DESETLJEĆIMA je razvod u Japanu za dijete često značio potpuni gubitak kontakta s jednim roditeljem, no zakonodavna promjena sada nudi nadu u drugačiju budućnost, piše BBC.

Razgovarali su s Dengom, porijeklom iz Hong Konga, koji u Japanu živi posljednje 22 godine. Ondje je izgradio život, upoznao bivšu partnericu i postao otac dvoje djece, osmogodišnjeg sina i desetogodišnje kćeri. No, kako kaže, taj se život raspao. Nakon prekida braka, bivša partnerica odvela je djecu bez upozorenja. Njegova priča u Japanu nije rijetkost.

Prema starom sustavu isključivog skrbništva, samo je jedan roditelj nakon razvoda imao zakonska prava. Drugi roditelj, bez obzira na odnos s djetetom, bio je prisiljen nestati iz djetetova života, osim ako roditelj skrbnik ne bi dopustio susrete.

"Radi se isključivo o najboljem interesu djece"

Stvari su se, međutim, promijenile. Japan redefinira pojam obitelji nakon razvoda. Povijesna izmjena Građanskog zakonika, koja je stupila na snagu 1. travnja 2026., dopušta razvedenim parovima podjelu skrbništva nad djecom. Prije nego što je parlament 2024. odobrio ovaj amandman, Japan je bio jedina država skupine G7 koja nije priznavala pravni koncept zajedničkog skrbništva.

"Uvijek me šokiralo kada bih razgovarao s odvjetnicima u SAD-u i Velikoj Britaniji koji kažu da se ne radi o pobjedi ili porazu. Radi se isključivo o najboljem interesu djece", prisjetio se Seiya Saito, odvjetnik za obiteljsko pravo iz Tokija.

Deng se sjeća točnog trenutka kada je shvatio da je izgubio djecu. "Osjećao sam se bespomoćno, tužno i ljutito zbog sustava koji to dopušta", rekao je tiho. "Oni su mi sve na svijetu", dodao je. Sada se, kaže, hvata za svaku priliku.

"Mislim da je pravo djece da razgovaraju s roditeljima, s oba roditelja"

Održava dva prebivališta, jedno u Tokiju, a drugo sat vremena dalje, bliže mjestu gdje žive njegova djeca. Unatoč tome, dopušteno mu je samo nekoliko sati nadziranih susreta mjesečno, bez ikakvog kontakta između. Tvrdi da mu je bivša partnerica prestala dopuštati da telefonski razgovara s kćeri.

To znači da je odsutnost i emocionalna, a ne samo fizička, jer propušta rođendane, školske priredbe i blagdane poput Očevog dana. "Osjećam se tako prazno", rekao je susprežući suze. "Mislim da je pravo djece da razgovaraju s roditeljima, s oba roditelja, kad god to osjete potrebnim ili požele, a to se trenutačno ne događa", dodao je. Promjena zakona nudi nadu roditeljima poput Denga.

Ovo je jedna od najznačajnijih promjena japanskog obiteljskog prava u posljednjih nekoliko desetljeća. Prema podacima ministarstva zdravstva, rada i socijalne skrbi, u 2024. godini oko 38.5% brakova u Japanu završilo je razvodom. Skrbništvo je u više od 86% slučajeva pripalo ženama, dok je te godine više od 164.000 djece mlađe od 18 godina bilo pogođeno odlukama o skrbništvu.

Odvjetnik: Sto posto sam siguran da je ovo dobra promjena za naše društvo

Novi zakon priznaje da je za djecu često korisno održavati odnos s oba roditelja, a istovremeno pomaže ravnomjernijoj raspodjeli roditeljskih odgovornosti. Promjena dolazi i u vrijeme dok se Japan suočava s padom nataliteta i brzim starenjem stanovništva, što je pojačalo pozive vladi da bolje podupre obitelji i smanji financijski teret samohranih roditelja.

"Sto posto sam siguran da je ovo dobra promjena za naše društvo, a posebno za djecu", rekao je odvjetnik Saito. Iako novi zakon usklađuje Japan s globalnim partnerima, izaziva i ozbiljnu zabrinutost. Kritičari upozoravaju da bi zajedničko skrbništvo moglo dovesti žrtve obiteljskog nasilja u veću opasnost ili ih prisiliti na kontakt s nasilnim partnerima.

"Postoji rizik da oni koji trpe obiteljsko nasilje ili zlostavljanje djece možda neće moći pobjeći", rekla je Chisato Kitanaka, suvoditeljica Mreže skloništa za žene. Za neke obitelji, zajedničko skrbništvo budi duboke, osobne strahove.

"Stvarno mislim da je ovo zakon koji ne bi trebao postojati"

Taro Suzuki, čije je ime promijenjeno radi sigurnosti, sada ima 18 godina i više nije pod skrbništvom roditelja. Kaže da ga je gledanje majke Ryo kako godinama trpi očevo zlostavljanje traumatiziralo. "Volio bih da ne postojim. Volio bih da se moji majka i otac nikada nisu sreli i da se ja nisam rodio", rekao je Taro.

"Stvarno mislim da je ovo zakon koji ne bi trebao postojati", dodao je. Njegova majka Ryo, koja opisuje kako ju je bivši suprug gušio i vukao za kosu, također je zabrinuta. "Stvarno je zastrašujuće. Kada sam dobila isključivo skrbništvo, mislila sam: Od sada će sve biti u redu.

No, sada postoji mogućnost da ponovno budemo povezani", rekla je. Boji se da bi bivši suprug mogao zatražiti zajedničko skrbništvo nad njihovom 15-godišnjom kćeri. "Morat ću živjeti s tom tjeskobom dok moja kći ne postane punoljetna", izjavila je.

Zakon pokušava uspostaviti osjetljivu ravnotežu

Zakon predviđa zaštitne mehanizme. "Ako je sud uvjeren da je prije razvoda bilo obiteljskog nasilja, tada mora odrediti isključivo skrbništvo", objasnio je odvjetnik Saito. Ipak, žrtve poput Ryo brinu da će sudovi tražiti čvrste dokaze koje je teško pribaviti.

Ona kaže da u njezinom slučaju gotovo nikada nije bilo fizičkih tragova zlostavljanja jer je njezin bivši suprug pazio da ih ne ostavi. Za sada, zakon pokušava uspostaviti osjetljivu ravnotežu između zaštite ranjivih i očuvanja djetetova odnosa s oba roditelja.

Deng se nada da će mu novi zakon omogućiti da ponovno postane dio svakodnevice svoje djece. "Činjenica da fizički nisu ovdje sa mnom jednostavno me rastužuje", rekao je. "To je nešto s čime se nijedan roditelj ne bi trebao suočiti", zaključio je.