"DUŠEVNIM bolesnicima treba pomoći odmah, no često se događa i to ne samo u Hrvatskoj već i u svijetu kako to nije moguće. Naime, i u svijetu nema baš pravog odgovora na stvarne potrebe ljudi s psihijatrijskim problemima", rekao je danas Norman Sartorius, profesor psihijatrije na medicinskim fakultetima u Zagrebu i Ženevi i bivši direktor odjela za duševno zdravlje WHO-a, koji je gostovao u emisiji HRT-a Nedjeljom u dva, urednika i voditelja Aleksandra Stankovića.

Slučaj Antonija H.

Naime, neposredan povod pozivanja ovog gosta bio je nesretni slučaj u Splitu kada je poludjeli Antonijo H. malu bebu istrgnuo iz kolica i bacio na tlo. Prije napada na bebu Antonijo je vikao, skakao, trgao odjeću sa sebe, bacao i šutirao sve što mu se našlo na putu. Duševni bolesnik je uhićen i odveden na Odjel psihijatrije KBC-a Split gdje je zadržan na promatranju, a kasnije je prebačen na Bilice.

Činjenica kako Antonio H. ima opsežnu liječničku dokumentacija, s više od 30 otpusnih pisama iz ustanova u kojima se liječio od psihičkih poremećaja, a od tog je čak 26 puta bio hospitaliziran u splitskoj bolnici, postavila je mnoga pitanja ne samo oko duševnih bolesnika, nego i pitanja je li se slučaj mogao spriječiti.

Češće su žrtve, nego počinitelji kriminalnih dijela

"Duševni bolesnici u prosjeku nisu skloni ne samo agresivnom ponašanju, nego su manje skloniji kriminalnom ponašanju od zdravih ljudi. Štoviše, oni su češće žrtve kriminalnog ponašanja nego što su počinitelji istih. No, njihova dijela, često su 'spektakularna' te su njihovi ispadi vrlo često na naslovnicama medija", istaknuo je danas Sartorius naglašavajući kako je jednaka vjerojatnost od ubojstva kod duševnih bolesnika kao i kod zdravih.

Naravno, najviše je bilo riječi o svojevrsnog stigmatizaciji duševnih bolesnika, a tako je spomenuta i naslovnica jednog dnevnika koji je donio fotografiju Antonija H. koji je napao bebu u Splitu.

Stigmatizacija duševnih bolesnika

"Svi su zapravo, na neki način, krivi što je duševna bolest stigmatizirana. Primjerice, dugo smo razgovarali s novinarima u Irskoj ili Filipinima kako se ophoditi s ljudima koji imaju duševnih problema jer tom problemu treba prići s nužnim oprezom. Sami duševni bolesnici osjećaju se stigmatizirani jer oni kada pročitaju da je netko od duševnih bolesnika ubio nekoga osjećaju se ugroženi", naglasio je danas Sartorius govoreći o problemu stigmatizacije.

Tako je naglasio kako svega 5 posto pacijenata s duševnim problemima ide na pregled kod specijalista odnosno psihijatru, a ostali se liječe unutar sustava zdravstva opće prakse, upravo da bi se, između ostalog izbjegla stigmatizacija.

Ne slušaju pacijente

"Liječnici znaju kako to liječiti, oni su educirani da znaju gdje je granica i kako liječiti takve slučajeve", rekao je danas Sartorius dodajući kako je problem današnje medicine i to da pacijent u prosjeku provede svega dvije do šest minuta s liječnikom opće medicine, a za to vrijeme nije moguće pomoći pacijentu na adekvatan način.

Zanimljivo je bilo kada je Sartorius naglasio kako zapravo postoji više definicija zdravlja, a da riječ "lud" i "ludost" nije posljedica duševne bolesti, te da "ponašanje neće reći tko je duševno bolestan, a tko nije".

"Nešto što je još jučer smatrano abnormalnim danas je normalno i obratno", rekao je Sartorius naglasivši kako zato i postoje razlike među generacijama, kao što su roditelji i djeca.

"Često se događa da liječnik niti ne gleda, ali niti ne sluša svog pacijenta. Taj odnos se nužno mora mijenjati", zaključio je danas Sartorius dodajući kako su liječnici više obuzeti papirologijom nego slušanjem i razumijevanju svojih pacijenata.

M.M.
Screenshot: HRT