LOS ANGELES Times u svom se on line izdanju pozabavio pregledom četvorice mogućih nasljednika kubanskog predsjednika Fidela Castra.

Raul Castro

Na prvom je mjestu Raul Castro, Fidelov mlađi brat, koji je predsjednika naslijedio nakon što je ovaj operiran. Mlađeg Castra smatraju pragmatičarem koji se više brine o dobrobiti stanovnika nego o širenju revolucije izvan granica Kube.

Nedostaje mu bratova karizma u čijoj je sjeni desetljećima živio. No, kao predsjednik ohrabrio je Kubance da otvoreno pričaju o nedostacima komunizma.

General koji bježi od kamera priznao je kako su plaće u državi preniske, međutim ne očekuje se da će slijediti primjer Kine i otvoriti tržište, barem ne dok mu je brat živ.

Od njihovog gerilskog rata i pobjede revolucije 1. siječnja 1959. godine, Raul Castro je bratu bio čovjek od najvećeg povjerenja i njegova desna ruka.

Carlos Lage

Na drugom je mjestu Carlos Lage, 56-godišnji sin kubanskih radnika koji je postao potpredsjednik parlamenta 1993. godine što ga je dovelo na treće mjesto najutjecajnijih Kubanaca, odmah poslije braće Castro.

Lage je studirao medicinu na havanskom sveučilištu i specijalizirao je pedijatriju. U politici je od 1975. godine kada je bio predsjednik Federacije studenata.

Iako se smatra da je pobornik izravnih i slobodnih izbora te da podržava privatno poduzetništvo i kvalitetu života, njegovi su rijetki javni govori pokazali kako je ipak više naklonjen idejama revolucije.

Ricardo Alarcon

Treći na popisu je Ricardo Alarcon, 70-godišnji predsjednik Državne skupštine je glas Kube u UN-u i u pitanjima međunarodnih konflikata.

Alarcon je bio student u vrijeme dok je Castro planirao revoluciju i postao je čelni čovjek Nacionalne studentske fronte te je organizirao bojkote, zauzimanja zgrada i uličnih demonstracija.

1966. godine Alarcon je postao ambasador pri UN-u i na toj je poziciji ostao do 1978.

Felipe Perez Roque

Popis završava s Felipeom Perez Roqueom, 42-godišnjakom koji je najmlađi političar u usponu i najvjerojatnije će se odmaknuti od Castrove politike. Na mjestu ministra vanjskih poslova se nalazi od 1999. godine te je prvi član kabineta koji je rođen poslije revolucije.

Njegov je aktivizam Castro ubrzo primijetio te je prijavljen kao kandidat za Nacionalnu skupštinu 1986. godine, a tri je godine poslije postao Castrov osobni tajnik.

J.Da.
FOTO: AFP