Foto: Arhiva

“Tvrdnja kako je HDZ zločinačka organizacija zastrašujuća je uvreda i optužba hrvatskom narodu. Jer samo zločinački narod nekoliko puta može glasovanjem dati povjerenje zločinačkoj organizaciji.”
Drago Krpina, rujan 2000. godine

BERISLAV Rončević je pred sudom. Damir Polančec je na putu prema sudu. Bivši predsjednik i glavni rizničar, Ivo Sanader i Mladen Barišić, povezani su s uhićenjem Nevenke Jurak i kriminalnim izvlačenjem novca iz državnih firmi.

HDZ se optužuje za financiranje iz sumnjivih izvora: reketom, pranjem novca, pronevjerom, isisavanjem iz državnih poduzeća. Putevi iz Brodosplita, Fima-medije, HEP-a i mnogih drugih afera idu ravno prema HDZ-u i njegovim čelnicima.  Je li onda napokon došlo vrijeme da se HDZ proglasi zločinačkom organizacijom?

Jedan, dva, tri, zločinac si ti

Kazneni zakon opisao je zločinačku organizaciju kao "grupu ljudi od najmanje tri osobe koje su povezane radi trajnog ili povremenog činjenica kaznenih djela, pri čemu svaka od tih osoba daje svoj udio u počinjenju kaznenog djela".

U prijevodu: predsjednik HDZ-a Ivo Sanader dao je nalog državnim firmama da sklapaju poslove s Fima medijom; glavni rizničar HDZ-a Mladen Barišić bio je zadužen za operativu; Nevenka Jurak poslužila je kao paravan za izvlačenje novca za kojeg se sumnja da nije cijeli završio u privatnim rukama, nego i i stranačkoj blagajni.

Ako se sve to (nekim čudom) dokaže na sudu, ako uhićenje Nevenke Jurak zaista dovede do onoga koji je upravo osvanuo na aerodromu u Los Angelesu, onda bi se s punim pravom moglo govoriti o zločinačkoj organizaciji. Još više ako se utvrdi da je takav organizirani kriminal bio namijenjen (i) financiranju HDZ-a.

Optužbi na bacanje

Hrvoje Petrač u svojim famoznim pismima iz zatvora napisao da su milijuni iz Brodosplita - dio od onih šest milijuna dolara - završili u HDZ-u. Ljubo Bušić je priznao da su plaćali reket HDZ-u kako bi dobili posao s HEP-om. Stipe Gabrić Jambo u nekoliko navrata javno je priznao da je HDZ reketario njega, kao i mnoge druge tvrtke. O tome je govorio i bivši "vizionar HDZ-a" Branimir Glavaš, prije nego što je proglašen ratnim zločincem.

A sad je u aferu umočen vrh stranke: od (bivšeg) predsjednika, glavnog rizničara i njegove ljubavnice, preko Sanaderovih najbližih prijatelja, pa sve do onih koji su se tim novcem služili u kampanji.

Tu se više ne radi (samo) o pojedincima. Sanader je možda uzimao za sebe, ali je navodno davao i HDZ-u. I ako se sada raspravlja o Sanaderovoj odgovornosti, o (eventualnoj?) umiješanosti u kriminalnu aferu Fima media, onda valja raspravljati o kriminalnom financiranju vladajuće stranke.

Prazna blagajna, prazna glava

Degutantno zvuče jadikovke Sanaderovih nasljednika da je po njegovu odlasku "stranka ostala bez novca". Jadno zvuče obrazloženja Jadranke Kosor, Ivana Jarnjaka, Andrije Hebranga i drugih, kako nisu imali pojma o tom famoznom "paralelnom financiranju stranke". Nisu znali ili nisu željeli znati? Ili su naglo zaboravili? Kosor je imala novca za svoju predsjedničku kampanju, ali očito ne želi znati odakle je on došao. Hebrang nije imao novca za svoju predsjedničku kampanju i sada za sve okrivljuje - Sanadera. Koji je - zamislite! - ostavio praznu stranačku blagajnu. Praznu???

"Nitko u stranci nije znao na koji način oni nabavljaju novac, je li to zakonito ili nezakonito, koliko je na takav način prikupljeno sredstava i, na kraju, na što se ona troše", posipao se pepelom u Jutarnjem listu jedan "anonimni dužnosnik HDZ-a". Ako nisu znali otkud novac, nisu li se mogli raspitati? Pozvati policiju? Uskok? Mladena Bajića? Novinare? Ah da, zaboravili smo, po tome se nije smjelo kopati. U tome se samo uživalo. "Uvijek kad je nestalo novca", kaže taj dužnosnik, "netko ga je u stranci brzo pronašao". Ukratko: netko je bio zadužen za kriminal, a svi su uživali u plodovima njegova rada. I u blaženom neznanju.

Kriminal traje dva desetljeća, a ne dvije godine

Zato je Jadranki Kosor, onoj koja je išla Sanaderovim stopama, danas lako praviti se da s time nema nikakve veze. Govoriti kako je to bio onaj drugi, Sanaderov HDZ, da u njezinoj stranci sada toga nema, lako je žaliti se da je blagajna prazna i hvaliti se da "nema nedodirljivih". Najlakše je sada sve prebaciti na ljubavnički par Jurak-Barišić i na Sanadera koji je upravljao njihovom vezom s državnim firmama, ali treba imati na umu da ovo - najblaže rečeno - sumnjivo financiranje HDZ-a nije ograničeno na period od 2007. do danas.

To traje puna dva desetljeća. Fima media nije eksces. To je pravilo, to je sustav, to je uhodana matrica. Stranka je zahvaljujući prljavom novcu pobjeđivala na izborima. Zahvaljujući tome, imala je neometan pristup neograničenim sredstvima. Državnih tvrtki, privatnih tvrtki, dragovoljaca i onih koji to nisu. Novost je samo da ovoga puta tragovi napokon vuku do vrha stranke. Bivšeg, naravno. Uvijek bivši postanu sumnjivi.

Krvavi tragovi vode do Središnjice

I što slijedi? Ako ovaj trojac Sanader-Barišić-Jurak doista bude optužen i osuđen zbog udruživanja u zločinačku organizaciju (za što su šanse 1:100 000), hoće li se onda i HDZ napokon moći nazvati zločinačkom organizacijom? I čak ako svega toga ne bude, ako Fima media potone u zaborav, kakve će posljedice ove afere i prljavi tragovi novca koji vuku do Središnjice ostaviti na stranku koja u protekla dva desetljeća samo tri godine nije bila na vlasti? I pritom ostavila "krvave tragove" gdje god se okrenemo: na javnim financijama, u javnim radovima, u korupciji, kriminalu, reketarenju... Kad se bolje pogleda, financiranje stranke zapravo je kap u moru.

HDZ nije zločinačka organizacija samo zbog Fima medije, već zbog svega onoga što je napravio - ili dopustio da se napravi - od 1990. godine naovamo. I zaista nam ne treba nekakav romantični ljubavni par da dođemo do tog zaključka. Predugo to traje da bismo postali imuni.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje