S dvadesetak zbirka pjesama Slavko Mihalić je tijekom pola stoljeća stvorio neponovljiv i neprispodobiv pjesnički opus, koji ga zasigurno svrstava u prvi red suvremenih pjesnika, ne samo hrvatskih, izjavio je akademik Dubravko Jelčić u prigodi 75. rođendana Slavka Mihalića.

U ime Razreda za književnost Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti i svoje osobno tajnik tog razreda Dubravko Jelčić danas je uputio rođendansku čestitku Slavku Mihaliću, čiju je popularnost prije petnaest godina Antun Šoljan usporedio s onom naših "najvećih novijih pjesnika, Kranjčevića ili Ujevića".

Po riječima Jelčića, poznatog hrvatskog povjesničara književnosti, sedamdeset i peti rođendan Slavka Mihalića sve njegove čitatelje i sve poštovatelje ispunjava posebnim osjećajem.

"Lako je prepoznati zašto", kaže i napominje kako u njegovu pjesništvu "malo tko od nas nije pronašao i dio sebe - neku svoju vlastitu misao, neko svoje iskustvo, neku svoju tjeskobu".

Njegova prva zbirka pjesama, prije pedeset godina, za Jelčića, bila je prijelomni događaj u hrvatskom pjesništvu i snažan nagovještaj novih, egzistencijalističkih, u ono doba heretičkih ideja i nove, nekonvencionalne poetike.

"Raskinuvši s verbalizmom, deklarativnošću i patetikom u bilo kojem obliku, Mihalić se odmah predstavio kao osebujni pjesnik, koji dramatičnim tonom, punim zrele gorčine, zna samo u dva-tri eliptična stiha zgusnuti tmurnu atmosferu svoga i našega vremena druge polovine 20. stoljeća, atmosferu neslobode, osobne potištenosti i straha od pritajenih ali sigurnih opasnosti", ističe Jelčić.

"'Ne nadaj se svome spasenju, prijatelju', poručuje on svome čitatelju davne 1954., u jednoj od prvih pjesama", podsjeća Jelčić, "jer je, kako kaže, 'dovoljno lovaca na tvome tragu da ćeš jednom biti pogođen'".

"Ne treba dakle imati iluzija", objašnjava Jelčić te u nastavku navodi Mihalićeve stihove iz iste pjesme: "Ne nadaj se, ne skrivaj se, nego idi posve ravno. Ne boj se ni strelica ni metka - oni će te svakako dokrajčiti - ali daj da budeš velik svojim raskošnim smirenjem..."

Jelčić smatra kako je cijela Mihalićeva poezija obilježena ovim njegovim tako dojmljivim stihovima, koji bez kvaziintelektualističkog mudrovanja kazuju njegovu spoznaju o vremenima u kojima smo živjeli.

Gradeći svoj stih bez izravnog uzora, kako napominje, njegova je poezija ipak izrasla iz tradicije hrvatskog pjesništva, ponajprije one a-be-šimićevske i ekspresionističke, koju je međutim stvaralački transformirao u svoj vlastiti i na prvi pogled prepoznatljivi, ali neponovljivi izraz.

Po Jelčićevoj ocjeni već svojim prvim nastupom Mihalić je stao pred čitatelje kao moderni pjesnik, moderniji od svih naših mladih modernista (ne samo tadašnjih!) - moderan u smislu Matoševe definicije, da je moderna samo ona originalnost, koja je sposobna nadživjeti sve mode.

"Zato mu danas, na njegov 75. rođendan, uz našu čitateljsku odanost uputimo i tople želje, da njegovo zlatno pero bude još dugo svježe i aktivno!", poručuje Jelčić.