U SIJEČNJU 1988. godine glavni tajvanski nuklearni inženjer prebjegao je u SAD nakon što je dojavio obavještajne podatke o strogo povjerljivom programu koji će promijeniti povijest Tajvana. Pukovnik Chang Hsien-Yi vodio je tajvanski projekt nuklearnog oružja između 60-ih i 80-ih godina, kojem je namjera bila održati korak s Kinom. Bio je i doušnik CIA-e.

Chang je tajvanski nuklearni program razotkrio najbližem savezniku SAD-u, šaljući obavještajne podatke, što je u konačnici izazvalo pritisak na Tajvan da zatvori program. Dok kritičari kažu da je izdao domovinu i potkopao sposobnost Taipeija da odvrati moguću kinesku invaziju, Chang u razgovoru za CNN kaže da i dalje vjeruje da je ispravno odlučio.

"Nije to bila izdaja. Odlučio sam predati informacije CIA-i jer je to bilo dobro za narod Tajvana. Razvijanje bilo kakve vrste smrtonosnog oružja za mene je bila besmislica", rekao je za CNN 81-godišnjak iz svog doma u Idahu, gdje se nastanio s obitelji. Changova priča slična je priči Mordechaija Vanunua, koji je svijetu razotkrio tajni nuklearni program Izraela. Ali Vanunu je istupio javno, a Changovo djelovanje bilo je tajno.

Peking testirao nuklearno oružje

Nakon što je 1949. kineski građanski rat završio pobjedom komunista te bijegom Chiang Kai-shekovih nacionalista na Tajvan, Peking je 1964. uspješno testirao nuklearno oružje. Dvije godine kasnije, Chiang je pokrenuo razvoj vlastitog nuklearnog oružja. Znanstveno-istraživački institut Chungshan vodio je projekt pod okriljem Ministarstva obrane.

Chang se godinu dana kasnije priključio projektu kao časnik u činu kapetana. Nakon studija fizike i nuklearne znanosti na Tajvanu, pohađao je Oak Ridge National Laboratory u Tennesseeju. Unatoč službenim izjavama da je nuklearno istraživanje samo u miroljubive svrhe, Chang kaže da su svi studenti poslani u SAD bili svjesni svoje prave misije: učenja vještina za razvoj oružja.

Dok je bio u Oak Ridgeu, prisjetio se Chang, CIA je već bila zainteresirana za njega. Chang je 1977. stekao doktorat iz nuklearnog inženjerstva na Sveučilištu Tennessee u Knoxvilleu i vratio se u Tajvan. Promaknut je u potpukovnika i predvodio je razvoj računalnih kodova za simuliranje nuklearnih eksplozija u Institutu za istraživanje nuklearne energije (INER).

SAD se snažno protivio novim programima nuklearnog oružja bilo gdje u svijetu, a Taipei si nije mogao priuštiti da otuđi svog najvažnijeg saveznika.  Tada Tajvan nije bio tako bogata i živahna demokracija kakva je danas. Bilo je to gospodarstvo u razvoju pod autokratskom vladavinom Kineske nacionalističke stranke ili Kuomintanga. Tajvanski režim imao je mjesto u Ujedinjenim narodima do 1971. i održavao formalne diplomatske odnose sa SAD-om do 1979.

Prišla mu CIA-a

Kako bi smanjio rizik od razotkrivanja svojih nuklearnih ambicija, Tajvan je samo nastojao tajno postići sposobnost proizvodnje nuklearnog oružja u bilo kojem trenutku, ali ne i stvaranje zaliha. Međutim, rizik od nuklearnog rata opterećivao je Changa. Kineski lider Deng Xiaoping, koji je preuzeo vlast 1978. godine, upozorio je da će Kina odgovoriti silom ako Tajvan nabavi nuklearno oružje.

"Mislim da su bili prilično ozbiljni. Nisam želio nikakav sukob s kontinentalnom Kinom. Korištenje bilo koje vrste smrtonosnog kemijskog ili nuklearnog oružja za mene je besmislica. Vjerujem da smo svi Kinezi i da to nema smisla", rekao je Chang.

Kada su agenti CIA-e prišli Changu tijekom putovanja u SAD 1980. godine, pristao je na suradnju. Amerikanci su ga podvrgli testu na detektoru laži kako bi bili sigurni da nije dvostruki agent. Pomagao je CIA-i u nekim ad hoc zadacima prije nego što je 1984. postao doušnik. Sljedeće četiri godine službenik CIA-e, identificiran samo kao Mark, sastajao se s Changom svakih nekoliko mjeseci u sigurnim kućama oko Taipeija.

CIA je od njega tražila da potvrdi obavještajne podatke, prenese informacije o nedavnim projektima u INER-u i fotografira osjetljive dokumente. "Svi ti razgovori bili su dosta profesionalni. Mark je zapisivao moje odgovore. Stalno je govorio da će dati sve od sebe kako bismo ja i moja obitelj bili sigurni", objasnio je Chang.

Katastrofa u Černobilu

Katastrofa u ukrajinskoj nuklearnoj elektrani u Černobilu 1986. godine učvrstila je Changovo uvjerenje da mora zaustaviti tajvanski program nuklearnog oružja. Iste godine, Vanunu je razotkrio detalje izraelskog nuklearnog programa, izazvavši međunarodnu senzaciju. Kasnije su ga oteli agenti Mossada i vratili u Izrael. Osuđen je na dugogodišnju zatvorsku kaznu.

Changov život - i život njegove supruge i troje djece - dramatično se promijenio u siječnju 1988. godine, kada ih je CIA dovela u SAD. Do tada je administracija američkog predsjednika Ronalda Reagana iskoristila smrt tajvanskog predsjednika Chiang Ching-Kuoa (sina Chiang Kai-Sheka) kako bi izvršila pritisak na njegovog reformističkog nasljednika Lee Teng-Huija.

SAD je potom poslao stručnjake da demontiraju postrojenje za odvajanje plutonija i nadgledaju uklanjanje teške vode, tvari koja se koristi kao rashladno sredstvo u nuklearnim reaktorima, kao i ozračenog goriva, koje se može ponovno preraditi za izdvajanje materijala za nuklearno oružje. Za Changom je raspisana potjernica u Tajvanu. Nalog za uhićenje istekao je 2000. godine, ali on se nikad nije vratio na otok, rekavši za CNN da nije siguran kako će ga dočekati.

Do danas je Changova odluka da radi za CIA-u ostala kontroverzna u Tajvanu, koji je u godinama koje su uslijedile nastavio svoju industrijsku i gospodarsku ekspanziju, postavši 90-ih puna demokracija.

Tajvan ima još jedno učinkovito sredstvo odvraćanja

Taipei je danas pod sve većim pritiskom Kine, koja sada ima najveću vojsku na svijetu i postaje sve odlučnija u svojim teritorijalnim zahtjevima prema Tajvanu. Kineska komunistička partija obećala je zauzeti Tajvan silom ako bude potrebno, unatoč tome što ga nikad u povijesti nije kontrolirala. Neki tvrde da bi Tajvan u nuklearnom oružju imao konačno sredstvo odvraćanja i ističu primjer Ukrajine koja bi možda izbjegla rusku invaziju da je Kijev zadržao nuklearni arsenal iz sovjetske ere umjesto da ga se odrekao.

Neki su Tajvanci kritizirali Changa rekavši da je pretjerao jednostrano odlučivši da je njegovoj domovini bolje bez nuklearnog odvraćanja. No, Su Tzu-Yun, direktor tajvanskog Instituta za istraživanje nacionalne obrane i sigurnosti, smatra da izostanak nuklearne opcije nije pretjerano utjecao na obrambene sposobnosti Tajvana, jer se precizno streljivo može koristiti za postizanje ciljeva.

Osim oružja, Tajvan ima još jedno učinkovito sredstvo odvraćanja. Samo godinu dana prije zatvaranja tajvanskog nuklearnog programa, tehnološki poduzetnik Morris Chang osnovao je Taiwan Semiconductor Manufacturing Company (TSMC), koji danas proizvodi oko 90% svjetskih poluvodičkih čipova za tehnološke tvrtke kao što su Apple i Nvidia.

Integralna uloga Tajvana u globalnom opskrbnom lancu poluvodiča, smatraju neki promatrači, bila bi dovoljna da odvrati Kinu od pokretanja invazije, formirajući ono što se naziva "silikonskim štitom".