PRIJE desetak godina Miroslav Šafer snimio je prilog za emisiju "Brisani prostor" urednika Gorana Milića i u jednom kadru prigodno se namjestio ispred ogromnog plakata telekomunikacijske tvrtke na čijem je čelu tada bila njegova supruga Tatjana Holjevac. On je nakon toga (i zbog toga) bio prisiljen napustiti HTV (Milić, naravno, nije), a do danas to je ostao jedini slučaj da je netko na Prisavlju "platio glavom" zbog (ne)prikrivenog oglašavanja.

Ovoga vikenda, ista telekomunikacijska tvrtka izazvala je nove probleme novinarima HTV-a. Sada se njezin logo nije "slučajno" pojavio u kadru, već je vrlo smišljeno istaknut na sponzorskoj jakni koju je u Dnevniku nosio mladi novinar Mihovil Horvat, izvještavajući sa skijaškog natjecanja na Sljemenu.

Odmah se digla velika frka u javnosti. Morala se oglasiti i Hloverka Novak Srzić, obećanjem kako se novinari HTV-a "više neće javljati u sponzorskim bijelim jaknama", pa čak i po cijenu toga da se smrznu do kostiju, što je kao opravdanje za oblačenje sponzorske jakne naveo promućurni glasnogovornik HRT-a. Na Prisavlju su odjednom shvatili da nije baš u redu da novinari javne televizije u svojim javljanjima promoviraju sponzore, premda nam iz ove perspektive nije baš jasno - zašto. Zašto to ne bi činili? To je ionako ustaljena praksa.

Autentična jakna na autentičnom novinaru

Pa zar Božo Sušec, pomoćnik glavnog ravnatelja i sportski komentator, ne naplaćuje svoj glas u reklamicama za čokoladu, iako je to izričito zabranjeno famoznim Etičkim kodeksom HRT-a? Zar Ivica Blažičko ne naplaćuje svoj glas u reklami za žestoko piće, inače jednog od sponzora HTV-ovih prijenosa Formule 1? Zar urednik Đelo Hadžiselimović ne reklamira auto? Zar Mila Horvat ne vozi automobil jednog od sponzora emisije čija je voditeljica? Zar Bruno Kovačević također nije sa skijanja izvještavao u sponzorskoj jakni? Zar Goran Milić nije hodajuća reklama? Zar vodstvo HTV-a nije u prijateljskim odnosima s PR agencijama? Zar Miroslav Šafer nije iznimka koja potvrđuje pravilo?

I čemu onda tolika buka? Mladi Miha Horvat samo je želio dati obol cijelom skijaškom spektaklu u kojem je Blažičko bio službeni spiker, a Bruno Kovačević ponašao se kao službeni spiker, urlajući na ekranu kao da mu život o tome ovisi. I Vipnet se nije danima skidao s ekrana - ne samo s Horvatove sponzorske jakne.

Sponzorirani sport i zabava

U njemu su, primjerice, zabranjene promidžbene poruke u - pazite sad! - "informativnom, vjerskom, dokumentarnom i dječjem programu".

A gdje je zabavni? A gdje je sportski? Nema ih ni od korova. Zašto?

Zato što onda ne bi bilo izmišljenih kulinarskih emisija sa sponzoriranim kuhinjskim aparatima. Ne bi bilo nogometnih emisija s automobilima i mobitelima. Zato što onda razne voditeljske zvjezdice ne bi mogle ubirati masne honorare, voziti sponzorske aute, snimati reklame.

I još nekoliko naivnih pitanja: po kojem kriteriju se sponzorske reklame ne smiju pojaviti u dječjem ili dokumentarnom programu, a smiju u sportskom i zabavnom? Zar novinarska vjerodostojnost nije neophodna (i) u sportskim prijenosima? Zar kredibilitet javne televizije nije dragocjen (i) u zabavnom programu?

Kolega, slijedi me!

Ali zato su košarkaške kvalifikacije u Ateni - preskupe. I zato je Svjetsko rukometno prvenstvo žrtvovano u korist sponzorske emisije Volim nogomet.

I zbog svega toga hajka na mladog Mihu Horvata pretjerana je i licemjerna. Naravno da će se na njemu najlakše trenirati strogoća i opaliti ga po prstima, plaći ili po radnoj knjižici, iako je on samo primjerom slijedio starije kolege. Kamo sreće da je on iznimka. Ali pravila su predobro poznata.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje