusio sa "Što me gledaš!?". Nakon 2018 dana na vlasti, Sanader je jednostavno - pobjegao.

Kupio godišnje nagrade koje danas osvaja Kosor

A sve je zapravo krenulo idealno. U travnju 2000. godine na 5. saboru HDZ-a izabran je kao nasljednik Franje Tuđmana. Dočekan je kao reformator i kao sudbonosni čovjek koji će napokon transformirati HDZ iz pokreta u stranku. U početku odnosno s obračunom s Ivić Pašalićem dao je naslutiti kako će se njegov HDZ jednom zauvijek razračunati sa sumnjivim tipovima u vlastitim redovima. Sanader je tada plijenio pažnju ne samo hrvatske javnosti nego i niza hrvatskih intelektualaca ali i dijela međunarodne javnosti.

Dolaskom na čelo HDZ-a ostavljao je dojam kako uporno radi na modernizaciji i jačanju stranke, a upravo takav dojam rezultirao je pobjedom na izborima 23. studenog 2003. godine.

Sanader je u početku svoje vlasti i dolaskom na vlast pažljivo birao kada će spomenuti ime Franje Tuđmana, izjavama se distancirao od bahatosti koja je obilježila HDZ devedesetih, unatoč gorljivom govoru na splitskoj rivi svi koji su se trebali naći u Haagu posjedali su na optuženičke klupe, njegova izjava "Hristos se rodi" tada je ocijenjena kao "povijesna" kao i njegov otklon od jastrebova u vlastitim redovima.

Pristanak srpske manjine da participira u vlasti dočekan je kao uspjeh njegova politike. Sanader je baš kao danas Jadranka Kosor proglašavan "osobom godine" i "reformatorom godine" i kao jedini Hrvat koji je u stanju odvesti Hrvatsku mirno, sigurno i brzo do Europske unije i NATO-a.

Očaranost intelektualaca

Štoviše kada je Hrvoje Petrač s lisicama na rukama iz Grčke govorio o "Smranaderu" Sanader je mogao živjeti na političkim lovorikama i to u gotovo svim medijima. Procesuiranje Branimira Glavaša također je tada dočekano sa salvama odobravanja. Odjednom su hrvatski intelektualci s lijevice i desnice počeli govoriti i pisati o Sanaderu kao o mitskom biću.

Miljenko Jergović, baš kao danas Jadranki Kosor pisao je hvalospjeve u Jutarnjem listu, a Davor Butković ga nazivao "Dragi Ivo". Milan Ivkošić koji danas poručuje da Sanaderu nikako nije mjesto u politici uporno ga je glorificirao u Večernjem listu. Na državnoj televiziji brižno se njegovao kult premijera i svugdje gdje bi došla i radila Hloverka Novak Srzić, a Media Servis odnosno po ocjenama kolega novinara čak je dva puta proglašavan političarem godine.

Intelektualci su naprosto bili opčinjeni Sanaderom poput Ivana Zvonimira Čička kojeg HDZ do Sanaderova uspona nije mogao trpjeti ni "nacrtanog".

No, hrvatskoj javnosti trebalo je dugih pet godina da napokon shvati kako Sanader uporno jedno govori, drugo misli, a sasvim treće radi. A radio je puno toga.

Uvijek pozitivno o negativnom

Večeravao je u Veroni, provjeravao točno vrijeme na nizu svojih skupocjenih satova, gutao Plivine tablete, vozio Bechtel od Dugopolja do Šestanovca, zapleo se o Liburniju, otplovio do Brodosplita, plesao uz Maestro, trpio prosviranog Kiru, blokirao nas na putu za EU, gorljivo branio ministre s pekmezom na prstima kao i sve svoje podanike i istomišljenike, bahatio se i razmetao u razračunavanima s onim koji ne misle kao on, a na kritike i upozorenja kako jurimo prema provaliji odgovao da se vozi u "petoj brzini".

Uporno je skrivao istinu i o proračunu, novcima, bankama, zapošljavanjima, poslovima, da bi na kraju njegova najveća pratilja i idolopoklonik Kosor ustvrdila kako joj je bilo najgore nakon odlaska Sanadera saznati pravo stanje u državi.

Danas kada se spomene bilo koja nova afera, kao iz paštete uvijek izlazi njegovo, ime a sve češće se o njemu govori i kao o glavi korupcijske hobotnice. Odlaskom Sanadera mnogi su dobili krila. Krenule su žustre reakcije, izjave, osude iz zemlje i inozemstva, a ministar Karamarko ovih se dana gorljivo trudi objasniti nesrazmjer otvorenih istraga prije i nakon Sanadera.

Danas dok Sanader u umirovljeničkoj vesti izlazi na izbore, sve su glasniji povici prema glavnom tužitelju Mladenu Bajiću da napokon i službeno raskinka što je to sve Sanader radio u vrijeme svoje vladavine.