Foto: Hina, Index

JASNO je – Most nezavisnih lista, stranka nastala prije samo par godina, a koja okuplja kako joj i ime kaže – brojne nezavisne liste na razini Hrvatske, odlučivat će o hrvatskoj sudbini u naredne četiri godine!

Hrvatska se podijelila u dvije grupe – građane koji su podržali tradicionalne koalicije, lijevu i desnu i građane koji žele promjene, reforme i nova lica u politici – a to je upravo ponudio Most, gdje na listama (iako ima i "klasičnih“ političara) prevladaju ljudi koji su tek odnedavno u politici – ali su se profesionalno iskazali u svojoj struci ili u drugim područjima, kao što su udruge i građanske inicijative. Time su hrvatski glasači jasno rekli političkom vodstvu, lijevom i desnom – kako žele promjene, kako žele reforme i kako žele nešto novo u politici.

U prilog tezi kako se traži nešto novo govori i činjenica kako su praktično pometene liste "isluženih“ političara poput Josipovića (Čačić će možda ući na račun svog osobnog rejtinga), a i Bandić i HDSSB nemaju nikakvih razloga za slavlje s 1 odnosno 2 mandata. Također, Sabor neće vidjeti ni ORaH, ni mnogi drugi. Živi zid, unatoč puno pompe, ulazi samo rubno. Nema ni ekstremnih desničara ni ljevičara – uglavnom Hrvatska je izabrala reforme, ali nije izabrala revolucionare, salonske ljevičare, krajnje desničare, navodne ekologe i mnoge druge

Izjednačene dvije velike koalicije

Kada se HDZ-u pribroji dijaspora, a SDP-u koalicija IDS-PGS-Lista za Rijeku (večeras su izjavili kako idu s lijevom, SDP-ovom koalicijom), jasno je da bez Mosta ni lijevi ni desni ne mogu ostvariti većinu – dakle nije u pitanju 2007. godina kada je Sanader maestralno okupivši partnere, uključivo i Pupovčev SDSS kojima je obećano sve i sva, osigurao većinu.

Bez klasične koalicije s Mostom većina u Saboru nije moguća – nije moguća čak ni manjinska vlada, jer broj glasova koji ima Most je jednostavno prevelik da bi manjinska vlada mogla imati ikakvu, čak i privremenu stabilnost. Dakle, imamo prvi puta na državnoj razini u Hrvatskoj da jedna manja grupa može uvjetovati HDZ-u i SDP-u sve i sva, i ovi imaju dvije mogućnosti: poslušati ili proglasiti veliku koaliciju HDZ-SDP.

Naravno, sve to ukoliko Most ostane jedinstven, a ne ukoliko se raspadne na heterogene grupacije gdje će svaki zastupnik ići odvojeno trgovati s velikim koalicijama. To bi za Most, a vjerujemo i za hrvatsku demokraciju bila najgora opcija.

Dobro je da su došli!

Najgora moguća opcija za Hrvatsku bi bila (a o tome smo već pisali) da saborsku većinu treba krpati od 10-12 stranaka. Time bismo dobili potpuno nefunkcionalnu Vladu – Vladu koju bi mogao zablokirati praktično svaki zastupnik, čim su ugroženi njegovi stranački, osobni, obiteljski ili slični interesi. Jasno je da bi i SDP i HDZ prihvatili sve što mogu kako bi dobili većinu – ali time bismo dobili potpuno nesposobnu vlast i izgubili narednih par godina, dok se većina ne bi raspala.

Sada gdje imamo dvije velike koalicije i Most – i gdje se u sastavljanju većine mogu izbjeći stranke s 1-2 zastupnika koje bi tražile za podršku 1-2 ministarska mjesta, imamo definitivno jasniju i bolju situaciju. Duopol HDZ-SDP je na neki način uvelike načet, ne baš razbijen, ali uvelike načet, no ostaje ključno pitanje. S kim Most želi ići? Dobili su previše kako bi ostali samo grupacija u Saboru koja se povremeno javlja i daje prijedloge. Postali su ključni čimbenik hrvatske politike.

Most je dobio glasove jer nisu ni HDZ ni SDP. No, Most, ako želi sudjelovati u vlasti, i ako želi uopće doći u mogućnost da sva ta nova lica na nacionalnoj sceni (mnogi su već uvelike poznati i uspješni lokalno) pokažu što znaju kao ministri, potpredsjednici Vlade ili državni tajnici – onda taj i takav Most mora koalirati, bilo s HDZ-om, bilo sa SDP-om. I to je ključno pitanje (naravno, ako se ne raspadnu u pregovorima, što također ne možemo isključiti).

Što će Karamarko i Milanović?

Most je taj koji ima ključeve većine, ali vrata su i dalje dvoja – iza jednih je Karamarko, iza drugih je Milanović. Gdje će predstavnici MOST-a ući? Objektivno gledano – Karamarko je u težem položaju. Iako ima par glasova više od lijeve koalicije, ima sam širu koaliciju gdje je malo mjesta za nove igrače u izvršnoj vlasti. Dodatno, neki članovi Mosta nemaju baš dobre odnose s HDZ-om, a i pitanje je koliko HDZ kao stranka može biti fleksibilan u pregovorima. Model upravljanja HDZ-om je vrlo čvrst i ne dopušta puno odstupanja, a koalicija s jednim Mostom traži puno političkih kompromisa. HDZ je u izbornu bitku krenuo s idejom kako će skupiti 80-tak glasova i moći vladati samostalno, no zbog iznimno loše kampanje i katastrofalno loših nastupa Tomislava Karamarka, izborna prednost, koja je možda i postojala prije pola godine, kako vidimo – istopila se.

Milanović je tu u nešto boljem položaju – iako ima par glasova manje, ima veći koalicijski potencijal.

Zoran Milanović može pokazati određene rezultate zadnjih pola godine (rast BDP-a), može Mostu ponuditi dosta mjesta u izvršnoj vlasti i može ubrzati reforme – štoviše to bi mu i preporučili. Čak i može iskoristiti Most kako bi se riješio dijela vlastitih, očigledno nesposobnih ministara.

U igri su naravno i manjinci – oni vole ići s pobjednicima, ali teško je očekivati da će SDSS nakon svega što je rečeno zadnjih godinu dana rado ići s HDZ-om. Predstavnik talijanske manjine također uglavnom podržava IDS – što Zoranu Milanoviću daje dodatni manevarski prostor. Naravno, ako bude pametno igrao

Pet rješenja

Pet je jasnih i mogućih rješenja:

1. Most ostaje samostalno u Saboru, uz podršku manjinskoj vladi HDZ-a ili SDP-a – dobivamo nestabilnu Vladu koja neće izdržati do kraja mandata.

2. Most se raspada i počinje lov na pojedinačne zastupnike – na vlast dolazi ili HDZ ili SDP, uz hrpu stranaka i ovisni o manjincima – dobivamo neučinkovitu, nikakvu Vladu koja služi isključivo za uhljebljenje i pada kada počnu rasti kamate u Europskoj uniji.

3. Most se pridružuje jednoj od koalicija – dobivamo iznimno zanimljivu Vladu, u kojoj Božo Petrov postaje zamjenik premijera (sumnjam da bi jedna od dviju velikih stranaka pristala da netko iz Mosta bude premijer) i koja je prisiljena provoditi reforme u Hrvatskoj. Možda i najbolje rješenje što se tiče obnove gospodarstva i daljnjeg razvoja.

4. Obje velike stranke shvaćaju da će vlast zadržati samo zajedno te HDZ i SDP stupaju u veliku koaliciju. Premijer postaje Karamarko (ima par glasova više), zamjenik postaje Milanović i dobivamo neučinkovitu, nereformsku i birokratiziranu Vladu – ali barem se rješavamo podjele na ustaše i partizane, HDZ i SDP se vraćaju u svoj izvorni zajednički oblik –SKH.

5. Nitko ne uspijeva sakupiti većinu – predsjednica Republike daje mandat prvom mandataru, pa drugom mandataru (u ovoj situaciji, ako je Most jedinstven, nije čak ni važno tko je prvi mandatar) i nakon njihova neuspjeha oko formiranja većine, predsjednica imenuje privremenu nestranačku Vladu i raspisuje nove izbore – vjerojatno najgore rješenje po Hrvatsku, praktično gubimo pola godine.

Što će se dogoditi?

Ako govorimo o izbornom pobjedniku – to je Most nezavisnih lista, ne dakle HDZ i ne dakle SDP. Ako govorimo o pravim gubitnicima – to su razni stari političari i manje stranke. Puno građana je tražilo promjene i začudo – dobilo promjene! Pregovori o saborskoj većini će potrajati, ali jedno možemo biti sigurni – ako Božo Petrov bude politički mudar i njegova prilično heterogena grupa lista izdrži pritiske – može se nadati mjestu zamjenika premijera, a svi mi jednom politički definitivno dinamičnijem razdoblju gdje bi napokon trebale brže krenuti i nužne reforme.

A ono što zastupnicima Mosta možemo poručiti – ostanite jedinstveni! Nemojte se pojedinačno prodavati za sinekure. Vaša jedinstvenost i želja za reformama jedino je što nas trenutno može izvući iz problema.

Zaključno, gospodine Božo Petrov – čestitamo na uspjehu i odluka je vrlo jednostavna – čija desna ruka želite biti i koju koaliciju želite usmjeravati – onu Tomislava Karamarka ili onu Zorana Milanovića.

U tome je cijeli odgovor na sva ova pitanja.