OVOG ljeta nekako se čini da su izostali standardni izvještaji o velikim gužvama na cestama. Gotovo uobičajena praksa, gdje TV kuće samo što nemaju pokretne studije s naplatnih postaja, ove je godine nestala.

Imamo gužve, ali ne kao proteklih godina, što je svakako dobra vijest. S druge strane, službena statistika govori da je sve kako treba, taman ono što smo planirali.

Treba podsjetiti da su su prošlih sezona gotovo svaki dan medijski bile prisutne osobe iz turističkog svijeta, od ministra do raznih direktora turističkih zajednica, koje su se otvarale i na mjestima gdje ima samo nekoliko kuća ili asfaltirana cesta.

Promocija Hrvatske kao prekrasne zemlje, idealne za život i odmor, traje desetljećima. I da ne bi bilo zabune, ona to doista i jest – predivna je, najljepša zemlja na svijetu, toliko raznolikosti u toliko malo prostora, sigurnost, hrana, ljepote, ideal života...

Turizam pridonosi Hrvatskoj, ali donosi i brojne probleme

Treba li nama uopće fokus na sezonu? Idemo malo to raščlaniti. Prema aktualnim podacima, turizam, što god on značio, u ukupnom BDP-u države čini grubo rečeno jednu petinu, dakle oko 20%, što je značajno.

Također, on pridonosi imidžu zemlje i promovira je u svijetu. No, imamo li mi svi koristi od toga i, ako imamo, koje su one? I koje su to negativne stvari vezane uz masovan dolazak njemačke i srednjoeuropske radničke klase na Jadransko more?

Jesu li među pozitivnim stvarima i one gdje ti gosti, umjesto da koriste usluge smještaja s prehranom, odlaze u restorane koji su sada postali i njima nepristupačni, pa ti ljudi kupuju u dućanima i vrše pritisak na rast cijena hrane svima nama?

Sustav stimulira nerad

Je li pozitivno to što odgajamo generacije djece uz obalu kojima je sudbina dala da imaju kapacitete za najam, pa je tako do sada bilo dovoljno da se samo stavi neki oglas i da se popuni apartman te da se onda u dva, maksimalno tri mjeseca zaradi nešto kako se ne bi puno razmišljalo cijeli ostatak godine?

Nadalje jesu li svi ti ljudi koji uz obalu žive od rente bilo kako educirani za to i, na kraju, što od tog najma ima poljoprivrednik koji u nemogućnosti plasmana svojih proizvoda mora te iste poklanjati javno na TV-u kako bi ukazao na svu nakaradnost sustava koji nagrađuje nerad, odnosno stimulira ga malim porezima tako da se rad na zemlji ili u proizvodnji de facto ne isplati?

Dio zemlje isključen od doprinosa općem dobru, a drugi trpi

Ta društvena nepravda utemeljena je na položajnoj renti. Tako je jedan dio zemlje gotovo isključen od doprinosa općem dobru, a drugi trpi posljedice kroz veće cijene hrane, radne snage, rasta ulaznih troškova te zapravo gubi bilo kakvu motivaciju za ulaganja u, primjerice, istraživanje, razvoj ili neku proizvodnju.

Ideja da će nas svake godine izvlačiti ta financijska injekcija koja dolazi sa zapada je zapravo iluzija i stvorila je od nas bolesnika zahvaćenog "nizozemskom" bolesti koja je na kraju slomila nizozemsku ekonomiju.

Otoci nemaju vodovod, ali imaju kuće s bazenom i sve zagađenije more

Otvaranje novih smještajnih jedinica dovest će do pada cijena smještaja, a razvoj infrastrukture koji ne prati izgrađenost prostora također će stvari polako dovesti do apsurda. Naši otoci tako često nemaju adekvatnu infrastrukturu, nemaju vodovod, nemaju kanalizaciju, ali postoji veliki broj kuća s bazenom i svake godine sve zagađenije more jer, eto, fekalna kanalizacija negdje mora otići.

Dio ljudi koji tamo živi je potpuno odustao od bilo kojeg posla i religiozno čeka lipanj svake godine kako bi brojali turiste. Rdi samo građevinski dio otoka, koji visokim cijenama i nerijetko ucjenama uzima svoj dio kolača jer, eto, oni su jadni i nemaju ništa, pa što im ne bismo dali da uništavaju i betoniziraju obalu jer i njihova djeca trebaju jesti.

Prostor kao nacionalno blago

Prostor Hrvatske je mjesto za koji su ljudi dali svoj živote. On je najvredniji materijalni resurs, a ljudi koji tu žive trebaju biti stimulirani radom, a ne Booking.com-om, koji je ujedno i monopol na rezervacije smještaja. Taj monopol je svake godine sve izraženiji i ispada da bez te stranice posao rentanja jednostavno ne ide, što je također jedan od faktora rizika.

Sve to nabrojano, uz stimulativne niske poreze gdje se rentanje oporezuje manje nego rad, dovodi nas u situaciju ovisnosti o vremenu, raznim ekonomskim krizama, raspoloženju potrošača i zapravo gura nas u oblak neizvjesnosti, umjesto da kao ozbiljna država maksimalno upravljamo svim rizicima.

Ozbiljna država smanjuje rizike

Svaka ozbiljna i razvijena država smanjuje rizike, a ne ostavlja ih na vjetrometini zbog kupovanja socijalnog mira, gdje još jednom jedan manji dio stanovništva ima izravne koristi dok drugi dio, i to onaj produktivni, ima samo povećanje svih ulaznih troškova, od života do poslovanja.

Dok je god tako, mi zapravo stagniramo i ne rastemo. Stimuliramo nerad, a ne kreaciju. I dok je god tako, selo će biti pusto, a polja neobrađena.