NA DANAŠNJI dan dogodila se bitka kod Egadskih otoka u Sredozemnom moru. Bio je to presudni sukob u Prvom punskom ratu te bitka koja je osigurala rimsku pobjedu u ovom ratu. Prvi punski rat u tom trenutku je trajao više od dvadeset godina, a pokazao je što su sve Rimljani i Kartažani bili spremni učiniti kako bi osigurali gospodarsku i političku prevlast na Siciliji, odnosno u zapadnom Sredozemlju.

Rimljani i Kartažani

Prvi punski rat izbio je 264. godine pr. Kr. Razlog je bio taj da se rimska vojska uključila na stranu Grka, koji su već godinama bili suparnici s Kartažanima. Kada su Kartažani čuli da dolazi rimska vojska, njihove sumnje o rimskim ekspanzionističkim planovima bile su potvrđene. Bilo je vrijeme za otvoreni sukob.

Inicijalni sukobi dogodili su se na Siciliji. Rimska vojska bila je iskusnija i bolje opremljena na kopnu, zbog čega su uspjeli osvojiti razne gradove na otoku. Međutim, Rimljani su imali velikih poteškoća s logistikom u ovoj fazi ratovanja.

Pričamo o 3. stoljeću prije Krista. U tom trenutku Rimljani su podredili dobar dio Apeninskog poluotoka svojoj vlasti, no ništa više od toga. Tada su po prvi puta svoju vojsku morali opskrbljivati na nekom udaljenom području. Ne samo da je Sicilija bila daleko od Rima, glavni problem je bio što se radilo o otoku, a Rimljani nisu bili poznati po svojim brodogradilištima, niti su imali ikakvog iskustva u morskim okršajima.

Rimljani: patriciji na kopnu, manje od plebejaca na moru

Zato su vojsku koja je harala Sicilijom nedostatno opskrbljivali. Rezultat je bio taj da su Rimljani osvojili važne utvrde, poput Agrigentuma 262. godine, ali su za to platiti itekako veliku cijenu. U toj opsadi umrlo je oko 7000 Kartažana, dok je Rim izgubio preko 30.000 ljudi pokušavajući osvojiti utvrdu. Razlog nije bila vještina Kartažana niti fortifikacija grada Agrigentuma, već sveopća glad i frustriranost rimskih vojnika, koji su se borili u strahovitim uvjetima.

Tijekom dvadeset godina ratovanja, Rimljani su osvojili gotovo cijelu Siciliju, no na moru su imali mješovite uspjehe. Premda su 256. godine pr. Kr. Kartažanima nanijeli težak poraz na moru koristeći inovativne kuke (corvuse) koje bi zakačili na protivničke brodove i onda prešli s vojskom na kartaški brod i pobili posadu, isto su tako više puta bili kompletno pobijeđeni.

Činjenica da su prevagu u ratu konstantno izmjenjivali s Kartažanima glavni je razlog zašto je ovaj sukob trajao tako dugo.

Kraj rata: Kartažani potpisuju teške uvjete mira

Kada su 241. godine pr. Kr. dočekali protivničku mornaricu kod Egadskih otoka, većina rimskih kapetana brodova već je bila itekako iskusna u pomorskom ratovanju. Treba napomenuti da su 241. godine obje strane bile izuzetno iscrpljene, a političke frakcije koje su htjele okončati ovaj rat dobivale su sve veći utjecaj u rimskom senatu te u vijeću Kartage. Rimljani su u ovoj bici pobijedili bez svojih corvusa i natjerali Kartagu da potpiše mir.

Kartaga je potpisala ugovor po kojem je prepustila Siciliju Rimljanima, obećala da neće više ratovati s grčkim polisima na Siciliji te se obvezala platiti ogromne količine srebra u 20 godina. Rimljani su se u zadnji čas predomislili i podigli količinu srebra za 50% te tražili njegovu isporuku u roku od 10 godina, a ne 20.

Nakon Prvog punskog rata, Rimljani su ubrzo preuzeli Korziku i Sardiniju Kartažanima. Smatrali su da će trgovačka sila bili zauvijek oslabljena te da će s vremenom postati rimski saveznik te mjesto gdje će Rimljani trgovati, sada kada imaju mornaricu.

Takva ideja, naravno, nikada nije zaživjela. Uvjeti su bili grozni za Kartagu, a političari otamo planirali su svoju osvetu. Osveta se manifestirala kasnije u obliku generala Hanibala, glavnog lika Drugog punskog rata te jednog od najsposobnijih vojskovođa u povijesti ljudske civilizacije.

Kako je došlo do ključne pobjede u Prvom punskom ratu? Krađom vojnih nacrta

Kopneni rat na otoku nakon početnih pobjeda Rima usporio je jer su se gradovi Kartage utvrdili i nastavili opskrbljivati pomorskim putem. Kartaga je bila dominantna pomorska sila tog vremena, a Rim nije imao gotovo nikakvu pomorsku tradiciju.

Bilo je jasno da ako želi pobijediti, Rim mora izgraditi flotu koja može parirati pomorskoj moći Kartage. Osim golemih financijskih sredstava koja su bila potrebna za to, veliki problem bio je to što Rim nije znao kako graditi vojne brodove niti je imao obučene pomorce. Nenadmašna vojna sila na kopnu nije imala pomorskog iskustva.

Standardni brodovi u to vrijeme bili su quinquereme, galije dužine oko 45 metara, širine 5 metara i visine 3 metra. Prema zapisima grčkog povjesničara Polibija, Rimljani su iskoristili nasukanu kartašku galiju i na temelju nje napravili nacrte za izgradnju vlastite mornarice kroz obrnuti inženjering.

Ali njihovi su brodovi bili teži i sporiji. Ipak, to je bio prvi ozbiljniji doticaj Rima s brodogradnjom. Iako su zapanjujuće brzo sagradili brodove, nisu imali ljude koji njima mogu upravljati ni približno dobro kao mornari Kartage. Izgrađeno je prvih 17 ratnih brodova, prvi put u povijesti Rima.

Ti su brodovi prvo poslani u Messinu, odakle je trebao krenuti napad na otok i grad Lipari, koji su se nalazili sjeveroistočno od Sicilije i preko kojih se moglo lako prekinuti pomorske putove između Rima i Messine.

Kada je rimska flota došla do otoka Lipari, Kartaga je poslala 20 brodova iz Panormusa (današnji Palermo). Rimski brodovi bili su zarobljeni u luci, a u napadu Kartažana brzo su poraženi. Bio je to neslavan početak, ali proces smanjivanja razlike u pomorskoj moći je počeo.

Tehnološka inovacija koja je omogućila da pomorske bitke postanu kopnene

U međuvremenu su Rimljani smislili i jednu tehnološku inovaciju koja je trebala drastično smanjiti prednost Kartage na moru. Naime, Rim je mogao kopirati brodove i brzo izgraditi mornaricu, ali nije imao dovoljno vještih mornara.

No imao je jednu od najboljih kopnenih vojski tog vremena. Kako to iskoristiti u pomorskim bitkama?

Odgovor na to pitanje bio je "corvus", rampa koja se ugrađivala na provu broda i sustavom užeta i kolotura mogla se dizati i spuštati. Na kraju rampe, koja je bila okrenuta prema moru, bila je kuka, koja bi nakon spuštanja na neprijateljski brod probila palubu i tako čvrsto povezala neprijateljski brod s rimskim.

Nakon toga rimska je vojska mogla prelaziti preko rampe na neprijateljski brod, a time se efektivno pomorska bitka pretvarala u kopnenu. U prvoj je Kartaga imala prednost, a u drugoj Rim.

Corvus je Rimljanima omogućio da primijene taktiku ukrcavanja na neprijateljske brodove, što im je osiguralo da dobiju nekoliko bitaka, primjerice, kod Mylae, Sulci, Tyndarisa i Ecnomusa.