CHOI Mal-ja imala je 18 godina kad je u Južnoj Koreji 1964. godine odgrizla dio jezika muškarcu koji ju je pokušao silovati. Umjesto da bude prepoznata kao žrtva, osuđena je na zatvorsku kaznu zbog nanošenja teških tjelesnih ozljeda, na dulju kaznu nego sam napadač. Danas, sa 78 godina, Choi ponovno traži pravdu i nada se da bi njezin slučaj mogao označiti prekretnicu u zaštiti žrtava seksualnog nasilja, piše CNN.

Dogodilo se to jedne proljetne večeri u Gimhaeu, kada je Choi prišla muškarcu koji je tražio upute. Nakon kratke šetnje pokušala se udaljiti, no muškarac ju je srušio na tlo i pokušao silovati. Uspjela mu je ugristi jezik i time pobjeći.

Dva tjedna kasnije muškarac, čije ime nije objavljeno, s prijateljima je provalio u njezin dom i prijetio njezinu ocu. Iako je policija priznala da je riječ o samoobrani, tužitelji su odbacili Choinu prijavu za pokušaj silovanja i umjesto toga nju optužili za nanošenje ozljeda.

Presuda je bila teška: Choi je osuđena na 10 mjeseci zatvora i dvije godine uvjetno. Muškarac je dobio šest mjeseci zatvora i godinu uvjetne kazne, ne zbog pokušaja silovanja, već zbog prijetnji i provale.

Društvo koje je šutjelo

Južna Koreja šezdesetih bila je izrazito patrijarhalna. Žene su se smatrale potporom muškarcima, bilo kao radna snaga ili supruge, a seksualno nasilje često nije imalo ni pravnu definiciju. U to vrijeme nije postojala ni riječ za "obiteljsko nasilje", a fizičko i seksualno zlostavljanje žena bilo je prihvaćeno kao "privatna stvar".

"Društvo nije gledalo na žene kao na subjekte s pravima, osobito kad je riječ o seksualnom nasilju", rekla je sociologinja Chung Chin-sung sa Sveučilišta u Seulu.

Tijekom istrage i suđenja, Choi su pitali bi li pristala udati se za napadača, jer ga navodno nijedna druga žena ne bi htjela s pola jezika. Također je bila prisiljena na testiranje djevičanstva, čiji su rezultati objavljeni u javnosti.

Tek osamdesetih godina prošlog stoljeća u Južnoj Koreji počinju prve organizirane inicijative za prava žena. Godine 1983. otvoren je prvi savjetodavni centar za žene, a kampanje protiv seksualnog nasilja jačaju 1990-ih, posebno u kontekstu priznanja žrtava japanskog seksualnog ropstva tijekom rata. Snažan poticaj došao je 2018. godine s globalnim pokretom #MeToo, koji je u Južnoj Koreji doveo do pooštravanja zakona i većeg društvenog pritiska za zaštitu žrtava.

Upravo je to potaknulo Choi da 2020. zatraži obnovu suđenja, no sud u Busanu odbio je njezin zahtjev, pravdajući se "okolnostima vremena". No Choi nije odustala.

Uspjeh nakon šest desetljeća

Pokrenula je prosvjede ispred Vrhovnog suda, uz podršku nevladine organizacije Korea Women's Hot-Line i više od 15.000 potpisa građana. Svaki dan jedan aktivist stajao je pred sudom, ukupno ih je bilo 42, u znak podrške.

U prosincu 2023. Vrhovni sud konačno joj je dao priliku: prihvatio je zahtjev za obnovu postupka, ocijenivši njezina svjedočenja kao vjerodostojna i dosljedna. Slučaj je vraćen na ponovni postupak u Busan, gdje je prvotna presuda donesena još 1965. "Svaka kap vode buši kamen. Kad sam čula presudu, viknula sam: 'Napokon!'", rekla je Choi na konferenciji za medije.

Choin slučaj postao je simbol borbe za priznanje prava žena na obranu od seksualnog nasilja. Zanimljivo, iako je njezina presuda desetljećima smatrana nepravdom, i dalje se spominje u udžbenicima kao primjer "prekomjerne samoobrane".

Ako nova presuda bude oslobađajuća, mogla bi otvoriti put redefiniranju zakona o samoobrani u kontekstu seksualnog nasilja i zaštiti budućih žrtava. "Ovo je prekretnica. Mnoge žene još uvijek nemaju priznato pravo na obranu. Ali uz ovu presudu, možda se to počne mijenjati", kaže Kim Su-jeong iz Korea Women's Hot-Linea.

U pismu Vrhovnom sudu Choi je poručila: "Pravo na obranu, priznanje tko je žrtva, a tko napadač, to je temelj pravednog društva. Bez toga, žene se neće moći zaštititi."