EUROPSKI sud za ljudska prava odbacio je tužbu Ive Sanadera protiv Hrvatske u predmetu koji se odnosi na kazneni postupak poznat kao afera Planinska. Sanader se žalio da Ustavni sud nije bio nepristran kada je odlučivao o njegovoj ustavnoj tužbi, no Sud u Strasbourgu jednoglasno je njegov zahtjev proglasio nedopuštenim.

Predmet se odnosio na postupak u kojem su Sanader i drugi optuženi zbog prodaje nekretnine u Planinskoj ulici u Zagrebu državi. USKOK je optužnicu podignuo 31. kolovoza 2012., a Vrhovni sud je pravomoćnom presudom od 4. travnja 2019. Sanadera proglasio krivim za zlouporabu položaja i ovlasti te ga osudio na šest godina zatvora.

Sanader je 8. srpnja 2019. podnio ustavnu tužbu protiv presude Vrhovnog suda, tvrdeći, među ostalim, da kazneni postupak protiv njega nije bio pravičan. Ustavni sud je njegovu tužbu razmatrao zajedno s ustavnom tužbom M.M.-a i obje odbio odlukom od 26. studenoga 2020.

Prigovor zbog suca u predmetu Fimi Media

Sanader je potom pred Europskim sudom za ljudska prava tvrdio da Ustavni sud nije bio nepristran zbog sudjelovanja suca R.M. u vijeću koje je odlučivalo o njegovoj ustavnoj tužbi.

Ključni Sanaderov prigovor odnosio se na raniju ulogu suca R.M. u predmetu Fimi Media. Prije imenovanja na Ustavni sud, R.M. je bio odvjetnik M.B.-a, jednog od Sanaderovih suoptuženika u tom predmetu. M.B. je priznao krivnju, a njegovo svjedočenje teretilo je Sanadera. Sanader je tvrdio da je R.M., kao M.B.-ov odvjetnik, u završnoj riječi u predmetu Fimi Media govorio o Sanaderovoj ulozi i odnosu nadređenosti prema M.B.-u, zbog čega je smatrao da R.M. nije mogao nepristrano odlučivati u slučaju Planinska.

Sud u Strasbourgu nije prihvatio taj argument. U odluci navodi da nije utvrđena materijalna povezanost između postupaka Fimi Media i Planinska. Iako su se oba predmeta odnosila na korupciju, Sud je zaključio da je riječ o odvojenim postupcima i da odluke u predmetu Fimi Media nisu prejudicirale Sanaderovu krivnju u predmetu Planinska.

Vremenski razmak kao ključan čimbenik

ESLJP je istaknuo i da je prošlo više od četiri godine između imenovanja R.M.-a za suca Ustavnog suda, čime je prestala njegova odvjetnička uloga u predmetu Fimi Media, i odlučivanja Ustavnog suda u predmetu Planinska. Sud je naglasio da se njegove uloge odvjetnika i ustavnog suca nisu vremenski preklapale.

U odluci se navodi i da završna riječ koju je R.M. dao kao odvjetnik M.B.-a u predmetu Fimi Media sama po sebi nije dovoljna da bi se objektivno opravdala sumnja u njegovu pristranost u kasnijem i nepovezanom predmetu Planinska. Sud je ocijenio da je R.M. tada nastupao kao odvjetnik koji brani interese svojeg klijenta, a ne kao osoba koja izražava osobnu pristranost prema Sanaderu.

Sanader je naknadno, u podnescima iz 2022., iznio i dodatne prigovore vezane uz navodne veze suca R.M. s odvjetničkim društvom koje je zastupalo neke suoptuženike u predmetima Fimi Media i Planinska, kao i uz odvjetnika T.G. i sutkinju G.M.G. No ESLJP je te prigovore odbacio kao nepravodobne jer su podneseni više od šest mjeseci nakon završetka domaćeg postupka.

Sud je na kraju zaključio da Sanaderove sumnje u nepristranost Ustavnog suda, zbog ranije uloge suca R.M. kao odvjetnika u nepovezanom postupku, nisu objektivno opravdane. Zbog toga je zahtjev Ive Sanadera jednoglasno proglašen nedopuštenim.