Jadna je desnica koja je spala na bivšu komunjaru Bandića
Foto: Neja Markičević / Cropix
EVO NA što su se svele nade hrvatske desnice. Na bivšeg člana Saveza komunista, dugogodišnjeg socijaldemokrata, na čovjeka koji je prešutio svoje (ne)sudjelovanje u Domovinskom ratu, na onoga koji se - kako reče Andrija Hebrang - nije usudio ukinuti Titov trg u Zagrebu niti podići spomenik Franji Tuđmanu.
Bog mu je uzor
Reklo bi se, ništa neobično za tranzicijsku državu. HDZ je krcat ovakvim likovima, ali čak i danas teško bi se u toj stranci - a bogami i u drugim strankama rasturene političke desnice - mogao naći veći desničarski populist od Milana Bandića. Onaj tko bi govorio da mu je "Bog uzor", onaj koji nakon pobjede na izborima pod egidom SDP-a poručuje da ide "Majci Božjoj zapaliti svijeću", onaj koji nosi najveću svijeću na hodočašću, okuplja oko sebe obavještajno podzemlje, razvojačene časnike i hrvatske generale (optužene i one druge), govori o domoljublju i hrvatstvu i narodu i Bogu i vjeri...
Bandić svojata sve: Crkvu, naciju, vjeru...
Na to je danas spala hrvatska desnica. Andrija Hebrang jako se naljutio što nitko do desničarskih kandidata nije ušao u drugi krug predsjedničkih izbora, ali nije želio priznati da je ušao onaj - najgorljiviji. Onaj koji grabi sve odlike desničarskog kandidata.
Onaj koji svojata i Crkvu, i vjeru, i naciju, i obitelj, i branitelje, i Thompsona, i svijeće i križeve, i sve što mu padne pod ruku. Bandić ne bira. Samo da bude biran.
Željko Kerum kaže da bi Bandić trebao dobiti glasove desničarskog biračkog tijela. "Vjernici se još sjećaju koliko su imali problema s Mesićem kad je Crkva bila u pitanju i mislim da bi im Milan trebao pokazati da će on biti drugačiji", poručio je gradonačelnik Splita, grada koji je proljetos birao "svog Bandića", a sada onom pravom Bandiću dao samo osam posto glasova.
Je li recept doista jednostavan?
Recept bi trebao jednostavan: podrška Crkve i dijaspore, zabrana pobačaja i zagovaranje vjeronauka, za generale i branitelje, a protiv Srba i komunista, Tuđman, Domovinski rat i druge emocionalne dosjetke.
Kako se Bandić uklapa u sve to? Crkva je uoči izbora poručila da želi predsjednika koji je "nekorumpirani katolik". Nije objasnila što misli o korumpiranom katoliku? Ili nekorumpiranom ateistu? Međutim, sudeći po tome koliko svijeća pali - a još više kolike svijeće tegli - Bandić očito okajava mnogo grijeha.
O pobačaju Bandić nema baš jasan stav (kao da ga ima o ostalim stvarima). Navodno se zalaže za poštivanje života od začeća do smrti, ali u par navrata založio se i za pravo žene na samoodređenje. SDP je već izgubio jedne izbore hvatajući se na ljepak o vjeronauku, ali Bandić tu grešku sigurno neće ponoviti. On zna koji je točan odgovor. Netočne će prešutjeti.
Tu su onda i branitelji. Bandić je oko sebe okupio prijatelje Mirka Norca i Ante Gotovine, njegov bliski suradnik Miro Laco je Norčev kum i navodno ga je skrivao tijekom bijega od policije, a tu su još gomile bivših časnika, branitelja, invalida, MORH-ovih glasnogovornika, državotvornih novinara, desničarskih ideologa. Milan prima sve. Sve one koji mu trebaju. I koji njega trebaju.
Miloševićeva Srbija?
Takvu sliku vidjeli smo već u Srbiji kod Slobodana Miloševića. Vidjeli smo komunista koji se služi nacionalizmom kako bi došao na vlast. Vidjeli smo kako se služi najnižim strastima, populistički podilazi sirotinji, dodvorava Crkvi i služi krupnom kapitalu, sa samo jednim ciljem - dolaskom na vlast. Bandić danas, baš kao ni Milošević tada, nema ideologiju i svjetonazor, nije bio ništa kako bi mogao biti sve. Komunist, nacionalist, populist, a više od svega marioneta - političkih pokrovitelja i bogatih sponzora.
Ili Bushova Amerika?
U mnogim stvarima Bandić neodoljivo podsjeća i na Georgea Busha mlađeg. Sjećamo se kako je apsolutni ignorant prijevarom došao na vlast, kako je budalaš kojem su se svi smijali odveo zemlju u rat i propast, kako je vladao na lažima i strahu, na prijetvornosti i propagandi, kako je služio radikalnim ideolozima i krupnom kapitalu.
Zvuči poznato? Kerum dobro kaže: u Hrvatskoj je većina birača tradicionalno orijentirana, dakle prijemčiva na priče o komunjarama i vjeronauku, o ratu i braniteljima, dok je ekonomska kriza stvorila plodno tlo za populiste i lažne propovjednike. Koliko plodno, tek će se vidjeti u drugom krugu.
Tko će uopće podržati "desničarskog ljevičara"?
Dakle, biračko tijelo postoji, ali hoće li ono krenuti za Bandićem? HDZ, kao ekskluzivni baštinik desničarskih glasova, već je najavio da neće podržati Bandića. Što ne mora značiti puno, s obzirom da su pozivali članstvo da glasaju za Hebranga, pa vidimo kako je to završilo.
Ni Kaptol ne podržava Bandića, ali pitanje je koliku težinu preporuka ima kod birača. Neki propali kandidati u prvom krugu najavljuju da će podržati bivšeg SDP-ovca, ali tu se radi o stotinama, a ne tisućama glasova.
Nisam ništa, kako bih ostao ništa
Stoga pitanje glasi: može li glasove desnice osvojiti jedan SDP-ovac? Pa makar i bivši. I ako može, o kojem postotku se radi? Logika govori jedno, ankete drugo, a izborni rezultati sasvim nešto treće. Bandić je računao na svoj Zagreb i Kerumov Split, neslavno je propao u oba grada. Hebrang se hvali da je desnica skupila više glasova od ljevice, ali to još uvijek ne znači da su to sve glasovi koji će ići Bandiću.
I tako, po svemu sudeći, Bandićeva logika "Nisam ništa da bih mogao biti sve" mogla bi se razbiti na surovoj izbornoj stvarnosti. I završiti na sloganu "Nisam ništa kako bih ostao ništa". Naravno, pod uvjetom da Kerum ne uzme stvari u svoje ruke.

bi Vas mogao zanimati
Izdvojeno
Pročitajte još
bi Vas mogao zanimati