KÁROLY (Dragutin) Khuen-Héderváry bio je jedna od najkontroverznijih političkih figura u hrvatskoj povijesti. Rođen 23. svibnja 1849. godine u Gräfenbergu kraj Freiwaldaua (današnji Jeseník, Češka), svoju je političku karijeru započeo kao član skupštine okruga Siget 1875. godine, a potom i kao veliki župan Győra (1882.-1883.).

No najpoznatiji je po tome što je više od dva desetljeća obnašao dužnost hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog bana (1883.-1903.), a kasnije je bio i ugarski ministar-predsjednik (1903., 1910.-1912.).

Khuen-Héderváry imenovan je banom s ciljem obuzdavanja hrvatskog nacionalnog pokreta i otpora mađarizaciji. Njegovo imenovanje uslijedilo je nakon afere s postavljanjem dvojezičnih grbova na zgradama financijskih ureda u Hrvatskoj, što je izazvalo val protumađarskog raspoloženja.

Tijekom svoje vladavine uspostavio je gotovo apsolutističku vlast. Sustavno je provodio političko nasilje nad oporbenim strankama te manipulirao izborima za Hrvatski sabor, koji je postao instrument njegovih osobnih i velikomađarskih interesa. Za njegova mandata uveden je zakon koji je pravo glasa u Hrvatskoj i Slavoniji ograničio na svega dva posto stanovništva, što je znatno oslabilo utjecaj oporbe.

Suzbijanje hrvatske autonomije

Khuen je poduzeo brojne mjere kako bi smanjio autonomiju Hrvatske. Ograničio je neovisnost Sveučilišta u Zagrebu, otežavao rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (JAZU), cenzurirao tisak te zabranjivao skupove oporbenih stranaka. Također, 1894. godine mađarski jezik postao je obvezan predmet u realnim gimnazijama, a u Hrvatskoj su se mogle osnivati i mađarske škole.

Oslanjanje na srpsku zajednicu

Kako bi oslabio hrvatski nacionalni pokret, Khuen-Héderváry se oslanjao na srpsko građanstvo, koje ga je podržavalo. Zauzvrat, Srbima u Hrvatskoj i Slavoniji dao je narodno-crkvenu autonomiju, što je dodatno podijelilo hrvatsku političku scenu.

Unatoč njegovoj protuhrvatskoj politici, tijekom Khuenove vladavine Hrvatska je doživjela značajan gospodarski i prosvjetno-kulturni napredak, ponajviše zahvaljujući osobama poput Izidora Kršnjavog i Josipa Jurja Strossmayera. Unatoč represiji, u tom je razdoblju došlo do važnih infrastrukturnih i obrazovnih reformi.

Khuen-Héderváry ostao je upamćen kao simbol političke represije i mađarizacije Hrvatske krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Njegova politika ostavila je dubok trag na političke odnose u Hrvatskoj i pridonijela daljnjem jačanju hrvatskog nacionalnog identiteta kao odgovora na njegovu vladavinu.

Iako je tijekom njegovog mandata došlo do gospodarskog napretka, njegova ostavština ostaje kontroverzna zbog sustavnog gušenja političkih sloboda i nacionalne autonomije.