NAKON što je i bivši premijer Ivo Sanader pravomoćno oslobođen optužbi za ratno profiterstvo, možemo lako zaključiti da u Hrvatskoj nema ratnih profitera. Sanader je neko vrijeme bio jedini s tom optužbom, a njegovo suđenje otegnulo se dulje nego u svim sličnim slučajevima.

U dva navrata bio je čak proglašavan krivim zbog uzimanja provizije od Hypo banke za kredite koje je sredio Hrvatskoj, no jednom je presudu ukinuo Ustavni sud, a drugi put Vrhovni sud RH. 

>> Sanader pravomoćno oslobođen, nije ratni profiter

Sanader nije ratni profiter

Sada je Visoki kazneni sud potvrdio da Sanader nije ratni profiter. Tužiteljstvo je tvrdilo da je Sanader iskoristio svoju poziciju zamjenika ministra vanjskih poslova tijekom Domovinskog rata kad je bio ovlašteni predstavnik vlade RH za pregovore s Hypo bankom, koja je Hrvatskoj trebala dati kredit za kupnju zgrada veleposlanstava u svijetu. Koristeći to ratno vrijeme, Sanader je, prema tvrdnjama Uskoka, uzeo 3.6 milijuna ondašnjih kuna provizije kako bi omogućio Hypo banci da uđe na hrvatsko tržište.

"Takvim postupanjem u ratom uvjetovanom teškom financijskom i gospodarskom stanju Republike Hrvatske Sanader je ostvario protupravnu imovinsku korist, što je bilo u nerazmjeru s ugroženim temeljnim vrijednostima države i društvene zajednice te interesima Republike Hrvatske", tvrdio je Uskok u optužnici. 

Je li nastupila zastara? 

Visoki kazneni sud sada zaključuje da je Sanader proviziju primio iz sredstava banke i da pritom nije napravljena golema šteta državi. Zbog toga nije bilo osnova za primjenu Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva. 

Štoviše, kad je ukidao prvu presudu, Ustavni sud zaključio je da se Sanaderu zapravo ne može suditi ako je kazneno djelo već bilo u zastari prije lipnja 2010., kad je izmijenjena odredba Ustava o nezastarijevanju ratnog profiterstva. Ta odluka Ustavnog suda zacementirala je sudbinu svih postupaka zbog nezakonitog bogaćenja tijekom rata.

Doduše, Sanader je i u drugom navratu bio nepravomoćno proglašen krivim. Vrhovni sud tada je, osim pitanja zastare, doveo u fokus i visinu moguće štete za Hrvatsku i njezino društvo jer je i to jedan od elemenata kaznenog djela ratnog profiterstva. 

Nema ratnih profitera u RH

Uz Sanadera je neko vrijeme kao jedina osuđena za ratno profiterstvo bila navođena izvjesna Barbara Hartman, udovica koja je i nakon pogibije supruga na početku Domovinskog rata 1991. nastavila primati njegovu mirovinu. Supružnici su bili razvedeni, ali to gospođu Hartman nije spriječilo da svaki mjesec uzima osam tisuća kuna mirovine bivšeg supruga. Činila je to čak 20 godina.

Na prvom suđenju bila je doista proglašena krivom za ratno profiterstvo. No u žalbenom postupku pozvala se na odluku Ustavnog suda u slučaju Ive Sanadera, pa je tužiteljstvo optužbu prekvalificiralo u prevaru jer je ratno profiterstvo bilo u zastari. Četvrto ponovljeno suđenje u njezinom slučaju još traje. 

U međuvremenu je na isti način kao Sanaderova otpala i optužba protiv Đure Gavrilovića za ratno profiterstvo, a zastara je pojela i optužnicu protiv hrvatskog tajkuna Ivana Radoševića. Njega je Uskok teretio zbog 4.5 milijuna nekadašnjih njemačkih maraka teške navodne fiktivne dokapitalizacije Croatia busa. Za još četiri milijuna DEM ostao je, prema optužnici, uskraćen i tadašnji Hrvatski fond za privatizaciju. 

Ratno profiterstvo nije dokazano ni Josipu Guciću iako mu je tužiteljstvo na teret stavljalo da ga je počinio tijekom 1994. i 1995. nezakonitim stjecanjem makarske Amfore i kupnjom dionica Primorja Makarska od malih dioničara, kojima je isplatio samo 15 posto ukupne cijene od 16 milijuna kuna. Umjesto za ratno profiterstvo, proglašen je krivim za prevaru. 

>> Afera Hypo