ARTURO Suarez u suzama grli svoju obitelj, prvi put nakon nekoliko mjeseci. Skromni dom njegove sestre u Caracasu, glavnom gradu Venezuele, okićen je balonima i transparentima dobrodošlice. Dnevni boravak i ulica ispred kuće puni su prijatelja i susjeda, a on putem videopoziva razgovara s rodbinom diljem svijeta. Ovo je prvi put da su mu čuli glas od ožujka.

"Dugo se nisam osjećao ovako sigurno", govori Arturo za Sky News. "Kad sam zagrlio braću, ujaka i tetu, osjetio sam da je noćna mora gotova i da sam napokon stigao kući."

Dobrodošli u pakao

Ovaj 34-godišnjak bio je jedan od više od 250 Venezuelanaca koje je Trumpova administracija poslala u strogo čuvani zatvor u El Salvadoru, iako nema kazneni dosje ni u jednoj od četiri zemlje u kojima je živio. Prošlog je tjedna oslobođen u sklopu razmjene zatvorenika za deset američkih državljana zatočenih u Venezueli. Ipak, ostali su mu duboki ožiljci od četiri mjeseca provedena u zatvoru CECOT, centru za teroriste, gdje je bio zatvoren s nekima od najopasnijih ljudi na svijetu.

"Stalno su nas tukli", prisjeća se. "Trpjeli smo fizičko, verbalno i psihološko zlostavljanje. Nije prošao dan da nam čuvari nisu rekli da ćemo odavde izići jedino mrtvi. Zapravo, prve riječi upravitelja zatvora nakon prvog premlaćivanja bile su: 'Dobrodošli u pakao'."

Uhićenje zbog lažnih optužbi

Arturo je pjevač u usponu. Preselio se u SAD kako bi pobjegao od autoritarnog režima u Venezueli i smjestio se u Sjevernoj Karolini. Predosjećao je da će drugi mandat Donalda Trumpa donijeti strožu imigracijsku politiku, no kako je u zemlju ušao legalnim putem, nije mislio da će ga deportirati. Prevario se.

U ožujku, dok je snimao glazbeni spot, uhitili su ga imigracijski agenti. Bijela kuća ga je optužila da je član bande, iako za to nisu pružili gotovo nikakve dokaze. Zatim je prebačen u El Salvador – zemlju u kojoj nikad prije nije bio – i smješten u zatvor maksimalne sigurnosti. 

"Pokušali su nam oduzeti ljudskost"

"U ćeliji nas je spavalo devetnaest", opisuje Arturo. "Ako bismo glasno pričali, uzeli bi nam madrace. Ako bi nas uhvatili da se tuširamo više od jednom dnevno, opet bi nam uzeli madrace. Kazne su bile brutalne. Tukli su nas, ponižavali i uskraćivali nam hranu. Sjećam se da smo jednom vježbali, a cimer je pristojno upitao upravitelja možemo li se otuširati drugi put. Odgovorio mu je: 'To je vaš problem, a ne moj'. Morali smo jesti rukama. Pokušali su nam oduzeti ljudskost, natjerati nas da izgubimo sve."

Trumpova administracija platila je El Salvadoru milijune dolara da zatvori 252 Venezuelca, tvrdeći da su članovi zloglasne bande Tren De Aragua. Tajnica za domovinsku sigurnost, Kristi Noem, posjetila je zatvor u ožujku radi obilaska i fotografiranja, a Arturo ju je vidio.

"Naravno da su od toga napravili predstavu. Imali su kamere. Kad je ušla, moji cimeri i ja počeli smo rukama signalizirati da trebamo pomoć, što joj se nimalo nije svidjelo. Počeli smo vikati 'sloboda'", kaže on.

Arturu je uskraćeno pravo na žalbu na izručenje, a tijekom boravka u zatvoru nije smio kontaktirati ni odvjetnika, ni obitelj, ni prijatelje.

"Moj jedini zločin je što sam Venezuelanac"

Njegov brat Nelson u travnju je apelirao za njegovo oslobađanje, tvrdeći da je Arturov jedini "zločin" to što ima tetovaže, što je Bijela kuća navela kao dokaz povezanosti s bandama. Arturo mi putem videopoziva pokazuje tetovaže; većina ih je, kaže, posvećena njegovoj pokojnoj majci.

"Mislim da je to bio samo izgovor da nas se riješe", uvjeren je. "Nisu nas odveli zbog tetovaža ili pripadnosti bandi. Odveli su nas jer smo Venezuelci. I danas želim poručiti svijetu da biti Venezuelanac nije zločin."

Kada je zatražio azil u SAD-u, Arturo se nadao ponovnom susretu sa suprugom Nathali i njihovom desetomjesečnom kćeri Nahiari, koje su trenutno u Čileu.

"Ono za čim najviše čeznem jest biti sa svojom kćeri i suprugom", kaže. Sada živi uz potporu obitelji u Venezueli, ali u SAD se nikada neće vratiti. Otišao je u potrazi za boljim životom, a na kraju je proglašen kriminalcem. Sada, kaže, samo želi oprati ljagu sa svog imena.