JOSIF Staljin, rođen kao Josif Visarionovič Džugašvili 1878. u Gruziji, bio je ključna figura u povijesti Sovjetskog Saveza. Njegova vladavina oblikovala je ne samo sudbinu Sovjetskog Saveza već i globalnu politiku tijekom 20. stoljeća. Iako je bio poznat po brutalnoj represiji i autoritarizmu, Staljin je također bio arhitekt modernizacije Sovjetskog Saveza, koji je pod njegovim vodstvom postao jedna od vodećih svjetskih sila.

Mladi revolucionar

Staljin je svoje prve korake u političkom životu napravio kao mladić u Gruziji, gdje je odrastao. U ranim godinama pokazivao je radikalne političke stavove, a političku karijeru započeo je pridružujući se Ruskoj socijaldemokratskoj radničkoj stranci, koja se podijelila na dvije frakcije - menjševike i boljševike.

Staljin je izabrao boljševike pod vodstvom Vladimira Lenjina, vjerujući da će samo kroz radikalnu promjenu društva i borbu protiv carističke vladavine doći do stvaranja pravednijeg društva.

Njegovo djelovanje tijekom ranih godina revolucije obuhvaćalo je organiziranje radničkih štrajkova, napade na carske institucije i stalna izgnanstva zbog političkih aktivnosti. Njegova sposobnost da se oporavi i nastavi borbu čak i nakon višestrukih hapšenja i izgnanstava bila je ključna za njegov uspon unutar boljševika.

Nakon Lenjinove smrti 1924. godine, Staljin je iskoristio svoje političke vještine i manipulacije kako bi stekao premoć nad svojim stranačkim rivalima i postao ključni vođa Sovjetskog Saveza.

Uspon do vlasti

Staljinov uspon do vlasti bio je strateški i postupno ostvarivan. Iako je u početku bio samo jedan od mnogih boljševističkih lidera, njegova pozicija generalnog sekretara Komunističke partije 1922. godine omogućila mu je kontrolu nad partijskom birokracijom. Ta kontrola bila je ključna jer je omogućila Staljinu da smijeni protivnike i postavi svoje ljude na najvažnije pozicije.

Njegova najveća prednost bila je sposobnost da koristi sustav partijskih struktura kako bi eliminirao svoje političke protivnike. Jedan od ključnih trenutaka u njegovoj borbi za vlast bio je sukob s Lavom Trockim, jednim od glavnih vođa revolucije. Trocki je bio ideološki protiv Staljina i njegov politički konkurent, no Staljin je uspješno manipulirao političkim savezništvima i na kraju osigurao Trockijevo izgnanstvo iz Sovjetskog Saveza.

Staljin kao vođa SSSR-a

Nakon što je osigurao apsolutnu vlast u Sovjetskom Savezu, Staljin je započeo s provedbom svojih ambicioznih planova za transformaciju zemlje. Jedan od prvih koraka bilo je industrijaliziranje Sovjetskog Saveza. Staljin je pokrenuo niz petogodišnjih planova koji su se fokusirali na brzu industrijsku proizvodnju te stvaranje novih tvornica i infrastrukture. Iako je ovaj plan bio uspješan u smislu povećanja proizvodnje, cijena koju je društvo platilo bila je izuzetno visoka.

Pokušaj kolektivizacije poljoprivrede bio je duboko kontroverzan i skup jer je Staljin prisiljavao seljake da preuzmu kolektivna gospodarstva, uništavajući privatna imanja. Ovaj pokušaj bio je povezan s ogromnim prosvjedima i otporom seljaka, što je dovelo do masovnih represija i gladi. Milijuni ljudi su poginuli u procesu kolektivizacije, a mnogi su bili prisiljeni raditi na kolektivnim farmama ili su bili deportirani u sibirske logore.

Staljinove čistke 1930-ih također su postale ključni dio njegove vladavine. Proveo je masovne represije, progoneći ne samo političke protivnike nego i obične građane koje je optuživao za protivljenje režimu. Ove čistke rezultirale su milijunima pogubljenih i poslanih u gulage.

Djelovanje za vrijeme i nakon Velikog domovinskog rata

Jedan od ključnih trenutaka u Staljinovoj vladavini bio je Drugi svjetski rat, koji se u ruskim knjigama naziva Velikim domovinskim ratom. Iako je prvo doživio veliki poraz kada su nacističke trupe napale Sovjetski Savez 1941. godine, Staljin je uspio reorganizirati Crvenu armiju i okrenuti tijek rata u korist saveznika. Bitke poput one za Staljingrad bile su prekretnice u ratu, a pobjeda je učvrstila Staljinov status vođe.

Nakon rata Staljin je nastavio širenje sovjetskog utjecaja u istočnoj Europi, uspostavljajući satelitske države pod sovjetskom kontrolom. Međutim, njegova vladavina bila je sve više obilježena autoritarnošću iako je Sovjetski Savez bio ekonomski i vojno vrlo snažan. Sposobnost da ojača Sovjetski Savez bila je istovremeno njegova najveća snaga i izvor trajne kritike zbog brutalnosti i kršenja ljudskih prava.

Umro je 05.03.1953. godine od posljedica moždanog krvarenja koje je počelo četiri dana ranije. Mnogi liječnici bojali su se tretirati ga ili su proživljavali veliki stres tijekom liječenja sovjetskog vođe znajući da, ako nešto pođe po zlu, riskiraju da ih se optuži za atentat ili neadekvatnu skrb. Staljin je umro sa 74 godine.