Foto: EU Projekti / Index

SVATKO tko je ikada radio u sektoru EU fondova zna da nije lako doći do bespovratnih sredstava. Postoje procedure. Neke od njih zadaje Europska komisija kroz različite uredbe i odluke, dok se dio određuje na nacionalnoj razini svake države članice. Upravo je tu bitno da su donositelji odluka mudri i da na jednostavan način implementiraju uvjete koje zadaje EK kako bi budućim korisnicima olakšali prijavu i provedbu.

Ne morate biti previše upućeni da biste znali da Hrvatska tu nije odradila najbolji posao. Djelomično zato što nismo imali jaku ruku u Ministarstvu regionalnoga razvoja i fondova EU koja bi osigurala koordinaciju cijeloga sustava pa je svaki ogranak sustava radio što je htio, ali i zato što je nedostajala kvalitetna komunikacija s onima koji pripremaju i provode projekte na terenu.

Kada bi oni koji smišljaju procedure po njima morali raditi, vjerojatno bi ih promijenili

Kada bi one koji su smišljali procedure, na primjer za poduzetnike, natjerali da po tim procedurama pripreme projekte, vjerojatno bi razmisliti o tome da se procedure ublaže. Ovako imamo rezultate koji kažu da smo u tom segmentu iskoristiti oko 50 milijuna kuna od alokacije koja iznosi gotovo 1,8 milijardi. Dakle, manje od 5% ukupne alokacije, što nam govori da negdje postoji problem jer je nemoguće da su baš svi poduzetnici koji se javljaju na natječaje baš toliko nesposobni i glupi. Da jesu, vjerojatno ne bi imali one pokazatelje poslovanja koji se traže za prijavu na natječaje, a koji su prilično zahtjevni.

Problem je, dakle, u proceduri, cijelom nizu (nepotrebnih) papira koje morate priložiti da biste zadovoljili kriterije osoba koje nikad u životu nisu radile u poduzetništvu.

Čak i to ne bi bio problem kada bi donositelji odluka shvatili da svaka izgubljena prijava povlači i neotvaranje radnih mjesta, što znači i nepostojanje plaće za majku ili oca koji školuju dvoje djece. Znači i usporavanje investicija koje su često izvozno orijentirane i koje donose gotov novac u Hrvatsku, a tako i Državni proračun kroz direktne i indirektne poreze. Da, proračun se puni i na ovaj način, za slučaj da niste znali.

Znači i revitalizaciju nekog ratom pogođenog područja, prvi posao za mladu osobu koja je tek završila fakultet i da dalje ne nabrajam. Mislim da ste shvatili poantu.

"Kako bi se osjećali da zbog jednog papira izgubite posao?"

Upravo je taj nedostatak komunikacije problem s kojim smo se mučili u sektoru EU fondova i koji nova Vlada mora poboljšati ukoliko želi postići bolje rezultate jer usvajanje procedura bez onih koji te procedure koriste i na temelju njih postižu rezultate nema smisla.

To je kao da ja koja nemam pojma o uzgoju lavande idem kreirati procedure za OPG koji se već 10 godina bavi tim poslom. Za mene je prvi i jedini logični potez pozvati onoga tko se time bavi da mi objasni kako taj proces funkcionira i koje su njegove osobitosti kako bih mogla, u partnerstvu s takvim organizacijama, osmisliti postupke koji će dovesti do toga da im se otvori prostor za dobivanje bespovratnih sredstava.

Kada takav poduzetnik ili bilo koja druga organizacija uspiju, to je onda i moj uspjeh jer sam im otvorila put do sredstava. Takav oblik suradnje je nešto na što bih bila ponosna i sigurno mi ne bi palo napamet, kao nekima u sustavu, nazivati poduzetnike, konzultante i druge organizacije nesposobnima jer ne zadovoljavaju obijesne procedure koje sam osmislila.

Vrijeme nam prolazi, a korištenje sredstava ide polako. I upravo zato, kada razmišljate o procedurama, razmislite o tome kako biste se osjećali da izgubite radno mjesto i sigurno plaću zbog jednog papira. Sjetite se svih direktnih i indirektnih radnih mjesta koja će se otvarati kao pozitivan učinak korištenja EU fondova, svih mladih ljudi i startup-ova koji će možda dobiti priliku postati novim Rimcem, svih roditelja koji će moći kupiti svom djetetu prvo računalo…

Možda vas to osvijesti da se ne radi o vašem, nego našem novcu, i da je vrijeme da date Hrvatskoj priliku da ga počne koristiti.

Tekst je izvorno objavljen na stranici EU Projekti