JEDNA NOVA studija objavljena u časopisu Cognitive, Affective, & Behavioral Neuroscience otkrila je kako moralna uvjerenja i metakognitivna sposobnost, odnosno samosvijest, utječu na donošenje političkih odluka.

Istraživanje je pokazalo da moralna uvjerenja aktiviraju specifične dijelove mozga povezane s emocijama i kognitivnom kontrolom te da osobe s nižom razinom samosvijesti o točnosti vlastitih odluka pokazuju snažnije moždane reakcije na političke teme s izraženom moralnom komponentom.

Korijeni rigidnosti u stavovima

Ovi rezultati pomažu objasniti zašto duboko moralizirana politička uvjerenja djeluju kao nešto o čemu se ne može pregovarati. Kad ljudi političke stavove doživljavaju kao moralno ispravne ili pogrešne, ne samo da reagiraju brže već i aktiviraju moždane sustave povezane s važnošću podražaja, praćenjem sukoba i ciljno usmjerenim razmišljanjem.

No ovakvo brzo i samouvjereno odlučivanje ima svoju cijenu: osobe koje teže razlikuju točne od netočnih prosudbi – što se naziva niskom metakognitivnom osjetljivošću, odnosno niskom samosvijesti – u većoj se mjeri oslanjaju na moralne signale u mozgu. To bi moglo objasniti zašto neki pojedinci postaju rigidniji ili dogmatičniji u svojim političkim uvjerenjima kad su suočeni s konfrontirajućim argumentima.

Polarizacija rasprava

Istraživački tim, predvođen Jeanom Decetyjem, profesorom na Sveučilištu u Chicagu i direktorom Laboratorija za socijalnu kognitivnu neuroznanost, pokušao je odgonetnuti kako moralna uvjerenja pridonose političkoj polarizaciji i netoleranciji.

Moralna uvjerenja su stavovi koje ljudi povezuju s temeljnim načelima ispravnog i pogrešnog. Za razliku od običnih mišljenja, ona se uglavnom percipiraju kao univerzalna, nepromjenjiva i nepodložna raspravama, odnosno neupitna.

Nalazi ranijih studija

Ranija istraživanja pokazala su da su osobe sa snažnim moralnim uvjerenjima sklonije sudjelovanju u kolektivnim akcijama poput prosvjeda.

No također su pokazala da su one sklonije opravdavanju predrasuda ili nasilja prema ideološkim protivnicima. Iako su emocionalne i ponašajne posljedice moralnih uvjerenja dobro istražene, moždani mehanizmi koji stoje iza tih učinaka još uvijek nisu dovoljno poznati.

Kako je provedeno istraživanje?

Novo istraživanje provedeno je u dvije faze. U prvoj fazi 80 odraslih osoba iz Chicaga ispunilo je online anketu o svojim stavovima prema raznim društveno-političkim pitanjima, poput kontrole oružja ili klimatskih promjena. Sudionici su se izjasnili koliko snažno podržavaju ili se protive svakom pitanju te koliko su im ta stajališta moralno važna.

To je znanstvenicima omogućilo da tijekom kasnijeg skeniranja mozga povežu moždanu aktivnost s razinama moralne uvjerenosti i podrške koju je svaka osoba iskazala za određene teme.

Mjerenje samosvijesti

Prije skeniranja mozga sudionici su također rješavali perceptivne zadatke kako bi se izmjerila njihova metakognitivna osjetljivost. U testovima su trebali procijeniti koja od dvije slike sadrži više točaka i zatim ocijeniti koliko su sigurni u svoju odluku.

Na temelju usporedbi točnosti i razina samopouzdanja, znanstvenici su mogli utvrditi koliko dobro sudionici prepoznaju kad su u pravu, a kad nisu - što zapravo mjeri uvid u vlastite prosudbe, odnosno u samosvijest.

Snimanje mozga

U drugoj fazi 49 odabranih sudionika sudjelovalo je u skeniranju funkcionalnom magnetskom rezonancijom (fMRI), tijekom kojeg su im prikazivani parovi fotografija prosvjednih skupina koje zagovaraju suprotstavljene političke stavove. Sudionici su morali brzo odlučiti koju skupinu više podržavaju.

Tijekom skeniranja mjerena im je moždana aktivnost povezana s razinom moralne uvjerenosti i podrške određenim pitanjima.

Rezultati istraživanja

Rezultati su pokazali da su sudionici brže donosili odluke kad su birali između prosvjednih skupina koje su se bavile pitanjima za koja su imali snažna moralna uvjerenja.

Ova ubrzana odlučivanja pratila je povećana aktivacija u prednjem insularnom korteksu, prednjem cingularnom korteksu i lateralnom prefrontalnom korteksu – područjima mozga povezanima s emocionalnom istaknutosti, praćenjem konflikata i kognitivnom kontrolom. Emocionalna istaknutost određuje koliko snažno neki podražaj privlači pažnju zbog svoje emocionalne važnosti ili intenziteta.

Posebno značajna bila je aktivacija lateralnog prefrontalnog korteksa, koji je često uključen u postavljanje i ostvarivanje ciljeva te provođenje društvenih normi. To sugerira da moralna uvjerenja angažiraju višu razinu razmišljanja tretirajući političke stavove ne samo kao mišljenja već kao imperative koji zahtijevaju djelovanje.

Niža samosvijest – snažnija reakcija

Jedan od najupečatljivijih nalaza proizašao je iz usporedbe moždanih reakcija i metakognitivne osjetljivosti. Sudionici s nižom sposobnošću razlikovanja točnih i netočnih prosudbi – oni s lošim metakognitivnim uvidom – pokazivali su snažnije moždane reakcije na moralna uvjerenja. To je bilo posebno izraženo u lateralnom prefrontalnom korteksu i prednjem cingularnom korteksu.

Ti pojedinci također su pokazivali povećanu aktivaciju u regijama povezanim s vrednovanjem, poput ventromedijalnoga prefrontalnog korteksa i ventralnoga strijatuma, kad je njihova moralna uvjerenost bila visoka.

Nasuprot tome, moždana aktivnost povezana s općom podrškom u tim regijama nije bila povezana s metakognitivnom sposobnošću. To znači da osobe s niskom metakognitivnom osjetljivošću nisu nužno sklonije podržavati određena politička pitanja, već pokazuju snažniji neuronski odgovor kad svoja uvjerenja doživljavaju kao moralno opravdana.

Razumijevanje dogmatizma i ekstremizma

Ovi nalazi podržavaju ideju da niska metakognitivna osjetljivost može pojačati utjecaj moralnih uvjerenja na donošenje odluka i moždanu aktivnost.

U praktičnom smislu, osobe koje nemaju uvid u točnost vlastitih uvjerenja vjerojatnije će politička pitanja doživljavati kao moralne imperativne istine i biti manje spremne razmotriti drugačija mišljenja. To bi moglo pomoći objasniti zašto je niska metakognitivna sposobnost u prethodnim istraživanjima povezana s većim stupnjem dogmatizma i političkog ekstremizma.

Ograničenja studije

Studija ima određena ograničenja.

Naime, odluke donesene tijekom skeniranja uključivale su pojednostavljene vizualne usporedbe prosvjednih skupina, što možda ne odražava svu složenost stvarnoga moralnog rasuđivanja.

Osim toga, iako studija pokazuje da moralna uvjerenja utječu na moždanu aktivnost i brzinu donošenja odluka, ne može se tvrditi da te moždane reakcije uzrokuju moralnu uvjerenost ili rigidnost.

Znanstvenici također napominju da se moralna uvjerenja preklapaju s povezanim pojmovima poput jačine stava, razine upoznatosti i emocionalnog pobuđenja, što otežava izoliranje njihova specifičnog učinka.

Buduća istraživanja mogla bi se usmjeriti na to kako moralna uvjerenja utječu na donošenje odluka u složenijim društvenim kontekstima kao što su razgovori ili pregovori. Također bi se moglo istražiti može li se kroz trening ili intervencije poboljšati metakognitivna osjetljivost te time smanjiti dogmatično razmišljanje i potaknuti fleksibilniji politički dijalog, što bi moglo pomoći u oblikovanju obrazovnih programa.