U NOĆI s 10. na 11. lipnja 1903. godine po gregorijanskom kalendaru (29. na 30. svibnja po julijanskom), u Beogradu je izveden krvavi državni udar koji je zauvijek promijenio tijek srpske povijesti. Kralj Aleksandar Obrenović i njegova supruga, kraljica Draga, brutalno su ubijeni u atentatu koji su organizirali nezadovoljni časnici srpske vojske.

Taj događaj, poznat kao Majski prevrat, doveo je do smjene dinastije, ali i do ozbiljnih političkih i društvenih posljedica koje će se osjećati još desetljećima.

Ženidba izazvala bijes javnosti

Aleksandar Obrenović bio je posljednji kralj iz dinastije Obrenović. Rođen je 1876. godine i na vlast je došao vrlo mlad, nakon abdikacije svoga oca Milana. Isprva je vladao uz regentsko vijeće, a kasnije je samostalno preuzeo vlast i vodio državu na autoritaran način, donoseći nepopularne odluke i mijenjajući ustav kako bi učvrstio svoju moć.

Međutim, najveći bijes izazvao je 1900. godine kada se oženio Dragom Mašin, udovicom iz građanske obitelji, osam godina starijom od njega, koja nije bila kraljevskog podrijetla. Mnogi su u tom braku vidjeli prijetnju budućnosti monarhije, osobito nakon što su se pojavile glasine da kraljica nije u stanju roditi nasljednika te da planira nametnuti svog brata kao prijestolonasljednika.

Ova situacija izazvala je ogorčenje u redovima vojske i političke elite. Među najnezadovoljnijima bili su mladi časnici, predvođeni kapetanom Dragutinom Dimitrijevićem, poznatijim pod nadimkom Apis. Smatrali su da je Aleksandrova vladavina ne samo autokratska već i pogubna za budućnost Srbije.

Njihov cilj bio je ukloniti kralja i kraljicu, okončati vladavinu dinastije Obrenović i postaviti novog vladara iz suparničke dinastije Karađorđević, koja je uživala znatno veću podršku naroda, ali i simpatije Rusije.

Upali u dvorac, zvjerski ubili kralja i kraljicu

Plan je proveden u zoru 11. lipnja 1903. godine. Skupina od dvadesetak urotnika, svi iz redova vojske, ušla je u Stari dvor u Beogradu s unaprijed organiziranom pomoći iznutra. Bez većeg otpora svladali su stražu i krenuli u potragu za kraljem i kraljicom.

Nakon nekoliko sati pretraživanja, pronašli su ih skrivene u tajnom prostoru unutar zidova kraljevske spavaće sobe. Kada su ih izvukli, oboje su na mjestu strijeljani. Njihova tijela su potom izbodena bajunetima, oskvrnuta i bačena kroz prozor dvora, gdje su ostavljena u dvorištu na hrpi stajskog gnoja. U istoj noći ubijeno je i više visokih državnih dužnosnika, uključujući premijera, ministra vojske i druge članove kraljevskog kabineta.

Sutradan, Narodna skupština je bez otpora proglasila kneza Petra Karađorđevića novim kraljem Srbije. Njegovo stupanje na prijestolje označilo je kraj dinastije Obrenović i početak nove političke ere u Srbiji.

Iako je promjena vlasti bila pozdravljena od strane mnogih građana i političkih krugova, način na koji je provedena ostavio je duboke ožiljke u političkoj kulturi zemlje. Ubojstvo kralja i kraljice nije bilo samo promjena režima nego i uvođenje nasilja kao sredstva političkog rješavanja sukoba.

Posljedice su bile dalekosežne

Majski prevrat imao je dalekosežne posljedice. Nova vlast je pokušala uspostaviti stabilniju i demokratskiju vladavinu, ali vojska, ojačana vlastitom ulogom u prevratu, nastavila je igrati presudnu ulogu u političkom životu.

Neki od sudionika atentata, uključujući Apisa, kasnije su osnovali tajnu organizaciju Crna ruka, koja će 1914. sudjelovati u organizaciji atentata na austrougarskog prijestolonasljednika Franza Ferdinanda u Sarajevu - događaja koji će pokrenuti Prvi svjetski rat.

Ubojstvo Aleksandra Obrenovića ostat će zabilježeno kao jedan od najsurovijih političkih atentata u modernoj europskoj povijesti. Premda je smatran tiraninom od strane svojih protivnika, način na koji je smaknut izazvao je zgražanje i u inozemstvu. Srbija se nakon tog događaja promijenila iz temelja - ali je istodobno otvorena Pandorina kutija političkog nasilja koje će je obilježavati još godinama.