Foto: Getty Images / Guliver images 

ZVONIMIR BOBAN, ikona hrvatske reprezentacije i jedan od veznjaka po kojem pamtimo 90-te, danas slavi 47. rođendan. Rođen je u Imotskom 1968. godine.

Čestitke putem društvenih mreža prima iz cijele Europe. Među prvima mu je čestitao Milan, klub u kojem je proveo više od deset godina i grad koji je danas njegov drugi dom. U Milanu je osvojio Ligu prvaka 1994. godine i četiri naslova prvaka Italije. Jedan je od najvećih stranaca koji su u povijesti kluba stigli na San Siro. 

Boban je kapetan i nogometni simbol Dinama, Hrvatske, ali i etape raspada Jugoslavije. Za Dinamo je odigrao više od stotinu utakmica i zabio blizu 50 golova, ali nikada nije bio prvak bivše tvorevine. Udarac u prsa milicajca Refika Ahmetovića u nikad odigranoj utakmici Dinama i Zvezde na Maksimiru 13. svibnja 1990. slika je koju mnogi simbolično pamte kao početak rata za neovisnost. Uskoro bi jedna od javnih površina u blizini Maksimira, ulica ili trg, u znak sjećanja na povijesne nerede trebala nositi ime "13. svibnja 1990." I poslije tog datuma Hrvati su igrali za Jugoslaviju, s kojom Bobana neraskidivo veže i naslov juniorskih prvaka svijeta iz 1987.

Na samom kraju '90-te Boban je prvi put nastupio za hrvatsku reprezentaciju. Utakmica s Rumunjima bila je tek druga neovisna predstava Hrvatske od 1956. godine. Boban će kasnije postati kapetan reprezentacije s kojom će upisati i najveći hrvatski nogometni rezultat, broncu na Svjetskom prvenstvu 1998. godine. Karijeru je zaključio baš dan uoči rođendana 2002. godine u revijalnoj utakmici, a tribine maksimira ispratile su ga dugim skandiranjem njegovog imena.

Danas je izmiče strukturama koje vode hrvatski nogomet. Uživa u novinarstvu i svojim stilom dopire i do onih koje nogomet ni najmanje ne zanima. Njegov posljednji intervju u Jutarnjem listu sklonjen je s naslovnice, a Boban je dan kasnije napustio Hanžekovićev EPH i upravu Sportskih novosti. Kazao je na odlasku: "Istina je gadljiva", a ponešto o tome otkrio je i u intervjuu: 

"I žao mi je Mamića, kojeg poznajem odmalena, jer odavno je taj čovjek sam sebi tragedija, ali to bi se i dalo prihvatiti da nas ta tragedija toliko ne košta. I nogomet i Hrvatsku u cjelini. I to je naša sramota. Naša državna sramota. Ali on i njegovi prvaci to ne vide tako, zaslijepljeni svojim sitnim interesom dok spletkare u izbezumljenoj borbi za pozicije i sinekure. U svom tom biznisu pogubilo puno toga što smo voljeli, puno čežnje… Poštujem ja novac, ali gdje je granica, i gdje su stvarne i prave sportske vrijednosti koje nepovratno gubimo? Ovo je realnost, ovo nije romantična i anakrona jadikovka, a veliki dio pravog nogometnog završava u žicarskim džepovima onih koji nogometu ništa dali nisu, oduzevši mu edukativnu i društvenu ulogu pristojne, emocionalne djelatnosti. One koja uči i identificira, one po kojoj smo nekada davno - bivali, one u kojoj smo gorjeli"

Hrvatski nogometni savez čestitao je Bobanu putem Twittera oko 17 sati. Čestitke iz Dinama nema.