BOŽO Kovačević, nekadašnji veleposlanik u Moskvi i vanjskopolitički analitičar, govorio je za RTL o nadolazećem sastanku Donalda Trumpa i Vladimira Putina na Aljasci za tri dana.

Putin šuti. Njegova vojska, s druge strane, napreduje. Je li to dio taktike i kakve?

To je sasvim sigurno dio ruske pregovaračke taktike, jer oni pretpostavljaju da će neko trajnije rješenje ovisiti o stanju na terenu, s tim da je i iz ovih izjava koje dolaze iz Bijele kuće vidljivo da su očekivanja od tog razgovora već smanjena. Predsjednik Trump je izjavio da će se sigurno razgovarati, a da nije sigurno da će nešto biti dogovoreno.

Premda se takvi sastanci ne održavaju ako unaprijed nije barem nešto dogovoreno, zapravo već sama činjenica da se sastaju predsjednici Trump i Putin je svojevrsna pobjeda predsjednika Putina, što vidimo i po reakcijama Ukrajine i EU.

To je njegova pobjeda, otkrivaju li Trumpove riječi zapravo na čijoj je strani - ako možemo tako reći?

Trump je na svojoj strani. On želi postići brzo rješenje i pripisati sebi zasluge za postizanje mira. Zato on inzistira na primirju. S druge strane, ruski pristup je potpuno drukčiji – to je dugoročni strateški pristup. Iz ruske perspektive, Rusija je bila primorana napasti Ukrajinu zbog toga što je Ukrajina postala instrument američke politike koja je desetljećima ignorirala ruske sigurnosne interese.

Europa je u potpunosti slijedila Ameriku, ignorirajući rusko inzistiranje da i Rusija bude uključena u razgovore o sigurnosnoj arhitekturi Europe.

Sada, kad Amerika i Rusija pregovaraju, vrlo vjerojatno i o europskoj sigurnosti, Europska unija se digla na noge – kako je to moguće bez njih, pa tako kao što je proteklih 30 godina bilo moguće bez Rusije. Nažalost, to je američka poruka, a to bi trebala biti pouka za Europu da treba definirati autonomnu vlastitu sigurnosnu i obrambenu politiku te u skladu s tom autonomnom politikom ponašati se i postupati i u odnosu prema Americi, i u odnosu prema Rusiji, i prema Kini.

Trump je prijetio raznim ultimatumima i teškim riječima, a sad je ipak nekako primirio i odlučio ovaj sastanak. Zašto?

Pa, vidio je da ti ultimatumi ne donose rezultate.

Jedan-nula za Putina?

Ja bih rekao da je to trenutni rezultat. Ali ne treba imati iluzija. Ni Rusija nije u jednostavnoj situaciji. Rusija je na pragu recesije. Unatoč tome što je uspješno prevladala one valove sankcija koji su uslijedili neposredno nakon invazije na Ukrajinu, u dugoročnoj perspektivi ruska ekonomija stagnira i, ako se rat nastavi, a to je rat iscrpljivanja, iscrpljivat će se i ruska ekonomija. Tako da i predsjednik Putin ima stanovit interes i možda čak pristane na neki oblik primirja.

Spomenuli ste Trumpovu rečenicu koja je zazvonila u javnosti – da neće on to srediti. Kakva je to poruka zapravo o Ukrajini? Trebaju li Ukrajinci biti zabrinuti uoči petka i sastanka Putina i Trumpa?

Ako se bude razgovaralo o Ukrajini, razgovarat će se o dvije moguće verzije kapitulacije Ukrajine. Dakle, jedna je američka verzija kapitulacije, druga je ruska verzija i, ako bude postignut kompromis – a sporazuma bez kompromisa nema – to ne može biti ishod povoljan za Ukrajinu.

Spomenuli ste i sami situaciju s Europom - šalje se pismo Trumpu bez Orbána. Može li sada Europa nešto napraviti? Spominje Orbán i nekakav summit za Rusiju.

Europa ponajprije treba razmisliti o Europi kao subjektu međunarodnih odnosa. U postojećim okolnostima Europa zapravo nije uvjerljiv subjekt međunarodnih odnosa. Eto, vidimo, ne mogu se europski lideri dogovoriti o politici prema Rusiji i ne mogu se ni oko drugih tema dogovoriti – politika prema Izraelu, ali Komisija svejedno podržava Izrael.

Ne mogu se dogovoriti ni oko Rusije, ali Komisija je izrazito neprijateljski raspoložena prema Rusiji, što zapravo govori da Europska unija nije funkcionalna kao institucionalni subjekt.