Foto: Vojko Bašić/Cropix

DOKINIMO odmah svaku neizvjesnost i patetično, provincijalno te tipično domobransko prenemaganje, uz obaveznu žlicu ponizne germanofilije, usklikom: Savršeno me, je li, zabole...hoće li Angela Merkel doći u Zagreb ili ne. Inače je ta snishodljivost prema Njemačkoj koju bilježimo od prvih dana nezavisnosti, uvijek na tankoj liniji između dojma sveopće redikulizacije, poput one sa dizanjem spomenika Hansu Dietrichu Genscheru na Braču i nedostatka bilo kakvog samopoštovanja, najbolje oličenog u krilatici Danke Deutschland te ozbiljne činjenice kako smo zahvaljujući takvom kvaziideološkom konstruktu, od nekoć prosperitetne, industrijske zemlje, postali gotovo pa njemačka ekonomska kolonija. Javnim cmizdrenjima i prepucavanjima oko toga hoće li vodeći europski, financijski i ideološki policajac neoliberalnog kapitalizma, što Angela Merkel svakako jeste, doći na lokalnu zabavu u Zagreb ili neće, za gore navedene činjenice sasvim je irelevantno pitanje.

Bez obzira dođe li Merkel ili ne i dalje smo nebitni za Europu

Hrvatska će, s njenim dolaskom ili bez njega i dalje biti ekonomska kolonija i za ozbiljnu europsku politiku krajnje nebitna zemlja, bez ikakvog utjecaja i s niskom razinom samopoštovanja, ma što mi voljeli misliti o sebi samima. Samim tim, posve je nejasno čemu se digla ovakva medijska halabuka oko tog pitanja, pri čemu se jedini racionalan odgovor nudi u činjenici ionako odmakle estradizacije javnosti.

A stvari su vrlo jednostavne, barem kad je riječ  o pitanju eventualnog izručenja ili neizručenja Josipa Perkovića Njemačkoj, što većina medija navodi kao ključni razlog nedolaska dotične. U toj se zemlji, a o Njemačkoj je riječ, davnih dana dogodilo jedno brutalno, vrlo vjerojatno politički motivirano ubojstvo, koje policija te iste zemlje sasvim logično pokušava razriješiti. I to na način da traži međunarodnu pomoć, u ovom slučaju od Hrvatske, u razrješavanju slučaja. Jednako kao što bi svaka zemlja, putem Interpolovih tjeralica, postupila sa bilo kojim ubojstvom na vlastitom tlu. Raditi od toga bilo kakav politički problem, s bilo koje strane, toliko je infantilno da doista čudi. Druga je pak stvar rasprava o karakteru nastanka samostalne Hrvatske, ulozi koje su u tom procesu imale tajne službe, uspostavljene u Jugoslaviji i slično. No ta pitanja, u 2013. godini ni na koji način ne bi trebala utjecati na rješavanja zločina počinjenog u Njemačkoj prije 30 godina. I kada je već o njima riječ, bilo bi krajnje vrijeme da kao društvo započnemo otvoren razgovor o vlastitom karakteru i prešućenim traumama, jer smo valjda još u ranom djetinjstvu naučili da će car biti jednako gol, ustvrdio to netko javno ili ne.

Nećemo morati gledati jedno samoponiženje vlastitih političara pred njemačkim nogama

No ono što u cijelom slučaju najviše veseli je konstantno upiranje korifeja desnice u stvaranju dojma o vlastitoj važnosti, pa nam tako Ruža Tomašić važno priopćava kako ni ona neće doći na rečenu manifestaciju, a Goran Jandroković u ime HDZ-a palamudi nešto o tome kako je ova vlada narušila ugled Hrvatske u svijetu. Iako je Hrvatska zemlja svakojakih političkih izjava, za što je dovoljno barem letimično zaviriti u sjajnu zbirku Feralovog dvojca Antologija hrvatske gluposti, dugo nismo čuli ništa zabavnije od toga da predstavnici stranke hrvatskog Georga Washingtona optužuju nekoga za rušenje međunarodnog ugleda Hrvatske.

Što je očit dokaz kako u svakom trenutku možemo spojit ugodno s korisnim. Em nećemo morat gledat Merkelicu u Zagrebu i još jedno samoponiženje vlastitih političara pred njemačkim nogama, em se još možemo i dobro zabaviti. Kud ćeš više od jednog, suštinski nebitnog događaja, koji se u Splitu primjerice dočekuje s karaokama na Matejušci.

Kruva i rada. I sira.