JOŠ DONEDAVNO jedan od najraširenijih narativa ruske propagande bio je da SAD vodi rat protiv Rusije u Ukrajini. Ne možete zamisliti koliko sam puta čuo istu tu frazu u raznim državama, osobito ovdje na Balkanu. Obično se govorilo: "Jadni Ukrajinci, žao nam vas je, SAD se bori protiv Rusije preko vaših ruku, a vi patite." U samoj Rusiji ovaj rat se prikazivao kao da je gotovo cijeli NATO, uključujući SAD, napao jadnu i nesretnu Rusiju koja se samo brani.

Volio bih sada vidjeti sve te ljude u svjetlu pritiska koji Trump vrši na Ukrajinu kako bi postigao "sporazum" za koji je uvjeren da će zaustaviti rat. Još jučer je Trump rekao novinarima kako misli da već ima dogovor s Putinom i da mora sklopiti dogovor sa Zelenskim, naglašavajući kako je upravo dogovor sa Zelenskim prepreka.

Vjerojatno zbog toga da dodatno pritisnu Zelenskog i Ukrajince, Rusi su jučer izveli masovni raketni napad na Kijev, koji je, nažalost, prouzročio velike žrtve i razaranja.

Službeni podaci govore o više od 200 zračnih letjelica koje su bile usmjerene prema glavnom gradu Ukrajine. To su bile balističke rakete, rakete koje su lansirane s brodova i zrakoplova te udarni dronovi. Nažalost, dio njih je pogodio svoje ciljeve.

Rusi kažu da su to sve vojni ciljevi. Ubijeni civili dokazuju suprotno

Rusko ministarstvo obrane, kao i uvijek, tvrdi da su to bili neki vojni objekti, ali vi ispred sebe vidite skupinu tinejdžera koji stoje pored srušene stambene zgrade pogođene ruskom raketom i čekaju da pronađu svog 17-godišnjeg prijatelja koji je negdje pod istim tim ruševinama i ne odgovara na njihove pozive.

Kasnije saznaju da je njihov prijatelj poginuo i plaču zajedno s novinarkom koja je izvještavala s mjesta događaja. Vidite ženu koja sjedi pored tijela svoje majke, tijelo je prekriveno plavom dekom, a žena govori izravno u kameru: "To je moja mama, imala je 85 godina, nije planirala umrijeti, imala je još snage."

A onda vidite fotografiju starijeg muškarca koji stoji pored ruševina svoje kuće samo u donjem rublju i majici, a jedino što je uspio uzeti bio je mobilni telefon. Stvari, dokumenti, cijeli život ostali su tamo pod ruševinama. Taj čovjek stoji i, brišući krvavo lice, raduje se što je živ i što nije izgubio nikoga od svojih bližnjih.

U trenutku dok pišem ovaj tekst, potvrđena je smrt 12 osoba, to su tinejdžeri, starije osobe, poginuli su brat i sestra, 21-godišnji Nikita i 19-godišnja Sofija. Nijedan vojnik. Nijedna vojna zgrada. To je obična kijevska civilna izgradnja, običan gradski kvart, poput zagrebačkog Maksimira ili Trešnjevke.

Ne mogu a da ne citiram Olenu Zelensku koja je ujutro za svoje društvene mreže napisala objavu: "Svijete, ovo smo mi, stanovnici Ukrajine i naš svakodnevni život pod ruskim terorom. Napadnuti od Rusije, čekamo pomoć. Dobivamo je od naših spasilaca, na koje, usput, Rusija također puca čim stignu. Mi i ti spasioci također. Kažu nam: 'Razgovarajmo o miru?' Odlična ideja, ali zašto se obraćate ljudima pod ruševinama, na medicinskim nosilima, krvavim, izrezanim eksplozivom, onima koji plaču nad dječjim tijelom na asfaltu, a ne onima koji nas ubijaju, onima koji su to sve započeli?"

Amerikanci nisu krivi za te napade. Ali zašto se najveći pritisak za sklapanje sporazuma vrši na Ukrajinu, a ne na Rusiju?

Bez sumnje, ni Trump ni Amerika nisu uzrok ovog i drugih raketnih napada Rusije na Ukrajinu. Iako su se noću ukrajinske društvene mreže već tužno šalile: "Jesu li to još uvijek ruski Kalibri ili već neki drugi?" Ali bez sumnje je i to da se iz nekog razloga najveći pritisak za sklapanje "sporazuma" vrši na Ukrajinu, a ne na Rusiju.

Ukrajinci, koji su prije nešto malo više od tri mjeseca s nadom slušali tadašnjeg kandidata za predsjednika SAD-a Trumpa o tome kako će doći i završiti rat za 24 sata, sada već razumiju da očito ni 24 sata ni 100 dana Trumpovog predsjedničkog mandata nisu donijeli nikakav mir, a kamoli primirje.

A sada, kako se već vidi po reakcijama čelnika ključnih država Europe i svijeta, sve više i više zemalja postavlja pitanje jesu li SAD i Trump uopće sposobni vršiti pritisak na Putina i silom ga pritisnuti na mir.

SAD će priznati da je Krim ruski?

Neočekivano, Ukrajinci su saznali da je jedan od mogućih uvjeta za potencijalni mirovni sporazum odricanje od Krima. Prema insajderskim informacijama koje su objavili mediji, Sjedinjene Američke Države čak razmatraju mogućnost priznavanja Krima kao dijela Rusije iako to, navodno, izravno ne zahtijevaju od Ukrajine.

No zar Trump ne razumije da bi time otvorio Pandorinu kutiju diljem svijeta, praktički legalizirajući pravo bilo koje zemlje da oružanom agresijom i silom oduzme teritorij i stanovništvo druge zemlje? Zar Trump ne shvaća da Krim nije samo teritorij? To je glavna vojna baza Rusije u regiji iz koje se granatiraju ukrajinski gradovi, blokiraju trgovinski pravci i koja predstavlja prijetnju Rumunjskoj, Bugarskoj, pa čak i Turskoj.

Svakome je jasno da ako Rusija zadrži Krim, moći će zauvijek držati cijeli crnomorski prostor u stanju stalne napetosti. Suprotno tome, oslobađanje Krima jamac je sigurnosti za NATO i svjetsku plovidbu.

Čak i sama povijest takozvanе aneksije, točnije rečeno oružanog zauzimanja Krima, pokazuje da će Rusija prekršiti bilo koji "mirovni sporazum" čim joj se popusti.

SAD i EU već su napravili očite ustupke Rusiji

SAD i europske zemlje već su prije napravili očite ustupke Rusiji, najprije zatvarajući oči pred nasilnim zauzimanjem i pokretanjem rata u Gruziji 2008. godine, a potom nisu pružili nikakvu pomoć Ukrajini tijekom zauzimanja Krima, već su, čak naprotiv, pozivali na suzdržanost i nereagiranje.

Unatoč obvezama iz Budimpeštanskog memoranduma, Ukrajina nije dobivala nikakvo zapadno oružje sve do početka punog ruskog napada 2022. godine. Zahvalni smo i na onih 200 Javelina kojima se Trump ponosi i kojima, usput rečeno, Ukrajincima nije bilo dopušteno gađati Ruse.

Kao osoba koja se dobrovoljno prijavila u vojsku 2014. godine, dobro se sjećam stvarnog stanja vojske u trenutku ruske agresije na Krim. Ukrajinska vojska bila je potpuno uništena od proruskog Janukoviča, borbeno spremni bili su tek neki pojedinačni bataljuni. U proljeće 2014. naša vojska najviše je podsjećala na HOS-ovce s lovačkim puškama i starim oklopnjacima. Na front smo išli školskim autobusima, a moj prvi pancirni prsluk bio je napravljen od opruga automobila.

U deset godina ratnih uvjeta Ukrajina je uspjela obnoviti svoju vojsku, a od početka invazije već četvrtu godinu pruža otpor nuklearnoj sili koja u nedostatku uspjeha na bojištu gotovo svake noći udara raketama po gradovima i običnim stanovnicima Ukrajine.

Udara jer svijet dopušta Rusiji da nastavi ovaj rat. Udara jer vidi da je Trump spreman pregovarati pod bilo kojim uvjetima. Nakon napada na Krivij Rih poginulo je devetero djece. Nakon napada na Sumi – 35 ljudi, među njima i djeca. Nakon napada na Kijev – 12. Tko je sljedeći?

Nijedan "mirovni sporazum" neće biti trajan ako se bude nametao zemlji koja je žrtva agresije. Cijela povijest od 2014. do 2022. pokazuje da ustupci Rusiji ne zaustavljaju njezinu agresiju, već je potiču na nove napade. Štoviše, ta agresija više nije usmjerena samo na Ukrajinu nego i na cijelu Europu.

Godine 2008. Gruzijci su nam govorili: "Pripremite se jer vi ste sljedeći."

Sada je na nama da to kažemo Europi: Ukrajina vam svojim životima kupuje vrijeme. Pripremite se. Rat je pred vratima.

Završit ću riječima prve dame Ukrajine Olene Zelenske:

"Ubojstva će prestati kad ih prestane činiti ubojica. Samo tako to funkcionira. Snage nama. Svijesti svijetu. Pravde svima."

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala