JEDNOG nedavnog poslijepodneva Mahmoud Khalil sjedio je u svom stanu na Manhattanu, držeći svog deset tjedana starog sina u naručju. U tim trenucima se za CNN prisjećao zore koju je proveo hodajući po ledenom imigracijskom pritvoru u Louisiani, čekajući vijesti o rođenju djeteta u New Yorku.

Na trenutak, inače vrlo glasni palestinski aktivist ostao je bez riječi.

"Ne mogu opisati bol te noći", rekao je Khalil, gledajući dolje prema sinu Deenu, koji je ispuštao zvukove u njegovu naručju. "Ovo nikad neću oprostiti."

Zahtjev za odštetu od 20 milijuna dolara

Sada, nekoliko tjedana nakon što je pušten na slobodu, Khalil traži odštetu. Njegovi odvjetnici jučer su podnijeli zahtjev za naknadu štete u iznosu od 20 milijuna dolara protiv Trumpove administracije, tvrdeći da je Khalil bio lažno zatvoren, zlonamjerno progonjen i oklevetan kao antisemit dok ga je vlada pokušavala deportirati zbog njegove istaknute uloge u prosvjedima na sveučilištu.

Taj zahtjev, korak prema tužbi prema Zakonu o odgovornosti savezne države, imenuje Ministarstvo domovinske sigurnosti, američku imigracijsku i carinsku službu (ICE) te State Department.

"Zlorabe svoju moć jer misle da su nedodirljivi"

Podnosi se dok se slučaj deportacije protiv Khalila, 30-godišnjeg bivšeg poslijediplomskog studenta na Sveučilištu Columbia, i dalje razmatra pred imigracijskim sudom.

Cilj, kaže Khalil, je poslati poruku da ga se neće ušutkati.

"Zlorabe svoju moć jer misle da su nedodirljivi. Ako ne budu suočeni s odgovornošću, to će se nastaviti bez ikakvih posljedica", rekao je Khalil.

Khalil je rekao da planira podijeliti eventualnu odštetu s drugima koji su, kako tvrdi, također bili meta Trumpova "propalog" pokušaja da uguši propalestinski govor. Ako ne dođe do nagodbe, prihvatio bi i službenu ispriku te promjene u politici deportacije.

Tricia McLaughlin, glasnogovornica Ministarstva domovinske sigurnosti, u izjavi poslanoj e-poštom nazvala je Khalilov zahtjev "apsurdnim", optuživši ga za "govor mržnje i retoriku" koji su, kako tvrdi, prijetili židovskim studentima.

State Department rekao je da su njihovi postupci prema Khalilu bili potpuno u skladu sa zakonom. Na upite iz Bijele kuće i ICE-a nisu odmah odgovorili.

Teški uvjeti i "apsurdne" optužbe

U zahtjevu se tvrdi da su Donald Trump i drugi dužnosnici vodili neselektivnu i nezakonitu kampanju s ciljem da zastraše njega i njegovu obitelj, počevši s njegovim uhićenjem 8. ožujka.

Te noći, kaže Khalil, vraćao se kući s večere sa suprugom, Noor Abdallom, kada su ga "de facto oteli" savezni agenti u civilu, koji nisu pokazali nalog i bili su iznenađeni kada su saznali da je zakoniti stalni stanovnik SAD-a.

Prebačen je tijekom noći u imigracijski pritvor u Jeni, u Louisiani – udaljenu lokaciju koja je bila "namjerno skrivena" od njegove obitelji i odvjetnika.

Tamo mu, tvrdi, nisu dali lijekove za čir, morao je spavati pod jakim fluorescentnim svjetlima i hranili su ga "gotovo nejestivom" hranom, zbog čega je izgubio 7 kilograma. "Ne sjećam se noći u kojoj nisam legao gladan", rekao je Khalil.

U međuvremenu, Trumpova administracija javno je slavila njegovo uhićenje i obećala deportaciju njega i drugih čije je prosvjede protiv Izraela opisivala kao "proterorističke, antisemitske, antiameričke aktivnosti".

Khalil, koji je i prije i poslije uhićenja osuđivao antisemitizam, nije bio optužen za kazneno djelo niti je povezan s Hamasom ili bilo kojom terorističkom skupinom. "U nekom trenutku to postane kao reality show. Vrlo je apsurdno", rekao je Khalil o optužbama.

Deportacija zbog stavova

Nekoliko tjedana nakon što je pritvoren, Khalila je probudio drugi zatočenik koji je uzbuđeno pokazao na njegov lik na zatvorskom TV ekranu. Novi dokument koji je potpisao državni tajnik Marco Rubio priznao je da Khalil nije prekršio zakon, ali je tvrdio da bi trebao biti deportiran zbog uvjerenja koja bi mogla narušiti vanjskopolitičke interese SAD-a.

"Moja uvjerenja su da ne želim da moj porez ili školarina idu proizvođačima oružja za genocid. Vrlo je jednostavno", rekao je Khalil.

Do tada, Khalil je postao neka vrsta slavne osobe među 1200 pritvorenika. Kada se nije bavio vlastitim slučajem, držao je "uredovne sate" za druge migrante, koristeći iskustvo rada u britanskoj ambasadi u Bejrutu kako bi im pomogao organizirati dokumente i pronaći prevoditelje.

"Prilično sam dobar s birokracijom", rekao je Khalil.

Noćima su igrali ruske i meksičke kartaške igre, dok je Khalil slušao "jednu priču za drugom od ljudi koji ne razumiju što im se događa".

"To je bilo jedno od najpotresnijih iskustava", rekao je. "Ljudi unutra ne znaju imaju li ikakva prava."

Izgubljeno vrijeme

lipnja, nakon 104 dana u pritvoru, federalni sudac naredio je njegovo puštanje, utvrdivši da su vladini pokušaji da ga se deportira zbog vanjskopolitičkih razloga vjerojatno neustavni.

Sada se suočava s novim optužbama za navodno lažno predstavljanje osobnih podataka u prijavi za zelenu kartu. U podnesku od srijede navečer, Khalilovi odvjetnici tvrde da su te optužbe neutemeljene i osvetničke te traže od suda da ih odbaci.

U tjednima nakon puštanja, kaže Khalil, doživio je trenutke blaženstva, ali i duboke osobne boli.

Zbog straha od uznemiravanja ili mogućeg uhićenja, rjeđe izlazi iz kuće i izbjegava gužve i šetnje kasno navečer. No ozario se prisjećajući se kako je Deen prvi put zaplivao ranije tog tjedna. "Njemu nije bilo baš ugodno", rekao je Khalil uz osmijeh.

"Trudim se što je više moguće nadoknaditi izgubljeno vrijeme sa sinom i suprugom", dodao je. "I razmišljam o budućnosti, pokušavam shvatiti ovu novu stvarnost."

"Suprotstavljanje genocidu je moralna obveza"

Dio te stvarnosti, kaže, bit će nastavak zalaganja protiv izraelskog rata u Gazi, u kojem je, prema podacima ministarstva zdravstva u Gazi, ubijeno više od 57.000 Palestinaca, od čega više od pola čine žene i djeca. Dan nakon njegova uhićenja predvodio je marš kroz Manhattan, ogrnut palestinskom zastavom.

Dok je ulijevao mlijeko u bočicu za Deena, Khalil je razmišljao bi li učinio išta drugačije da je znao koliku će osobnu cijenu platiti zbog svog aktivizma.

"Možda smo mogli bolje komunicirati. Možda smo mogli izgraditi više mostova s više ljudi. Ali što se tiče suprotstavljanja genocidu – to ne možeš drugačije. To ti je moralna obveza dok gledaš kako ti narod kolju iz minute u minutu", rekao je.