Knjigu Josipa Lisca "Hrvatska dijalektologija 1. Hrvatski dijalekti i govori štokavskog narječja i hrvatski govori torlačkog narječja" upravo je objavio zagrebački nakladnik Golden marketing Tehnička knjiga.

Prva knjiga trosveščane hrvatske dijalektologije obrađuje štokavsko, a druge dvije, čiji se izlazak tek očekuje, čakavsko i kajkavsko narječje.

Hrvatski štokavski govori većinom se jasno razlikuju od ostalih govora štokavskog narječja svojim posebnim zapadnim značajkama i svojim vezama s čakavskim i kajkavskim govorima, piše Lisac.

Zapadna štokavština graničila je prije velikih seoba (16. i 17. stoljeće) s kajkavskim i čakavskim narječjem, a granica između dviju štokavština najvjerojatnije je išla Dunavom pa zatim do područja nešto zapadno od Drine i dalje nedaleko od današnje Foče. Odatle je granica išla prema Neretvi, ali tako da je Neretva s okolicom bila u zapadnoj štokavštini; zatim je odijelila zapadnoštokavsko Dubrovačko primorje od zaleđa i izlaza na more u Boki kotorskoj. Bokeljski Hrvati vjerojatno su imali govor zapadnoštokavskoga tipa, piše Lisac.

Nakon što je odredio prostiranje štokavštine i granice između istočnih i zapadnih govora, autor je obradio osnovne značajke štokavskoga narječja: vokalizam, konsonantizam, prozodiju, morfologija, sintaksu i leksik.

Narječje je klasifikacijom podijeljeno na dijalekte kao što su nenovoštokavski arhaični šćakavski slavonski dijalekt, zapadni novoštokavski ikavski dijalekt, nenovoštokavski ijekavski šćakavski istočnobosanski dijalekt, novoštokavski (i)jekavski istočnohercegovačko-krajiški dijalekt, nenovoštokavski ijekavski zetsko-južnosandžački dijalekt, novoštokavski ekavski šumadijsko-vojvođanski dijalekt, nenovoštokavski ekavski kosovsko-resavski dijalekt i vlahijska oaza.

Kako hrvatska manjina na Kosovu i jedan dio Hrvata u Rumunjskoj govore torlačkim narječjem, autor je ukratko prikazao i osnovne značajke toga narječja.

Hrvati su uglavnom govornici četiriju štokavskih dijalekata (slavonskog, zapadnog, istočnobosanskog i istočnohercegovačko-krajiškog) dok zetsko-južnosandžačkim danas govore bokeljski Hrvati, kosovsko-resavskim rekaški Hrvati u Rumunjskoj, vojvođanskim iločki Hrvati, a tzv. vlahijska oaza obuhvaća 12 sela južnoga Gradišća u Austriji.

Torlačkom pak narječju pripadaju govori karaševskih, janjevačkih i letničkih Hrvata.

Iza svakoga poglavlja objavljena je literatura, a posebice vrlo opsežna za četiri hrvatska štokavska dijalekta. Na kraju knjige su priložene dijalektološke karte.

Josip Lisac (1950.) je profesor na Sveučilištu u Zadru, do sada je objavio više knjiga, među kojima, "Hrvatski jezik i njegovi proučavatelji", "Hrvatski dijalekti i jezična povijest" i "Hrvatski govori, filolozi, pisci".