Foto: Guliver image/Getty images, Hina, Index

KAŽU da se najviše laže u ribolovu i izbornoj kampanji, pa je i logično da su neke stvari zabavne i smiješne, recimo kao kada se Tomislav Karamarko stalno poziva na Franju Tuđmana – ne zaboravimo, Tomislav Karamarko je bio šef ureda premijera Josipa Manolića i desetak godina kasnije čovjek od najvećeg povjerenja Stipe Mesića. Štoviše, neki kažu, i svojim logističkim sposobnostima, kao Mesićev šef kampanje, i ključan za pobjedu Stipe Mesića na predsjedničkim izborima. A sjećamo se dobro što je tih godina Stipe Mesić pričao o Tuđmanu – uključivo i jedan vrlo ružan vic kako ni Milošević ni Tuđman ne mogu iz zemlje.

Dakle, čovjek od najvećeg povjerenja Josipa Manolića i čovjek od najvećeg povjerenja Stipe Mesića (koji je svojim organizacijskim sposobnostima dobrim dijelom i učinio Mesića predsjednikom), kada govori o retuđmanizaciji je definitivno zabavan.

Ali, u jednoj stvari je postao i opasan. Počeo je prijetiti hrvatskoj kulturi i hrvatskim kulturnim radnicima.

Prijetnje kulturi

Karamarko je jučer na predizbornom skupu izjavio, misleći na Hrvatsko narodno kazalište u Rijeci: "kazalište koje, nažalost, više nije ni hrvatsko ni narodno, koje je postalo prostor kulturne okupacije u kojemu se izvrgava ruglu hrvatska kultura i hrvatski narod. I to ćemo promijeniti nakon 8. studenoga (…)."

Tko je taj Karamarko da određuje koje je kazalište hrvatsko i narodno? Tko ikome daje pravo u ovoj zemlji da određuje što je hrvatsko, a što narodno? Koji političar ima na to monopol? U govoru o kazalištu se uvodi ratna retorika "kulturna okupacija", a vlastiti kulturni stavovi se proglašavaju općima! To u demokratskoj državi nitko nema pravo.

I onda se na kraju daje izravna prijetnja – "I to ćemo promijeniti nakon 8. studenoga!" Ma, vidi ti njega! On bi sada i kazališnim programima upravljao!

Ovakvo petljanje u kulturu je tipičan produkt totalitarnih društava – ovako je o kulturi govori Staljin! Ni manje ni više nego Josif Visarionovič Staljin.

Karamarko kao staljinist

Posljednje Staljinove godine obilježavaju takozvana ždanovščina u sklopu koje se naređuje umjetnicima da stvaraju djela skladu s zahtjevima partije. Poznatiji tadašnji sovjetski umjetnici koji su se našli pod kritikom ždanovščine bivaju pored ostalog pisci Ana Akhmatova i Mihail Zoščenko, kompozitori Dmitrij Šostakovič, Sergej Prokofjev i Aram Hačaturjan, tj. sva tri tadašnja kompozitorska velikana jer navodno njihova djela glorificiraju buržujski način razmišljanja i individualizam.

Ovakve Karamarkove izjave su upravo na takvom tragu. Upravo su na tragu Josifa Visarionoviča Staljina i njegovog poimanja kulture. Upravo su na tragu totalitarnih društava gdje politika odlučuje što je u kulturi "nacionalno", što je u kulturi "narodno", i štoviše diže uzbunu, diže nacionalne zastave i krvavih očiju viče o "kulturnoj okupaciji".

Karamarko kao totalitarist

O programu riječkog HNK svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje. Osobno, gledano po programu, to je HNK koji bi od svih postojećih najmanje posjećivao. I svatko od nas ima pravo na svoje mišljenje o svakom kazalištu i njegovom programu. Pa imamo i pravo reći da Oliver Frljić, hrvatski redatelj, intendant riječkog kazališta, vrijedi kao suho zlato ili da ne vrijedi ništa.

Ali kada šef desnog krila Saveza komunista Hrvatske, Hrvatske demokratske zajednice, raspali u sred kampanje riječi "kazalište koje, nažalost, više nije ni hrvatsko ni narodno, koje je postalo prostor kulturne okupacije u kojemu se izvrgava ruglu hrvatska kultura i hrvatski narod", te kada još otvoreno kaže: "I to ćemo promijeniti nakon 8. studenoga.", to nije kritika, to je otvorena prijetnja.

To je prijetnja svima koji misle drugačije, svima koji rade drugačije i svima koji se na neki način usprotive ovom i ovakvom šefu HDZ-a. Jer odmah si "nenarodni", "nedomoljubni", neprijatelj, pa čak i zamislite – okupator! Došao s tenkovima i zauzeo HNK! Što li se tome čovjeku, Tomislavu Karamarku, vrti u glavi? Kakve slike? Kako bi on to upravljao Hrvatskom?

Ovo napokon otkriva bit problema – Tomislav Karamarko nije demokršćanin, nego totalitarist. Njegovi nastupi sve više pokazuju kako su mu bliži Tito i Staljin nego papa Franjo i Angela Merkel.

Ako čitate ovo iz HDZ-a (a znam da čitate) prevedite ovu Karamarkovu izjavu na engleski ili njemački i pošaljite Europskoj pučkoj stranci, pa poslušajte odgovor. Jedna od temeljnih vrijednosti europskog demokršćanstva je "sloboda kao temeljno ljudsko pravo, neodvojiva od odgovornosti". O kvaliteti kazališta i programa (kojeg svi plaćamo) svakako možemo, ali o slobodi izražavanja ne – ona je temeljno ljudsko pravo.

Tomislav Karamarko nije skrenuo prema demokršćanstvu i demokraciji, nego je skrenuo prema totalitarizmu i staljinizmu.

Ostvarila mu se najveća politička kletva: "Dabogda počeo ličiti na svog neprijatelja!"

Neće proći

A Tomislavu Karamarku i cijeloj Domoljubnoj koaliciji (gdje eto nema niti jednog pravomoćno osuđenog, mislim koja jadna krilatica!), možemo poručiti: "Neće proći!" Totalitarizam, staljinizam i ukidanje postignutih demokratskih standarda u Hrvatskoj više neće proći, jer mu to nećemo dopustiti.

Možete se u Tuđmana i Hrvatsku kleti 100 puta, kao što su se kleli i svi oni prije vas od Kutle do Sanadera, možete čak i pobijediti na izborima – ali vaše vrijeme je prošlo i nikada se više neće vratiti.

Tomislav Karamarko možda za pola godine bude izbačen iz HDZ-a (gotovo sigurno, ako ne pobijedi), možda i pobijedi pa postane premijer – no u svakom slučaju, ostaje bezvezan, smiješan, beznačajan lik, mali učenik velikih totalitarista, čovjek kojemu se treba smijati u facu!

No pasaran!