ČANG Kaj-šek bio je jedan od ključnih političkih vođa 20. stoljeća u Kini. Kao istaknuti general i političar naslijedio je Sun Jat-sena na mjestu lidera Kineske nacionalne partije te je u desetljeću svog vodstva težio modernizaciji Kine i izgradnji snažne nacionalne države. Međutim, njegovu vladavinu obilježili su sukobi s kineskim komunistima i konačni gubitak Kine u korist Komunističke partije, što je dovelo do njegovog povlačenja na Tajvan.

Mladi nacionalist u novoj Kini

Čang Kaj-šek potječe iz vojničke obitelji, a školovao se u Japanu, gdje je stekao vojno obrazovanje i upoznao se s idejama nacionalizma. Po povratku u Kinu pridružio se Sun Jat-senu i pridobio njegovo povjerenje kao sposobni vojni zapovjednik.

Nakon Sunove smrti 1925. godine Čang je preuzeo kontrolu nad KMT-om te je 1927. započeo kampanju za ujedinjenje Kine. Njegova je vizija bila uspostaviti stabilnu i modernu Kinu, no suočio se s ozbiljnim unutarnjim izazovima, uključujući suprotstavljene interese regionalnih vojvoda koji su prigrabili moć nakon pada dinastije Qing i rastući utjecaj kineskih komunista pod vodstvom Mao Ce-tunga.

Kineski građanski rat

Premda su isprva surađivali, komunisti i nacionalisti ubrzo su naišli na temeljna neslaganja, pa su postajali međusobno sve nepovjerljiviji. 1927. Čang je pokrenuo kampanju za eliminaciju komunista unutar KMT-a, poznatu kao Šangajski masakr, i tako započeo dvadesetogodišnji period građanskog rata u Kini.

Unatoč njegovim naporima i inicijalnim uspjesima, komunisti su uspjeli preživjeti i ojačati, osobito tijekom Dugog marša 1935., kojim su se povukli u udaljene ruralne regije, gdje su nastavili mobilizirati seljake.

Promjena odnosa snaga

Jedan od ključnih razloga zbog kojih su komunisti dobili veću podršku Čangovih nacionalista bio je njihova orijentacija prema ruralnom stanovništvu. Kineski komunisti su pod Mao Ce-tungovim vodstvom pridobili podršku seljaka obećanjima o zemljišnoj reformi i pravednijoj raspodjeli zemlje.

U zemlji u kojoj je većina stanovništva bila siromašna i ovisna o zemljištu, ova obećanja bila su vrlo privlačna. Nasuprot tome, Čang Kaj-šek i KMT nisu uspjeli provesti učinkovite agrarne reforme te su ostali povezani s bogatim zemljoposjednicima, što je stvorilo osjećaj otuđenosti među nižim slojevima kineskog društva.

Tijekom Čangove vladavine vlada KMT-a borila se s ozbiljnim problemima korupcije i neučinkovitosti. Iako je Čang težio modernizaciji Kine, korumpirani državni službenici i lokalni vladari onemogućili su dosljednu provedbu njegovih reformi.

Poraz i bijeg na Tajvan

Kad je Japan izvršio invaziju na Kinu 1937., Čang Kaj-šek bio je prisiljen sklopiti primirje s komunistima kako bi formirao Ujedinjeni front protiv japanskih osvajača. Ipak, narod je percipirao KMT kao slabog u obrani Kine te je većina smatrala da su komunisti odradili najveći dio obrane.

Nakon završetka Drugog svjetskog rata građanski rat između KMT-a i komunista ponovno se rasplamsao. Unatoč početnim prednostima u broju vojnika i opremi, Čang Kaj-šek nije uspio nadvladati sve brojnije komuniste. KPK je organizirao uspješne vojne kampanje i pridobio ključne teritorije, što je dovelo do konačnog pada KMT-a u kontinentalnoj Kini 1949. godine.

Čang se tada s preostalim snagama i milijunima sljedbenika povukao na otok Tajvan, gdje je uspostavio vlast i proglasio Republiku Kinu. Na Tajvanu je nastavio vladati autoritativno uspostavivši vojnu diktaturu koja je trajala do njegove smrti. Umro je 1975. na Tajvanu, u 88. godini.