AMERIČKI predsjednik Donald Trump nikad nije skrivao koliko mu je stalo do osiguravanja strateških sirovina za SAD. Prvo je govorio da će kupiti Grenland, zatim tražio udio u ukrajinskim rudama, a sada se okrenuo još opasnijem izvoru - dnu oceana, piše CNN.

Duboko ispod površine mora kriju se goleme količine bakra, kobalta, nikla, cinka, mangana i drugih minerala ključnih za izradu računalnih čipova, baterija i ostalih komponenti u industriji zelene energije. Iako zasad nigdje u svijetu ne postoji komercijalno rudarenje na dubokom moru, tvrtke godinama lobiraju za tu ideju, a sada su u Trumpu dobile najmoćnijeg saveznika. U travnju je potpisao uredbu kojom želi pokrenuti cijelu industriju.

Ovaj potez izazvao je žestoke reakcije.

Duboki ocean još je uvijek jedno od posljednjih divljih prostranstava planeta. Više od 99 posto toga podvodnog svijeta ostaje neistraženo, a znanstvenici upozoravaju da bi rudarenje moglo nepovratno uništiti vrste i ekosustave koji su se razvijali milijunima godina.

Što se traži u morskim dubinama?

Rudarske kompanije ciljanju tri vrste podvodnih nalazišta.

Najveći interes izazivaju tzv. polimetalni noduli, kamenčići veličine krumpira koji prekrivaju morsko dno. Oni nastaju tisućljećima, taloženjem metala oko, primjerice, zuba morskog psa ili komadića školjke. Sadrže bakar, nikal, kobalt i rijetke metale.

Druga lokacija su hidrotermalni izvori, podvodni "dimnjaci" koji izbacuju pregrijanu vodu bogatu metalima poput bakra, cinka, pa i zlata. Treći su seamounts, odnosno podvodne planine s korom bogatom kobaltom.

Takvi minerali nalaze se u oceanima širom svijeta, ali najvažnija meta rudarskih tvrtki je ogromna Clarion-Clipperton zona u Pacifiku, između Meksika i Havaja. Proteže se više od 4800 kilometara i leži na dubinama do 5500 metara. UN-ova Međunarodna uprava za morsko dno već je izdala 30 dozvola za istraživanje, većinom upravo ondje.

Kako se rudari pod morem?

Još se razvijaju strojevi za rad u takvim uvjetima. Jedan od modela uključuje goleme robote nalik traktorima koji skupljaju nodule i šalju ih cijevima do broda. Tamo se ispiru, a mulj vraća natrag u more. Rudarenje hidrotermalnih izvora i podmorskih planina puno je složenije, planira se korištenje daljinski upravljanih strojeva koji bi strugali i usisavali naslage s dna.

Bez obzira na metodu, rad na tisućama metara dubine, u mraku, pod ekstremnim tlakom i hladnoćom, ogroman je tehnički izazov.

Ocean nije pust, vrvi životom

Iako mnogi misle da su dubine oceana beživotne, znanstvenici tvrde suprotno. "To su iznimno bogati ekosustavi", rekao je Adrian Glover iz Prirodoslovnog muzeja u Londonu za CNN. Hidrotermalni izvori, primjerice, dom su neobičnih stvorenja poput rakova nazvanih "Hoff" (po glumcu Hasselhoffu zbog dlakavih prsa), puževa i divovskih cjevastih crva koji dosežu duljinu od dva metra.

Na nodulima žive spužve, meki koralji i vlasulje, dok blatne ravnice kriju morske krastavce, zvjezdače, rakove i crve. U Clarion-Clipperton zoni čak 90 % vrsta znanosti je još nepoznato.

Znanstvenici upozoravaju: Šteta bi mogla biti nepovratna

Iako se o dubokom moru još zna malo, šteta bi, kažu stručnjaci, mogla biti golema. Rudarenje podiže sedimente koji mogu ugušiti život na dnu, a mulj vraćen s brodova može dodatno zagađivati. Buka i svjetlost s rudarskih strojeva također mogu poremetiti kitove i dupine, a šteta na podmorskom krajoliku mogla bi se proširiti na čitave oceanske ekosustave.

Jedna od novijih spoznaja odnosi se na tzv. "tamni kisik", oblik kisika koji proizvode noduli, a mogao bi pomoći znanstvenicima da dokuče kako je nastao život na Zemlji. Istraživanja pokazuju da su tragovi rudarenja na dnu oceana vidljivi i desetljećima kasnije. Znanstvenici su 44 godine nakon pokusa ispod Havaja i dalje vidjeli jasne tragove strojeva. "Izgledalo je kao da su prošli jučer", rekao je Glover.

Rudarske tvrtke: Rizici su prenapuhani

Tvrtke tvrde da su upozorenja pretjerana. "Ideja da ne znamo dovoljno o ovom okolišu je čista besmislica", rekao je Gerard Barron, direktor The Metals Company, kanadske tvrtke koja predvodi u industriji.

Kaže da ne poriču utjecaj, ali smatra da je on znatno manji od štete koju uzrokuje rudarenje na kopnu, uključujući dječji rad i krčenje prašuma. No neka istraživanja pokazuju da oceansko rudarenje neće zamijeniti kopneno, već će otvoriti novu industrijsku frontu. Greenpeace upozorava: "Otvaranje nove industrije za koju već znamo da uništava bioraznolikost, to nije dobar put."

Ima li alternativa?

Dok potražnja za mineralima raste, stručnjaci pozivaju na veću reciklažu, ponovnu upotrebu i racionalizaciju potrošnje. Uz to, razvijaju se nove tehnologije baterija koje ne koriste kobalt ni nikal. BMW, Samsung i druge velike tvrtke podržale su moratorij na rudarenje u dubokom moru.

Pitanje isplativosti i dalje je otvoreno. "To je kocka s visokim rizikom i malom dobiti", poručila je zastupnica Maxine Dexter. The Metals Company tvrdi suprotno - da su tehnologiju razvili još 70-ih i da je danas "optimizirana za minimalni utjecaj", a ekonomski konkurira kopnenim rudnicima.

Kada bi rudarenje moglo početi?

Svaka zemlja ima pravo rudarenja u vlastitim vodama. Norveška je prošle godine odlučila otvoriti dio Arktika, ali je projekt zasad stavljen na čekanje. U međunarodnim vodama odgovorna je Međunarodna uprava za morsko dno (ISA), koja još nije usvojila globalni pravilnik. Više od 30 zemalja, uključujući Kanadu, UK i Meksiko, traži moratorij dok se ne prikupi više podataka.

Trumpova uredba mogla bi zaobići međunarodne mehanizme i omogućiti SAD-u da krene sam. Bijela kuća tvrdi da je to nužno kako bi se suprotstavili kineskoj ekspanziji, uz obećanja o snažnim okolišnim standardima. Američka agencija NOAA najavljuje višefazni postupak prije bilo kakvih komercijalnih aktivnosti.

Koliko će to trajati, tek ćemo vidjeti. The Metals Company u travnju je službeno zatražio dozvolu za rudarenje u Clarion-Clipperton zoni. Međunarodna uprava za morsko dno odmah je reagirala: "Jednostrani potezi u međunarodnim vodama postavljaju opasan presedan i mogu destabilizirati cijeli sustav upravljanja oceanima", poručila je glavna tajnica Leticia Reis de Carvalho.

Ni Greenpeace nije štedio riječi: "Odobriti rudarenje izvan međunarodnog okvira isto je što i zapaliti šibicu u prostoriji punoj dinamita, prijetnja je golema."

Kako će se situacija razvijati, ovisi o politici. "Svaka vlada koja je pokušala pokrenuti dubokomorsko rudarenje, nije uspjela", rekla je Louisa Casson iz Greenpeacea. "Na kraju, sve se svodi na jedno pitanje: vrijedi li taj rizik?" zaključuje znanstvenik Glover.