ZAVRŠETAK Velikog rata obilježava se 11. studenoga, na dan potpisivanja njemačke kapitulacije u vlaku kod Compiegna, čime je okončan prvi sukob svjetskih razmjera koji je pomeo Austrougarsko, Otomansko i Rusko carstvo a povijest ga pamti kao rat novih oružja i nezapamćenih gubitaka od 9 milijuna ljudi.

"Rat 1914-1918., bio je rat topništva, rat tehnike", ističe Jan -Jacques Becker, predsjednik Centra za istraživanje povijesti Velikog rata.

Gubici su na objema stranama (Antante i Centralne sile) bili takvi da ih nitko nije mogao zamisliti, podsjeća Becker navodeći da je samo 22. kolovoza 1914., poginulo 20.000 francuskih vojnika, a u tri dana njih 40.000.

Gubici su bili golemi i u redovima njemačke vojske.

Dok su muškarci završavali na bojištima, njihova su radna mjesta u industriji popunjavale žene. Za samo nekoliko mjeseci u Francuskoj je provedena industrijalizacija rata: teško topništvo, avijacija, tenkovi (od 1916.) te željeznice za prijevoz vojske i opreme masovno su se koristili. Posvuda su se proizvodile stotine kilometara bodljikave žice.

Na početku rata francuska vojska imala je tek desetak motornih vozila, a na kraju oko 100.000.

Na protivničkoj je strani velikodometni Kruppov top, poznatiji kao Debela Berta bio svojevrsna preteča "oružja za masovno uništenje" koji je sijao strah među Francuzima.

U travnju 1915., Nijemci su u Belgiji prvi put uporabili bojni otrov, a plinom su se koristile obje strane, unatoč odlukama Međunarodne konferencije u den Haagu iz 1907. o zabrani kemijskog oružja.

"To je oružje kojim se teško rukovalo, a moralno bilo ga je iznimno teško podnijeti. Vojnici su živjeli u stalnome strahu od plina, što je imalo velike psihološke posljedice", ističe Bekcer.

Plin, glad, smrt i rovove - veliki užas Velikoga rata, još predobro pamti 106-godišnji Ferdinand Gilson, nositelj Legije časti.

"U rovovima smo jeli noću da ne bismo vidjeli crve u mesu. Pritom smo čepili nosove. Smrad je bio nepodnošljiv. Srećom, bilo je vina a oni izdržljiviji pili su od sedam do devet litara".

"Bombardiralo se noću, a u zoru je valjalo pokupiti mrtve i ranjene što je katkad bilo neizvedivo, toliko su bili raskomadani".

U rovu je taj tada 19-godišnjak iskopao rupu da bi sklonio glavu.

"Nisam želio da mi je unište". Skrivajući glavu u rupu nastalu od granate u kojoj je bilo plina, prvi se put otrovao. "Drugi put, izmučen, zaspao sam i udisao plin koji izluđuje. Obolio sam, a bilo je nemoguće liječiti se u tome paklu".

Za četiri godine I. svjetski rat izazvao je dotad nezamisliv broj žrtava: oko 9 milijuna te dvostruko toliko ranjenih i osakaćenih.

"Računali smo da je u prosjeku 900 Francuza umiralo svakodnevno tijekom čitava trajanja rata. Kad se to usporedi s današnjim sukobima u kojima se mrtvi broje jedan po jedan, čovjek se ozlojedi... ", zaključuje Becker.