SUKOBI interesa, dijeljenje sredstava po principu "ja tebi, ti meni", dodjeljivanje novca bez zadovoljavanja temeljnih uvjeta i financiranje projekata crkvenih udruga preko privatnih imena studenata samo su neke od nepravilnosti koje su studenti zabilježili na ovogodišnjem natječaju za projektna sredstva za koja Sveučilište u Zagrebu godišnje izdvaja nekoliko milijuna kuna.

>>Član zagrebačkog studentskog zbora reagirao na Indexov članak

Nakon što su nedavno na stranici Sveučilišta u Zagrebu objavljeni rezultati natječaja, u redakciju Indexa stigle su nam anonimne pritužbe na neke od dodjela sredstava.

Ništa novo, ali ništa manje zabrinjavajuće

U navedenom nema ništa osobito iznenađujuće ni novo. Priča se ponavlja iz godine u godinu. Žalbe se redaju, a u njihovom su fokusu dva glavna problema - izborni model koji omogućuje stranačko kadroviranje u studentskoj populaciji te načini kapitalizacije takvog kadroviranja.

O tome kako se politički ambiciozni studenti na SUZG-u biraju u vodstvo Studentskog zbora preko vječno pobjedničke liste za koju se zna da je pod utjecajem HDZ-a, koja je i nastala kao projekt hadezeovaca uz snažnu podršku tzv. zavičajnih klubova, te kako tom utabanom trasom studenti putuju prema pozicijama u društvu i usput se uvježbavaju u uzajamnom nagrađivanju, trgovanju uslugama, napredovanjima te pozicijama moći u politici i sustavu visokog obrazovanja već smo pisali na Indexu.

>>Studentski zbor - poligon za stvaranje nove generacije HDZ-ovih uhljeba

Ove godine, kao i ranijih, dodijeljena su sredstva za brojne studentske projekte (pogledajte ovdje). Nisu sve dodjele sporne, no među njima se može naći prilično izdašnih, koje izazivaju dvojbe. Ovdje se nećemo baviti svima, nego ćemo izdvojiti nekoliko najzanimljivijih primjera, na koje su nam pozornost skrenuli čitatelji Indexa iz redova studenata.

U drugom dijelu teksta pokušat ćemo objasniti pozadinu i suštinu problema - kako djeluju potencijalno koruptivni mehanizmi u ovoj studentskoj organizaciji, kakvu ulogu u tome imaju krivo postavljeni izbori za članstvo zbora te kakva sprega postoji između zbora, zavičajnih klubova, Hrvatske akademske zajednice (HAZ), HDZ-a i Rektorata.

Krenimo od malog uzorka zanimljivih dodjela.

1) Oko 22.500 kuna dodijeljeno članu predsjedništva Studentskog zbora

Jedna od dodjela koje se navode kao sporne jest ona u kojoj je Domagoj Leko, član predsjedništva Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu (SZZG), student Ekonomskog fakulteta, potpredsjednik Studentskog zbora EFZG i predsjednik udruge Debatni klub EFZG, na natječaju dobio 22.500 kuna.

U njegovoj priči kao intrigantno je navedeno to što je kao član predsjedništva Studentskog zbora bio u poziciji da sudjeluje u imenovanju članova povjerenstva za ocjenjivanje projekata koje mu je dodijelilo sredstva za projekt. Članovi tog povjerenstva njegovi su kolege studenti iz predsjedništva pa se neizbježno nameće pitanje jesu li mu pogodovali.

Nadalje, prilikom objave privremenih rezultata objavljeno je da je Predsjedništvo zbora na 3. elektroničkoj sjednici usvojilo prijedlog raspodjele, a član Predsjedništva je i Leko. Dakle, on je sudjelovao i u podnošenju prijedloga i u usvajanju prijedloga, među kojima je jedan od usvojenih bio njegov

U demokratskom svijetu ovaj bi se slučaj mogao doživjeti kao tipičan primjer sukoba interesa.

Dodatno je zanimljiva činjenica da je brat Domagoja Leke, Tomislav Leko, zaposlen u Uredu premijera Andreja Plenkovića.

Leko odbacuje tezu o dvojbenoj dodjeli sredstava

Na našu zamolbu da komentira dvojbe Leko je odgovorio da odbacuje navode "jer u predlaganju i konačnom izglasavanju članova Povjerenstva nisam sudjelovao".

"Naime, dana 27. veljače 2020. nisam bio u Republici Hrvatskoj, a samim tim nisam sudjelovao niti na sjednici Predsjedništva Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu niti na skupštini Studentskog zbora Sveučilišta u Zagrebu koja se održala netom nakon sjednice Predsjedništva isti dan. Na navedene dvije sjednice predloženo je i izglasano Povjerenstvo za provedbu Natječaja za studentske programe za 2020. godinu. Da zaključim, nisam predložio niti jednog člana Povjerenstva, nisam sudjelovao u izglasavanju članova Povjerenstva i ni na koji način nisam utjecao na prijedlog, izbor ili daljnje funkcioniranje Povjerenstva. Nadalje, nisam imao nikakvu interakciju i komunikaciju s članovima Povjerenstva te s dubokim razočaranjem osuđujem bilo kakvu insinuaciju o međusobnom davanju protuusluga. Na prijedlog Povjerenstva, namjenska sredstva odobrena su kako su predložena, za preko stotinu projekata objedinjeno, što znači da se nije glasovalo pojedinačno o projektima, već je nacrt Povjerenstva izglasan u cijelosti", tvrdi Leko.

2) Dvojbena dodjela 12.000 kuna za projekt Soft skills akademija

Među projektima čije je financiranje identificirano kao dvojbeno našla se i Soft skills akademija.

U priči o dodjeli 12.000 kuna tom projektu ključne su interakcije dvije osobe:

a) Mihovil Mioković - student Ekonomskog fakulteta, predsjednik Mladeži HDZ-a Sisak, prošlogodišnji predsjednik Hrvatske akademske zajednice (HAZ) Ekonomskog fakulteta Zagreb, prošlogodišnji organizator projekta Soft skills akademije, na ovogodišnjem je natječaju bio član povjerenstva za dodjelu sredstava.

b) Vladimir Antun Posavec - student Ekonomskog fakulteta, član Mladeži HDZ-a Sisak, prošlogodišnji tajnik HAZ Ekonomskog fakulteta Zagreb, ovogodišnji dopredsjednik HAZ-a EFZG-a, ove je godine bio prijavitelj projekta Soft skills akademije te, konačno, i dobitnik 12.000 kuna.

Dakle, riječ je o dvije osobe kojima su životni putovi vrlo slični i bliski te uzajamno isprepleteni. Obojica se dobro poznaju, iz istog su grada, studiraju na istom fakultetu, članovi su iste udruge i članovi iste stranke. Prošle godine Mihovil je bio predsjednik HAZ-a EFZG-a, a Vladimir mu je bio tajnik. Ove godine Mihovil je postao član povjerenstva za dodjelu sredstava, a Vladimir je napredovao i postao dopredsjednik HAZ-a EFZG-a i prijavitelj projekta Soft skills akademije.

Ukratko, Mioković, koji je prošle godine bio organizator projekta Soft skills, ove je godine sudjelovao u dodjeli 12.000 kuna tom istom projektu i svom prijatelju. (link  na prošlogodišnju Soft skills akademiju)

Ovdje je dodatno zanimljivo to što je malo kojem projektu odobreno više od 60% traženih sredstava, dok je ovaj dobio čak 88%.

Posavec ne vidi ništa sporno

Posavec u takvoj dodjeli ne vidi ništa sporno:

"Nesporne su činjenice koje navodite i koje ste dobili u Vašoj redakciji preko nekih anonimnih studentskih komentara na ovogodišnju dodjelu sredstava za projekte.

Drugim riječima, točan je i istinit podatak da smo kolega Mioković i ja dugogodišnji prijatelji koji zajedno studiraju i djeluju u navedenim organizacijama.

Također, ne vidim ništa sporno u tome što su mi dodijeljena financijska sredstva za realizaciju projekta Soft skills akademija iz sljedećih razloga:

a) Projekt sam prijavio kao student pojedinac, dakle neovisno o studentskoj udruzi Hrvatska akademska zajednica Ekonomskog fakulteta (HAZEF);

b) Koliko mi je poznato, Povjerenstvo za dodjelu sredstava ne čini samo kolega Mioković već više članova koji donose odluku o navedenome;

c) Sva potrebna i tražena dokumentacija za Natječaj je bila potpuna i dostavljena u za to predviđenom roku;

d) S obzirom na to da ste već sve istražili, mogli ste također primijetiti da mi nažalost nisu dodijeljena sva tražena sredstva;

e) Konačno, informacija koju sam dobio je ta da se kolega Mioković izuzeo od ocjenjivanja mog projekta, što zasigurno može potvrditi i navedeno Povjerenstvo", tumači Posavec.

3) Oko 100.000 kuna dodijeljeno je udrugama koje nisu predavale financijska izvješća u Registar neprofitnih organizacija

U trećem slučaju važno je podsjetiti da su udruge koje se natječu za financiranje iz javnih sredstava uobičajeno dužne prijavljivati svoje poslovanje u Registar neprofitnih organizacija Ministarstva financija kako bi bilo jasno da su poslovale transparentno, odnosno kako bi se znalo na što su sredstva trošena.

No ove godine na natječaju SUZG-a sredstva su dobile neke udruge koje su ranijih godina propustile obaviti ovakve prijave. Evo nekoliko primjera.

Projekt udruge Hrvatsko udruženje studenata agronomije i srodnih znanosti - IAAS Hrvatske, koji je prijavila predsjednica Katarina Rončević, dobio je 48.570 kuna, iako ta udruga nije predala nijedno izvješće otkako postoji. Udruga je osnovana 17. travnja 1998., a u Registar neprofitnih organizacija Ministarstva financija upisana je tek 9. veljače 2018. Sve udruge u Hrvatskoj trebale su se još 2015. upisati u taj registar, međutim navedena to nije učinila, a usto nije predala izvješća za 2018. i 2019., dakle čak ni nakon što se upisala (skrinšot dolje).

Drugi zanimljiv primjer je Hrvatska studentska asocijacija (HSA), čija je predsjednica Petra Kozjak, koja je za četiri projekta ukupno dobila 56.686,70 kuna. Ni ta udruga nije dostavila izvješće u Registar za 2019.

Pokušali smo doznati u Ministarstvu financija kasne li možda s objavama izvještaja za 2019. godinu na svojim službenim stranicama.

No dobili smo ovakvo tumačenje: "Ministarstvo financija objavilo je sredinom ožujka kroz Registar neprofitnih organizacija sve predane financijske izvještaje i Izjave o neaktivnosti. Ako u Registru neprofitnih organizacija za 2019. godinu nema financijskog izvještaja ili Izjave o neaktivnosti, udruga nije predala isti."

Nedostavljanje izvješća uobičajeno baca sumnju na način trošenja javnih sredstava.

No ovdje je posebno zanimljivo da u odredbama natječaja zapravo i nema izričite odredbe o transparentnom financijskom poslovanju kao uvjetu za prijave, mada se to inače podrazumijeva u svim natječajima u kojima se dodjeljuju javna sredstva.

Među ostalim, zanimljivo je i to da su obje navedene udruge prošle godine na izborima podržale trenutne članove SZZG-a koji dolaze s tzv. hadezeovske liste, koja se također naziva i Lista 33 udruge, o čemu će više riječi biti u drugom dijelu teksta.

Nema transparentnosti

Također je važno istaknuti da su se na natječaj mogli prijaviti pojedinci, udruge i studentski zborovi. Ako se gleda popis financiranih projekata, na prvi pogled stječe se dojam da su sve projekte prijavili pojedinci. No takav način prikaza u biti otežava provjere poslovanja udruga i olakšava skrivanje nenamjenskog trošenja.

Osim toga, dvojbeno je i to što je u tekstu natječaja navedeno da će se projekti bodovati u rasponu od 0 do 100 bodova, međutim nigdje nije istaknut broj bodova koje su projekti dobili ni njihovo obrazloženje.

Postoji žalbeni rok, koji je istekao u srijedu 10. lipnja, no nije jasno na što bi se netko uopće mogao žaliti kad ne postoji nikakva transparentnost u validaciji projekata. Eventualno bi se prijavitelji nekih projekata koji nisu dobili ništa ili su dobili malo mogli žaliti da su zakinuti

Sve navedeno navodi na sumnju da su neki od nositelja projekata udruga, svjesni da udruge nemaju predana financijska izvješća, planirano prijavljivali projekte na svoje osobno ime. Na taj način novac se može doznačiti na račune fakulteta, a da se potom troši za potrebe projekata koji će se u konačnici provoditi kao projekti udruga.

Pokušali smo dobiti komentare Rončević i Kozjak, ali do trenutka dovršenja ovog teksta u redakciju nam nije stiglo ništa.

4) 40.077,65 kuna dodijeljeno crkvenim udrugama koje se nisu ni prijavile za projekte čiji korisnici nisu studenti i ne pridonose akademskoj zajednici

Kao sporan prijavljen nam je i projekt 72 sata bez kompromisa. To je inače međunarodni projekt volontiranja mladih kroz tri dana, u staračkim domovima, bolnicama i slično. On nije samo studentski nego je općenito namijenjen mladeži. Njegovi korisnici nisu studenti, a akademska zajednica od njega zapravo nema neke jasne koristi u akademskom smislu.

Projekt je prijavljen na novi natječaj SUZG-a, a dobio je 100% traženih sredstava, čak 40.077,65 kuna. Prijaviteljica je Lidija Gojević s Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta (ERF).

Tu nastaje novi problem. Naime, na službenoj stranici projekta 72 sata bez kompromisa navedeno je da su organizatori tri Studentska katolička centra (SKAC) - dubrovački, splitski i zagrebački.

Uvidom u registar udruga za zagrebački Studentski katolički centar PALMA ne vidi se da je Lidija Gojević navedena kao osoba ovlaštena za njegovo zastupanje, a isto vrijedi i za druga dva SKAC-a.

Tu bi stoga bilo logično očekivati da je Gojević projekt prijavila kao student pojedinac, što je moguće prema natječaju, no da će na kraju ispasti da je SKAC organizator te da će novac biti trošen prema njegovim potrebama, što bi bila svojevrsna obmana.

Gojević:

I Gojević nam se javila s komentarom.

"Raduje me što je Sveučiliste u Zagrebu prepoznalo vrijednost projekta "72 sata bez kompromisa" i odlučilo ga financijski podržati, jer je riječ o nacionalnom volonterskom projektu mladih koji se održava u Zagrebu već 5 godina. U njega se većinom uključuju upravo studenti kao volonteri u brojnim akcijama ekološkog, socijalnog, radnog i humanitarnog karaktera, ali i kao koordinatori cijeloga projekta koji se već priprema za održavanje u listopadu 2020.

Prema našim dosadašnjim akcijama - a kojih je u Zagrebu bilo vise od 600 u posljednjih 5 godina - do sada smo ostvarili suradnju s mnogim institucijama vezanima uz studentski život, ali i s mnogim socijalno ugroženim skupinama i pojedincima.

Zahvaljujem na Vašem interesu za projekt, kao i u ranijim prigodama kada je o projektu "72 sata bez kompromisa" pisao Vaš portal", poručila je Gojović.

Do dovršetka pisanja ovog teksta u petak poslijepodne nismo dobili komentare ostalih spomenutih studentica. No sve i da smo ih dobili i da se na temelju njih čini da je sve u skladu s pravilima igre, to i dalje ne bi značilo da je sve fer i kako treba jer pravila igre nisu kakva bi trebala biti, osobito ona izborna. Tu dolazimo do još jedne studentske pritužbe koju smo zaprimili.

5) Zašto je predsjednik Zbora prije nekoliko tjedana dao ostavku?

Jedna od pritužbi koje su nam stigle u redakciju nije izravno vezana za nedavno objavljen natječaj za projekte, nego uz model po kojem se bira članstvo Studentskog zbora. No kako je upravo na tom tijelu najveći dio odgovornosti za raspodjelu sredstava SUZG-a, ne samo za navedene projekte nego i na druge načine, jasno je da su ta dva problema povezana.

Naime, studenti nam javljaju da je donedavni predsjednik zbora Matej Smetiško prije nekoliko tjedana dao ostavku na svoju poziciju, samo četiri mjeseca prije isteka mandata.

Njegovo obrazloženje za ostavku bilo je da su razlozi osobne prirode. Međutim, od njegovih kolega neslužbeno smo doznali kako je to vjerojatno učinio zbog otpora na koje je nailazio u nastojanjima da se promijeni pravilnik o izborima za SZZG koji je, kako ćemo pokazati, duboko kontroverzan.

Također, kažu studenti, Smetiško se zalagao i za transparentnije odlučivanje o dodjeli sredstava za projekte te generalno za transparentniji rad SZZG-a.

Drugim riječima, Smetiškovi kolege smatraju da je ostavku dao zato što nije uspijevao napraviti ono što je trebao raditi - nastojao je reformirati sustav kako bi postao pravedniji i transparentniji. Pritom vjeruju da su glavni razlozi njegova neuspjeha bili pritisak HDZ-ovog lobija i nedostatak podrške kolega.

Zbor je nakon njegove ostavke preuzela Josipa Smoljo kao "v.d. predsjednica", mada ta funkcija po statutu ne postoji pa ispada da su sve odluke koje se od tada donose ilegalne.

Smetiško: Nadam se da će se izborni model ipak promijeniti

Smetiško je za Index potvrdio da su razlozi za ostavku bili osobne prirode, no rekao je kako se još uvijek nada da će izborni model biti promijenjen.

"Radna skupina za izmjenu pravilnika još nije raspuštena. Ja sam još uvijek u njoj, a vjerujem da ne bi trebalo biti problema da se pravilnik izmjeni kada prođe ova situacija s koronom i kada se svi članovi vrate u Zagreb", rekao je bivši čelnik Studentskog zbora.

"Vjerujem da ćemo mi kao radna skupina donijeti prijedlog za izmjenu, međutim skupština SZZG-a je ta koja mora odlučiti hoće li ga usvojiti ili ne", dodao je Smetiško.

Kako funkcionira hobotnica zvana Studentski zbor?

Kako smo naveli u uvodu, da bi suština problema bila jasnija važno je razumjeti što je sporno u izbornom modelu za članstvo SZZG-a te kako je on povezan s HAZ-om, zavičajnim klubovima i HDZ-om.

Kako smo već pisali na Indexu, Studentski zbor izrastao je iz studentske organizacije pod nazivom Hrvatska akademska zajednica (HAZ), koju su osnovali HDZ-ovi ljudi poput Marija Kapulice, prvog predsjednika mladeži HDZ-a, a danas savjetnika Andreja Plenkovića, i Andre Krstulovića Opare, splitskog gradonačelnika iz redova HDZ-a. A kako se u javnosti nerijetko ističe, zajednica je okupila "državotvorne studente". Zbor je zakonski utemeljen 1996. na poticaj HAZ-a i uz potporu zavičajnih studentskih klubova.

Apsurdan izborni model

Sada konačno dolazimo do temelja svega što je sporno u Studentskom zboru Sveučilišta u Zagrebu - nakaradnog izbornog modela koji omogućuje trajnu dominaciju HDZ-a u Zboru. Kako on funkcionira?

Svake druge godine prilikom izbora članova SZZG-a studentima se predstavljaju kandidati kao pojedinci za koje trebaju glasati. Oni formalno ne pripadaju nikakvim listama, ali u stvarnosti studenti glasaju za jednu od dvije liste. Pritom se jedna smatra hadezeovskom (stoga ćemo je i mi tako zvati radi jednostavnosti), a druga oporbenom. Na izborima redovno pobjeđuje hadezeovska i to tako da svih 17 kandidata koji uđu u SZZG dolazi isključivo s nje.

Pitate se kako je to moguće? Evo kako. Studenti rijetko dobro poznaju kandidate među kojima bi trebali odabrati svoje predstavnike, što je za očekivati jer na svakom od fakulteta ima na stotine ili čak tisuće studenata. Pitate se kako onda uopće biraju? Tu sada dolazi kvaka 22. Naime, kandidati na listama nisu predstavljeni samo svojim osobnim imenima, što bi bilo za očekivati da se doista glasa za pojedince. Uz njihova imena istaknut je osobit znak raspoznavanja koji jasno ukazuje kojoj listi pripadaju, a to je broj udruga koje podržavaju određenog kandidata. Budući da hadezeovske kandidate podržava velik broj zavičajnih klubova, uz njihova je imena uvijek pridružen veći broj udruga koje ga podržavaju. Pojednostavljeno bi se moglo reći da je broj udruga znak koji jasno pokazuje jesu li kandidati HDZ-ov kadar ili su suprotstavljena opcija.

Pokušajmo to pojasniti na svježem primjeru izbora 2019. Na njima je hadezeovske kandidate podržavala grupacija od 33 udruge, a oporbene od 16. Stoga je uz svakog hadezeovskog kandidata pisao broj 33, a uz svakog oporbenog 16. Svaki student trebao je zaokružiti svoj izbor od 17 kandidata za SZZG.

Studenti formalno glasaju za pojedince, ali zapravo glasaju za dobro poznate liste

To je razlog zbog kojeg studenti izbore doživljavaju kao glasanje za liste, iako one formalno ne postoje. One čak imaju svoje neformalne nazive pa je hadezeovska među studentima još poznata i kao lista Studenti za studente ili Lista 33 udruge. Ako pak uz ime kandidata piše da ga podržava 16 udruga, zna se da je s oporbene liste, koja se neformalno naziva Zajedno.

Iz svega navedenog proizlazi da studenti formalno glasaju za kandidate kao pojedince, a da zapravo glasaju za prepoznatljive liste. Takav način glasanja među ostalim olakšava lobiranje među studentima da glasaju za poželjnu listu od koje kasnije mogu imati određena očekivanja. Primjerice, zavičajni klubovi koji podržavaju hadezeovske kandidate mogu očekivati da će im oni kada uđu u SZZG na razne načine pomagati u njihovim aktivnostima i projektima.

Rezultat je da iz godine u godinu premoćno pobjeđuje hadezeovska lista te da u Studentski zbor ulaze isključivo kandidati s nje, dok oporbeni završavaju ispod praga. To je apsurd jer je 2019. pobjedničku listu u prosjeku (kada se uprosječe glasovi koje su dobili kandidati određene liste) podržalo oko 5300 studenata, a alternativnu oko 3300, pa je u skladu s time u SZZG trebao ući i proporcionalan broj kandidata s te dvije liste. No oporbena lista u SZZG-u nema niti jednog kandidata, a hadezeovska ima 100%. Dakle, prema postojećem modelu imamo situaciju da gotovo 40% studenata glasača u Zboru nema niti jednog jedinog predstavnika.

Opći manjak transparentnosti

Na problematičnost takvog izbornog sustava ukazuje i Marko Vučković, magistar politologije i student novinarstva koji je u SZZG došao izravno, kao predstavnik svojeg fakulteta.

"Kao glavni problem djelovanja Studentskog zbora svakako vidim izborni sustav, izbore općenito te manjak transparentnosti na svim razinama unutar Sveučilišta", rekao je za Index Vučković.

"Niska izlaznost na studentskim izborima (oko 17%, op.a.) ozbiljno potkopava legitimitet izabranih studenata, a smatram da ona proizlazi upravo iz nedovoljne otvorenosti zborova prema studentima, kako sveučilišnog tako i fakultetskih, to jest iz toga što zborovi nedovoljno čine i nedovoljno izvještavaju o tome što čine te kojom financijskom i glasovnom moći raspolažu. Shodno tome studenti jako malo znaju o studentskim izborima, ali i Studentskom zboru i njegovim članovima općenito, a takva situacija uglavnom odgovara onima koji godinama na isti način dolaze na vlast", dodaje.

Vučković ističe da je izborni sustav izrazito loš, da se u praksi formiraju liste koje u teoriji ne postoje i za koje izborni sustav koji preferira glas za pojedinca uopće nije krojen.

"Iz toga već godinama proizlazi rezultat u kojem 17 članova iste liste koju podržava više udruga osvaja sva mjesta sa sveučilišne razine izbora. Pritom prije izbora nije održana niti jedna debata, niti predstavljanje programa na sveučilišnoj razini, a lista Studenti za studente hvalila se uspjesima prošlog Zbora kao da je ta lista sljednica starog saziva Zbora. Takva praksa već je dala etiketu SZZG-u kao hadezeovskom s obzirom na to da je u svakom sastavu bilo nekoliko istaknutih članova mladeži te stranke", kaže Vučković.

Dodaje kako je vrlo ozbiljan problem sam smisao postojanja SZZG-a, koji bi trebao biti korektiv koji će braniti interese i prava studenata na sveučilištu.

"O svim značajnijim stvarima koje dolaze na Senat rijetko kada postoji ikakva rasprava. Primjerice, pri nedavnom odbijanju kandidature za dekana Filozofskog fakulteta prof. Jovanovića, ta tema nije bila na dnevnom redu SZZG-a, a tek nakon njena spomena od strane pojedinaca, pod točkom razno, nastala je žustra reakcija o tome da će se na Senatu glasati prema vlastitom nahođenju. Zbog sličnih situacija koje se ponavljaju iz godine u godinu, poput one kada je rektor Boras najavio tužbu protiv jednog studenta, a SZZG kasnio s reakcijom te svoju objavu na društvenim mrežama nekoliko puta ublažavao, SZZG ima jasnu etiketu zbora koji nekritički stoji iza leđa rektora", tumači naš sugovornik s FPZG-a.

Konstruktivne kritike nitko ne želi čuti

Vučković se kritički osvrnuo i na recentna zbivanja vezana za ostavku Smetiška.

"Ove godine dogodila se dosad neviđena situacija da je predsjednik Zbora podnio ostavku. Iako je naveo da je podnosi iz osobnih razloga, smatrao sam da je, kao predsjednik koji je izabran ogromnom većinom, te kao predsjednik koji ima još samo četiri mjeseca mandata, dužan detaljnije objasniti razloge ostavke, jer očito nije bio spriječen i dalje sudjelovati na sjednicama. Predsjednik je to odbio, a SZZG je svoj također vrlo loše napisani Statut tumačio tako da imenuje v.d. predsjednika, iako ta funkcija u Statutu ne postoji", govori nam Vučković.

Svoje mišljenje o tome da je zamjenica predsjednika samim razrješenjem predsjednika dobila ovlasti predsjednika iznio sam i na sjednici, no ono nije bilo prihvaćeno. Razloge za ostavku tako nismo saznali, a iako je formirana Radna skupina za izmjenu Pravilnika o studentskim izborima, ona je bila sazvana tek nekoliko puta te na njoj nikad nije došlo do konkretnije rasprave o novom modelu izbora, već se rad svodio uglavnom na pregled sadašnjeg Pravilnika. Razina transparentnosti svakako bi trebala biti veća i pri dodjeli sredstava od strane Zbora, ali i pri organizaciji raznih aktivnosti u kojima Zbor aktivno sudjeluje, poput SCool festa i Sveučilišne brucošijade te troškova rada samoga Zbora. Za te aktivnosti većinom nisu bila prilagana nikakva izvješća ili bi bila iznesena vrlo štura i slabo čitljiva izvješća, nakon zahtjeva pojedinaca", zaključio je Vučković, jedan od rijetkih kritičara sustava koji se o tome usuđuju progovoriti.

Sveučilište u Rijeci ima uzoran model izbora

Da izborni model ne mora biti tako nakaradan kakav je na SUZG-u jasno pokazuje činjenica da na Sveučilištu u Rijeci funkcionira sasvim drugačiji.

Tea Dimjašević, predsjednica Studentskog zbora u Rijeci, za Index je objasnila da na njihovim izborima nema ništa slično izbornim listama.

"Za članstvo u Studentskom zboru natječu se kandidati samo imenom i prezimenom", tumači Dimjašević.

"Iz svakog područja, kao što je primjerice humanističko, bira se određeni broj kandidata i njihovih zamjenika. Oni se studentima predstavljaju svojim programima koje mogu izložiti na nekim javnim predstavljanjima, no svi su dostupni online. Tako studenti mogu jasno vidjeti tko će najbolje zastupati njihove interese i za njih glasaju", pojasnila je čelnica studentskog zbora Sveučilišta u Rijeci, koje je ove godine prvi put ušlo među 1000 najboljih svjetskih sveučilišta prema uglednoj rang-ljestvici QS World University Rankings.