"Mogla bih živjeti još 30 godina, ali želim umrijeti." Eutanazija odlazi predaleko?

APRIL Hubbard sjedi na pozornici kazališta u kojem planira umrijeti kasnije ove godine. Nije smrtno bolesna, ali 39-godišnja performerica i burleskna umjetnica dobila je odobrenje za potpomognuto umiranje prema sve liberalnijem kanadskom zakonu.
S BBC-jem razgovara iz kazališta Bus Stop u Halifaxu, u Novoj Scotiji, intimnog prostora sa stotinjak sjedećih mjesta. Obasjana reflektorom na pozornici na kojoj je često nastupala, kaže da planira umrijeti ovdje "nekoliko mjeseci" nakon što proslavi 40. rođendan, okružena užom obitelji i bliskim prijateljima.
Planira biti u "velikom, udobnom krevetu", u trenutku koji naziva "proslavom", kad medicinski stručnjak u njezino tijelo bude ubrizgavao smrtonosnu dozu. "Želim biti okružena ljudima koje volim, da me svi grle dok udišem zadnji dah uz njihovu ljubav i podršku", kaže Hubbard.
April je rođena sa spinom bifidom, a kasnije su joj otkriveni tumori na dnu kralježnice, zbog kojih trpi stalne iscrpljujuće bolove. Više od 20 godina uzima jake opioide protiv bolova. Za MAID (Medical Assistance in Dying) se prijavila u ožujku 2023., a odobrenje je dobila sedam mjeseci kasnije. Iako bi mogla još desetljećima živjeti s bolešću, ispunila je uvjete za prerani kraj života. Za terminalno bolesne moguće je dobiti odobrenje unutar 24 sata.
"Više nemam kvalitetu života koja me ispunjava"
"Moja bol i patnja rastu, a više nemam kvalitetu života koja me ispunjava", govori April. Svakim pokretom ili dahom, kaže, osjeća kao da se tkivo s dna kralježnice "razvlači poput pretjerano istegnute gumice", a donji udovi izazivaju neizdrživu bol.
Gotovo 5000 km dalje britanski zastupnici bave se prijedlozima legalizacije potpomognutog umiranja u Engleskoj i Walesu. U studenome 2024. načelno su podržali planove, ali zakon još čeka dodatne rasprave i glasanja.
Ovaj tjedan BBC je svjedočio smrti čovjeka u Kaliforniji, gdje su zakoni slični onima koji se razmatraju u Westminsteru. Kritičari ističu Kanadu kao primjer "klizavog terena" tvrdeći da se legalizacijom potpomognutog umiranja neminovno šire kriteriji i slabe zaštitne mjere.
Kanada sada ima jedan od najliberalnijih sustava na svijetu, usporediv s onima u Nizozemskoj i Belgiji. MAID je uveden 2016. za terminalno bolesne s ozbiljnim, neizlječivim fizičkim bolestima koje izazivaju nepodnošljivu patnju. Godine 2021. uklonjen je uvjet terminalne faze bolesti, a 2027. planira se omogućiti MAID i osobama s isključivo mentalnim bolestima.
Protivnici tvrde da se smrt sve više tretira kao uobičajena opcija za osobe s invaliditetom i složenim zdravstvenim stanjima. "U Kanadi je lakše dobiti pomoć za umiranje nego državnu potporu za život", kaže Andrew Gurza, savjetnik za svijest o invaliditetu i Aprilin prijatelj.
Andrew, koji ima cerebralnu paralizu i koristi invalidska kolica, podržava njezinu odluku, ali ističe: "I kad bi se moje stanje pogoršalo, želio bih živjeti. Sama spoznaja da zakon olakšava kraj života je zastrašujuća."
U gotovo svim slučajevima smrtonosnu dozu daju liječnik ili medicinska sestra
Prije nego što je dobila odobrenje, April su procijenila dva neovisna liječnika, koji su joj morali objasniti načine ublažavanja patnje i ponuditi alternative. "Postoje sigurnosne mjere", kaže April odgovarajući na pitanje o zabrinutosti osoba s invaliditetom: "Ako ne tražiš MAID i ne vodiš taj proces, ne možeš ga koristiti bez ispunjenja uvjeta."
U 2023. bilo je 15.343 smrti putem MAID-a, otprilike jedna od 20 smrti u Kanadi, što predstavlja ogroman porast u odnosu na 2016. Prosječna dob korisnika bila je 77 godina. U gotovo svim slučajevima smrtonosnu dozu dao je liječnik ili medicinska sestra, što je poznato i kao dobrovoljna eutanazija. Liječnik Eric Thomas tvrdi da je pomogao 577 pacijenata.
Dr. Konia Trouton, predsjednica Kanadske udruge procjenitelja i pružatelja MAID-a, također je pomogla stotinama ljudi. Postupak je uvijek isti – dolazak liječnika, provjera želi li pacijent nastaviti pa injekcija.
"To je čast, dužnost i privilegij, pomoći im da umru uz obitelj i s mišlju da su odluku donijeli pažljivo i promišljeno", kaže Trouton. Pokazuje kako se postupak izvodi: stavljanje steznika, ubod u venu na ruci za intravenoznu infuziju smrtonosnih lijekova. U torbi ima i stetoskop: "Danas ga češće koristim da provjerim je li srce stalo nego da slušam otkucaje."
Otprilike 96% MAID slučajeva odnosi se na osobe kod kojih je smrt "razumno predvidiva". To uključuje one s agresivnim rakom ili Alzheimerovom bolešću. Preostalih 4% su odrasle osobe poput April koje nisu blizu smrti, ali žive s neizdrživim neizlječivim stanjem.
"Kanada je u ovom slučaju pala s litice"
To se bitno razlikuje od zakona koji se predlaže u Engleskoj i Walesu, gdje pacijent mora imati manje od šest mjeseci života, a lijek mora sam popiti. Intravenozna infuzija traje nekoliko minuta, dok gutanje može potrajati satima. Liječnici u Kanadi smatraju svoj sustav učinkovitijim. "Što ako netko ne može progutati dozu?" pita dr. Trouton.
Jedna od kritičarki je dr. Ramona Coelho, obiteljska liječnica iz Londona (Ontario), čija ordinacija pruža skrb mnogim marginaliziranim skupinama koje teško dobivaju medicinsku i socijalnu podršku. Članica je odbora za reviziju MAID smrti, zajedno s dr. Trouton. Ona kaže da je sustav izvan kontrole: "Ne bih to više nazvala klizavim terenom, Kanada je pala s litice."
"Ljude sa suicidalnim mislima nekoć smo dočekivali s terapijom i njegom. Terminalno bolesnim ljudima trudili smo se ublažiti patnju i pomoći im da dostojanstveno žive preostalo vrijeme. Sada te iste situacije tretiramo kao opravdan zahtjev za smrću i živote okončavamo vrlo brzo", kaže Coelho.
U njezinoj ordinaciji je i Vicki Whelan, umirovljena medicinska sestra, čija je majka Sharon Scribner umrla u travnju 2023. od raka pluća u dobi od 81 godine. Vicki kaže da je majci u bolnici više puta ponuđen MAID, i to na način koji je opisala kao "prodajnu prezentaciju".
Kriteriji su se proširili od uvođenja zakona
Budući da su katolici, obitelj ju je odlučila otpustiti iz bolnice i omogućiti joj smrt kod kuće. "Umrla je mirno, lijepo", prisjeća se Vicki i dodaje: "Danas kao da nas uvjeravaju da ne smijemo trpjeti, da ne možemo izdržati ni malo. Kao da je umiranje postalo nešto što treba ubrzati, a ljudi umiru stoljećima. Odjednom nam poručuju da je to bolja opcija. Lakši izlaz. Mislim da se time ljudima oduzima nada."
Znači li sve to da je Kanada primjer tog klizavog terena? Kriteriji su se bez sumnje proširili otkako je zakon uveden prije devet godina. Kritičari u tome vide jasno upozorenje za Veliku Britaniju. No kanadski zakoni o potpomognutom umiranju u velikoj su mjeri rezultat sudskih odluka.
"Ne želim ovako živjeti još 10, 20 ili 30 godina"
Vrhovni sud Kanade presudio je da zabrana MAID-a krši Povelju o pravima i slobodama. Proširenje prava na one koji nisu terminalno bolesni djelomično je došlo kao odgovor na još jednu sudsku presudu. U Ujedinjenom Kraljevstvu najviši sudovi redovito ponavljaju da je promjena zakona o potpomognutom umiranju isključivo stvar parlamenta.
April zna da će je mnogi gledati i pitati se – zašto bi tako mlada žena htjela umrijeti? "Mi smo majstori skrivanja patnje. Ali istina je da postoje dani kad to ne mogu sakriti. Ima dana kad ne mogu podići glavu s jastuka, kad ne mogu jesti. To nije način na koji želim živjeti još 10, 20 ili 30 godina", zaključuje April.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati