HNS-OV županijski vijećnik i požeški odvjetnik Željko Derviš građanima je nudio vrlo visoke kamate za posudbe novca. Prevareni građani kasnije nikada nisu vidjeli svoj novac, a jedan od njih je ostao čak bez 2,3 milijuna eura.

Jedan od oštećenih, stolar Josip Marović iz Požege koji godinama radi u Njemačkoj, ostao je bez 452.096 eura. Tu je svotu povjerio odvjetniku Dervišu kako bi on njegov novac ulagao ili pozajmljivao uz određenu kamatu. Maroviću niti na kraj pameti nije bilo da bi ga jedan odvjetnik mogao prevariti.

Marović je Derviša prijavio Hrvatskoj odvjetničkoj komori, čiji je Disciplinski sud donio presudu po kojoj se Dervišu zabranjuje rad na osam godina. Ostali prevareni klijenti, od kojih Marović poznaje nekolicinu, ne usude se javno pričati o svom slučaju jer smatraju da tek tada nikad neće dobiti svoj novac.

Da je uistinu tako, potvrđuje Dervišev "najbolji“ klijent koji je izgubio čak 2,3 milijuna eura. Iako je o prijevari pristao govoriti za Večernji list, nije želio da mu se otkrije identitet. On je Dervišu donosio novac i od drugih osoba.

Ukratko, prepričava Marović, sve je počelo 1995. godine s iznosom od 19.000 maraka, za što mu je Derviš obećao kamatu od 24 posto te ulaganje u gradnju jednog poslovnog objekata u Požegi. Kasnije je Dervišu dao još novca a potom ga je opunomoćio da u njegovo ime i za njegov račun daje sredstva u zajam i njima raspolaže prema uputama (Marovićevim). Dvije od većih uplata iznosile su 140.600 DEM te 250.000 DEM.

Marović kaže da je do 1999. godine sve bilo u redu i da je tada dobivao 15-16 posto dobiti na uložena sredstva te stekao veliko povjerenje u odvjetnika Derviša. Čak je digao kredit od 20.000 maraka za opremanje Derviševog odvjetničkog ureda. Problemi su počeli 2000. godine kada je Maraović zatražio svoju dobit koja je trebala iznositi 40.000 maraka. U travnju iduće godine uzalud je prešao 2200 kilometara, ali nije dobio novac koji mu je dan ranije obećan.

Pošto je Marović vidio da nešto nije u redu angažirao drugog odvjetnika. Tada je doznao da je Derviš postupao suprotno dogovoru.

Početkom 2002. godine Derviš, koji je stalno obećavao povrat novca, s Marovićem je potpisao sporazum o priznanju i podmirenju duga u iznosu od 452.097 eura koji je bio ovjeren kod javnog bilježnika te imao snagu Ovršnog zakona ako se ne bude vraćao kako je dogovoreno.

Budući da Derviš nije isplatio ni prvu ratu, Općinski sud u Požegi donio je Rješenje o ovrsi 20. rujna 2002. godine. Međutim, Željko Derviš je do tada svu svoju imovinu prepisao na svoje bližnje. Radi se o 50-postotnom suvlasništvu dvaju stanova u Zagrebu, suvlasništvu obiteljske kuće u Požegi te triju stanova u Požegi i jednog lokala od 28 kvadrata.

Marović kaže da je na taj način Derviš pokazao da ne namjerava vratiti novac, pa je podigao kaznenu prijavu koju je prihvatilo Općinsko državno odvjetništvo te u lipnju 2004. donijelo optužnicu za kaznena djela utaje imovine, otuđenja tuđe imovine te pogodovanje vjerovniku. Predlažena je ukupna kazna od dvije i pol godine zatvora.

Marović sada čeka sudsko ročište ali ne vjeruje da će ikada vidjeti svoju ušteđevinu koju je godinama stjecao. Odvjetnik Derviš mu još uvijek obećaje da uskoro sve biti riješeno.

Usprkos svemu, Marović je o svemu pričao vrlo smireno, dok je Derviš na spomen teme razgovora reagirao vrlo osjećano i burno. Rekao je da će za njega objava u medijima biti tsunami na kvadrat.

   Izvor fotografije:Večernji list