ZVONIMIR BOBAN sad već održava prijateljski odnos sa Simonom Cuperom, autorom nogometne biblije Soccernomics i jednim od najboljih nogometnih kolumnista i pisaca. Nekad legendarni kapetan Dinama i Hrvatske čest je gost kod Kupera na stranicama Financial Timesa, a nedavno je gostovao i videolinkom na Kuperovom okruglom stolu o post-Jugoslaviji.

Posljednji razgovor Boban je vodio s britanskim analitičarom iz obiteljskog restorana u centru Zagreba. Kuper ga predstavlja riječima: Zvone Boban je još od 1990. više od nogometaša, kada je njegov skok na milicajca u neodigranoj utakmici Dinama i Crvene zvezde ušao u kolektivnu svijest kao simbolički početak rata u Jugoslaviji. 

Europsko prvenstvo ispred nas poslužilo je samo kao povod da bi autor s Bobanom pričao o globalnim promjenama u nogometu, pokušaju osnivanja Superlige i nacionalizmu na tribinama.

Kuper je Bobana ulovio s cigaretom u ruci.

"Da, pušim, balkanski stil", rekao je i raspričao se o sestri, bratu i njihovim obiteljima. 

"Svi žive od ovog. Ovu smo tvrtku kupili ispravnom privatizacijom. U vrijeme privatizacije u prijelazu u kapitalizam neki ljudi ostvarili su nevjerojatne i nečasne dobitke",  poručio mu je. 

Zbog 13.5. možda mi je bilo lakše u Italiji...

U razgovoru se vratio u djetinjstvo, rodni Imotski, gdje je njegova kuća uvijek bila otvorena, a majka je kuhala za sve u mjestu.

"Zato me ne čudi da od toga danas živimo. Otac je prodavao cipele u trgovini Bosna, ispod stola je zarađivao i prodavao tenisice Adidas s greškom. Otišli su u Njemačku, otac je bio zidar, a majka je čistačica u bolnici. 

"Ostavili su nas kod bake i djeda. Na kraju smo sagradili kuću, svi zajedno, stričevi, moj djed i naši rođaci."

Upijao je, piše Kuper, jugoslavensku nogometnu kulturu.

"Naša škola nogometa temelji se na slobodi i kreativnosti talenta. 'Osjeti loptu!' - to je refren mog djetinjstva, to je ono što su govorili naši treneri", govori Boban.

Da nije nogometaš, bio bi novinar, a to je nama u Hrvatskoj već poznato. 

"Volim novine. Kad sam bio mlađi, čitao sam stripove i zaljubio sam se u novinarstvo."

Vrlo mlad počeo je sebi postavljati velika pitanja, propitivati Jugoslaviju. I dalje je hrvatski domoljub, ali ne voli biti "instrumentaliziran". Kako danas gleda na udarac milicajca? 

"Ne žalim zbog toga. Uopće. Bila je to borba za slobodu i protiv režima. To nije bio udarac protiv Srba, nije bio udarac ni u koga. Je li ispravno nekoga udariti? Nikad, ali prije toga me nekoliko puta udarila milicija. Psovao sam najgore moguće stvari", smije se. 

Tada još nisu mogli zamisliti kompletan scenarij za Balkan.

"Bio sam premlad ili glup da bih to vidio. Mislio je da će se Jugoslavija razviti u mekanu konfederaciju.

Potpisao je 1991. za Milan, tada najbolju europsku momčad, i rat je promatrao iz Italije. 

"Razmišljao sam da se vratim i borim. Možda mi je osobna priča iz 13. svibnja olakšala dušu zbog ovog pitanja. Ponosan sam, čak i ako sam bio privilegiran. Bilo je presudno da kažemo nešto o momentu u kojem se Hrvatska nalazi, bila je neka vrsta neželjenog djeteta Europe", kaže Boban.

Na scenu se mlada država probijala nakon rata i kroz sport, naboj je bio posebno jak 1998. godine, kada je Boban vodio Hrvatsku do bronce.

"Napravio sam najveću glupost u životu. Kapetan sam, igramo polufinale SP-a, a ja izgubim loptu u crvenoj zoni, 20 metara od gola. Francuzi su izjednačili. Što ćeš, to je život. Nakon utakmice sam smršavio nekoliko kilograma, nisam mogao spavati. Još uvijek ne mogu to sebi oprostiti", priznao je.

Čestitam Englezima, tako se brani nogomet 

Boban se opet vratio u FIFA-u, u najdelikatnijem trenutku za svjetski nogomet. 

"VAR? VAR je poruka društvu da nogomet nećemo prepustiti krim-miljeu i namještaljkama. VAR ispravlja veliku grešku u svakoj trećoj utakmici. Mislim da ljudi koji propituju implementaciju VAR-a stvarno nisu normalni", rekao je Boban.

Njegov Milan bio je dio ekipe koja je osnovala Superligu UEFA-i iza leđa. 

“Bio je to loš posao i pohlepa. Znao sam da se to neće dogoditi, ljudi koji se brinu za nogomet to neće dopustiti. Moram pohvaliti engleske nogometne vlasti i njihovu javnost. Bilo je ludo kako su ljudi tamo reagirali, od premijera Johnsona do posljednjeg - ili prvog - navijača. To daje nadu u lijepu nogometnu budućnost."

Najbolji svih vremena za Bobana je samo Maradona 

Boban smatra da je UEFA već dala velikim klubovima previše prostora, nadajući se da će spriječiti njihov bijeg. "Ne bismo trebali ponižavati ljude ako su pogriješili, ali oni moraju razumjeti te pogreške", ističe Boban i najavljuje derbi Hrvatske i Engleske:

"Hrvatska ima više iskustva, ali momčad Engleske je brža i fizički jača, Mislim da su jači kada igraju s četiri braniča."

Na kraju je ispričao kako se u njegovom društvu slaže ljestvica najboljih igrača svih vremena.

"Najbolji igrači u povijesti? Vjerujem da možemo staviti četvoricu: Peléa, Maradonu, Messija i Ronalda. Pravog Ronalda, a ne onog portugalskog. Brazilci i Argentinci osjećaju loptu više od ostalih. Ali jedan je najveći. To je Maradona. Znate zašto? Ako su Ronaldo, Pelé i Messi dodirivali dušu lopte, Maradona je tu dušu uzeo", nasmijao se Boban.