"ZA PIRAMIDE idete pravo pa gore." - nismo pošteno ni spustili staklo na vratima, a domoroci u Visokom nas već upućuju u smjeru poprišta najnovije bosanske atrakcije.

Iako dolazimo u automobilu domaćih registracija, Visočani su u kratkom vremenu razvili turistički njuh i pitanje je dana kada će na mostu preko rijeke Bosne uštopavati došljake sa povicima "rums, cimer fraj, volni izbi".

Osim plakata koji objavljuju veliki "teferič i koridu" u kojem će se sučeliti lokalne zvijezde goveđeg roda, sve je drugo 30-ak kilometara sjeverozapadno od Sarajeva u znaku piramida.

Osim piramida, druga čarobna riječ je Semir Osmanagić, jer ime ovog bosanskog Indiana Jonesa izgovara se s posebnim strahopoštovanjem. Iako ga svi zovu familijarno, po imenu, osjeća se itekakva zahvalnost i respekt prema čovjeku zahvaljujući kojem Visoko tek što nije upisano među najpoznatije lokalitete špicastih građevina.

Luxor, Asuan, Machu Picchu i Tulun, dobili su društvo u gradu koji je dosad bio poznat tek po kožnoj industriji zbog koje je nemali broj sindikalnih izleta, ili povorki "Putevima revolucije", skrenuo prema Visokom, ne bi li se drugovi i drugarice iz kolektiva opskrbili kožnim prerađevinama.

Od ulaska u Bosnu mostom kod Bosanske Gradiške, cijelim putem do Sarajeva su četiri restorana imena "Volan", zatim tri imenom "Vozač", jedan "Šeherezada" i barem nekoliko tipičnih gradića koji su i prije uživali blagodati duboke provincije, a nesretni rat je samo dodatno podebljao osjećaj besperspektivnosti, besposlenosti i učmalosti.

Naravno da postoje svijetliji, osvijetljeniji i ostakljeniji primjeri gradova i građevina "onih koji su se snašli", jer tako se tamošnjim rječnikom naziva ratno-profiterski talent, koji je prije desetak godina itekako trebalo dokazati.

Visoko se po ničemu ne bi isticalo iz tipične uljuljkane bosanske svakodnevice punih terasa kafića i praznih džepova da nije zanosa, jer u zraku se osjeća euforija i slatka napetost kojom cijeli grad živi za njihovu piramidu, a oni će optimističniji čak reći i "piramide", jer navodno su na pomolu još dvije.

Domaćini nas zadirkuju kako će, zahvaljujući piramidama, poharati turistička tržišta ne samo Meksika, Perua i Egipta, nego i njima tako drage Dalmacije.

Zamislimo da neki vizionar povede iskapanja jer mu se učinilo da ponad Baške Vode ili Biograda postoji piramida. Ne samo da ne bi bilo ni traga općenarodnom odazivu starog i mladog kakvo je iskazalo Visoko, nego bi nesretnik bio izvrgnut neviđenom ruglu, a titulu redikula nosio bi do kraja života.

Semira pak uvažavaju i ruku i lopatu mu pružaju svi: od nekadašnjih branitelja, preko intelektualaca, pa sve do besposličara, svi su uvjereni u njegove moći i kopaju, nose, krče stoljetne šume i pobožno slušaju i ponavljaju njegova objašnjenja.

"Sve su to ravni i odsječeni oblici, što nije u slučaju prirode. Piramida je stara 12 hiljada godina, a Semir to povezuje sa potopom i Panonskim morem. Zbog zemljotresa, zbog erozije je došlo do pucanja ovih ploča." -objašnjavaju nam kršni momci, koji su upravo završili svoju smjenu i s lopatama na ramenima se spuštaju strmim nagibom.

"Površine koje su ravne, nisu prirodne. Drugi dokaz je da su sve strane piramide okrenute prema jednoj od strana svijeta. S tim da je sjeverna strana okrenuta prema "kozmičkoj sjevernoj strani." - saznajemo od drugih, koje smo zatekli na samim iskopinama.

"Snimalo se aerotermalnim satelitskim snimkama i došlo se do zaključka da postoji trodimenzionalni oblik. Kako Amerikanci svašta nešto imaju, oni su pomoću koordinata utvrdili da se ovo brdo hladi strašno brže od okolnih brda, jer brda i polja koja su šuplja se brže hlade od onih koja su puna. Po tome se vidi da je ovo vještačka građevina." - nema dvojbe za našeg vodiča Jasmina.

Ulijeće petogodišnji dječarac Edin, koji stalno dežura na gradilištu: "Priča Semir da su se ovdje stijene spojile." - pokazujući na malene raspukline na kamenu, nalik na betonske žilice. Na to se i odrasli uključuju: "Ja, evidentno je da je ovdje došlo do cijepanja." - ponavljaju klimajući glavama.

Nalazište je besprijekorno čisto i uredno, sa omeđenim pješačkim stazama i zaštićenim lokacijama iskopavanja. Pogled na trake, jame i iskopavanja, iznad bosanskog gradića neugodno podsjeća kako se u posljednjih deset godina uz iskopavanja, zaštitne trake i jame u Bosni povezivale ekshumacije i masovne grobnice. Nad Visokim pak, ako Bog da, radit će se samo o pojedinačnoj grobnici. Faraonovoj.

Čudno je kako je Semir dobio dozvolu za svoja istraživanja. "Sve je išlo normalno: općina, kanton, federacija. Nakon prvih dokaza je tražio da se proširi zaštitini pojas. Ne znam, i meni je čudno da se sve odobrilo." - govori nam domaćica, Zuhra Čabaravdić, direktorica RTV Visoko dok prilazimo najvrjednijem dijelu nalazišta. "Kad je ovaj ugao otkriven, Semir je rekao: za mene je materijalni dokaz završen".-dodala je.

Spajanje ploča na tri nivoa i jedna rupica su neoboriv dokaz. "Pogledajte te kamene oblutke, nemoguće je da ti obluci, koji kao da su iz vode izašli, budu na ovoj visini."

Jedna teorija prati drugu, pa saznajemo i sljedeći dokaz zašto je ovo piramida. Naime, svo drveće ispod kojih stojimo tek na vrhu ima grane, zato što im korijen ne može ići duboko, jer mu smetaju stranice piramide, odnosno kamenog brda.

Piramida u Visokom nakon Gospe u Međugorju i Troje u Gabeli zatvara (zasad) trojac čudesa u zemlji Bosni i Hercegovini. Iako Salko, mršavi sarajevski taksist sa zmijom istetoviranom duž cijele ruke, ogorčen stanjem u državi, na primjedbu da će turisti nahrupiti na piramide i tako pomoći zemlji odgovara: "Hoće, kad na kurcu nokat nikne!"

Žene i stare babe kuhaju čorbe, mijese pite i bureke i donose ih na gradilište, dok se rijeka ljudi, uprkos žegi, penje na brdo iznad Visokog. Udarnički duh je zapuhnuo cijelo Visoko i kad bi barem netko pronašao kakav hram u Busovači, Atlantidu u Donjem Vakufu, ili tragove svemirskog broda na Vlašiću kod Travnika, sretnom bi se ova zemlja zvala.

"Mi gradimo piramidu, piramida gradi nas." - neka postane slogan općebosanske obnove i poleta, bilo piramida tamo ili ne.

Zvonko Alač