Foto: Index/FaH

U PONEDJELJAK je nakon nimalo iznenađujućih i odavno uobičajenih peripetija i blamaža za demokratsku proceduru u vladavini Milana Bandića konstituirana Gradska Skupština Grada Zagreba, u kojoj je gradonačelnik okupio minimalnu većinu od 26 zastupnika u koaliciji s HDZ-om i strankom Brune Esih i Zlatka Hasanbegovića. U glavnom gradu Hrvatske vlast je de facto preuzela (ekstremno) desna koalicija, čiji je prvi potez preimenovati Trg maršala Tita.

To da je Bandić, unatoč svemu, izabran za šesti gradonačelnički mandat na čelu Zagreba najviše se voli kriviti glasače iz Sesveta, Kozari boka i drugih rubnih dijelova grada, taj navodno nekulturni šljam i polusvijet koji se u "beli Zagreb grad" dotepao ponajviše iz Bosne i Hercegovine te svojim postojanjem srozava nivo wannabe velegrada i "prijestolnice svih Hrvata". Naravno, Bandiću se najviše voli predbacivati njegovo skromno hercegovačko porijeklo i nuditi se kao objašnjenje njegova klijentelističkog, rodijačkog i koruptivnog sistema vladanja.

Urbani rasizam uvijek je imaju dobru prođu među purgerima

To su sve lake mete, raja iz rubnih dijelova grada bez socijalnog kapitala, kao i Bandićeva rodna Pogana Vlaka, a i urbani rasizam uvijek je imao dobru prođu među purgerima, no time se kamuflira da se ni približno ne može sva krivnja za Bandića svaliti na seljačiju iz potleušica. Na to je još jednom podsjetilo ovotjedno farsično konstituiranje gradske skupštine koje je ovisilo o glasu Branka Lustiga. Svjetski poznati producent i dobitnik Oscara koji je kao dječak preživio užas Auschwitza, izabran je na Bandićevoj listi u skupštinu te pod pritiskom javnosti odlučio da ne može glasati za promjenu imena Titova trga. Brže-bolje smišljen je način da se Lustiga u skupštini zamijeni te je na njegovo mjesto uskočio neurokirurg Vjekoslav Jeleč.

Dakle, Bandićevi politički pijuni i skupštinska glasačka mašinerija su jedan bogati filmski producent i jedan dobrostojeći neurokirurg, s time da oni nisu nikakvi izuzeci, nego standardni primjeri agramerske kreme koja se godinama stavlja Bandiću na raspolaganje. Kada se pogleda listu s kojom je Bandić izašao na ove lokalne izbore, na njoj se može naći više od deset doktora znanosti i još dosta magistara. Tu su navodno ugledni Zagrepčani poput Ljerke Mintas-Hodak, bivšeg muftije Šefke Omerbašića, "sveučilišne profesorice i istaknute znanstvenice u području biomedicine i zdravstva" Ane Stavljenić Rukavine koja je neki dan u "Otvorenom" energično, poput voštane figure, branila politiku svojeg šefa Mikija.

Zagrebačka elita na Bandićevoj listi

Na Bandićevoj listi je bio i spomenuti Lustig, pa spisateljica i kolumnistica Milana Vuković-Runjić, rijetko talentirana stranačka preletačica i profesorica PMF-a Gordana Rusak, popularna gudačica Ana Rucner Kalember, ravnatelj Kliničke bolnice "Sveti Duh" Mladen Bušić, još jedan prof.dr.sc., kao i notorni Slobodan Prosperov Novak. Na listi su bili i dugogodišnji ravnatelj kazališta Kerempuh Duško Ljuština, olimpijka Sandra Perković i poznata glumica Marija Sekelez. Sve u svemu, doista zagrebačka krema, što društvena krema uopće u Zagrebu može biti.

Svi ti ljudi odlično znaju da je Bandić prošlih godina sjedio tjednima u zatvoru zbog optužbi za razne malverzacije, da ga čeka više sudskih procesa, svi oni su u medijima godinama čitali o nizu gradonačelnikovih muljaža koje su toliko općepoznate da ih uopće ne treba navoditi. Svi oni nisu s tim imali nikakvih problema, nego su mu rado dali svoj kakav-takav društveni i profesionalni ugled. Naravno, najvjerojatnije ne besplatno, ali nitko od spomenutih nije egzistencijalno ugrožen niti mu je prijelomno pitanje kućnog budžeta da se prišlepaju uz Bandića, ali ipak jesu.

Licemjerno je pljuvati po raji iz Kozari Boka

Zato je prilično licemjerno pljuvati po raji iz Kozari boka (kao paradigmatskog primjera) jer njima malo asfalta i vodovoda koje im Bandić povremeno taktički udijeli znači daleko više nego korist svih uglednika s Bandićeve liste koje se ne isključuje iz "ljubim ruke, milostiva" gradskih krugova jer su Bandićevi podrepaši/ce. Oni se nisu Bandiću prodali zato što nemaju druge opcije i ne znaju bolje, nego da im se, primjerice, iz gradskog budžeta financiraju hobističke zanimacije poput knjižara i filmskih festivala, ili ih se instalira u neke malo bolje sinekure od onih koje već imaju, da dobiju još kolača od gradonačelnika koji lojalnost nagrađuje širokom rukom povrh onoga zasitnog komada koji ionako imaju.

Sve to im baš i nije nešto naštetilo pa se i dalje vode u rubrici "ugledni građani", iako je njihova građanska trulež mnogo kužnija od ičega s gradske margine. Oni su ono kvarno (malo)građansko srce Zagreba koje su u svojim tekstovima krvnički razvaljivali Antun G. Matoš i Miroslav Krleža.

Vrijedi podsjetiti i to da je danas žestoka Bandićeva protivnica Sandra Švaljek formalno u politiku ušla s pozicije ravnateljice Ekonomskog instituta kao njegova kandidatkinja za dogradonačelnicu na izborima 2013., kada je o vječnom gradonačelniku bilo poznato sve što je poznato i danas. Isto vrijedi i za drugu dogradonačelnicu iz prethodnog mandata, dugogodišnju ravnateljicu Klovićevih dvora Vesnu Kusin koja je na ovim izborima popunjavala donju polovicu Bandićeve liste.

Rent-a-uglednici na Bandićevoj strani

Ako je Bandić sve ono što jest, a jest, onda bi političko privezivanje uz njega trebalo podrazumijevati kakav-takav gubitka ugleda svih tih rent-a-uglednika, ali ništa od toga nije se desilo. Pa svojedobno je i Zoran Milanović građanima Zagreba uvaljivao Bandića, s objašnjenjem da je najbolji gradonačelnički kandidat.

Stoga ne treba imati sažaljenja za sve njih kada ih Bandić sažvače i ispljune, kao što se mnogima i dogodilo, primjerice akademkinji Vidi Demarin, s kojom se gradonačelnik dičio prije četiri godine kad mu je krasila listu za gradsku skupštinu. Nakon toga je Bandić od nje tražio da potpisuje sumnjive dokumente pa se akademkinja našla u USKOK-u na ispitivanju. Doista neugodno, ali posve zasluženo jer nitko je nije tjerao u kolo s Bandićem. Isto vrijedi i za Lustiga, kojega se ovih dana čak i sažalijevalo zbog sramote u kojoj se našao, no zaboravlja se da je vlastitom odlukom i pri punoj svijesti skočio u političku septičku jamu zvanu Milan Bandić. Još gore, svojedobno je Mikija, kada je 2015. uhapšen, branio katastrofalnom izjavom da to podsjeća na progon Židova u vrijeme nacizma.

Činjenica je da je Bandića "izmislila" Peščenica i da dobiva naramke glasova u Kozari boku, no ono što ga kroz šest mandata održava na vlasti nije samo ta ekipa, nego i niz uglednih i situiranih faca iz najskupljih gradskih kvartova, okićenih raznim akademskih i drugim titulama koji su mu rado (pro)dali svoju profesionalnu i društvenu reputaciju, i to mnogo skuplje nego koliko košta kupnja glasačke vjernost siromašne raje. Zašto bi se niža klasa s periferija grozila dati glas za Bandića, ako mu je lista načičkana sveučilišnim profesorima, ravnateljima kazališta, instituta i bolnica, oskarovcima i vjerskim velikodostojnicima u mirovini? Ako želimo biti pošteni, oni su mnogo veći negativci te ih zato treba konačno početi žestoko javno prozivati, a ne - kako je uobičajeno - na još jednu svečanu premijeru pozivati.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala