ZBOG impresivnih i vrlo atraktivnih pobjeda u kojima je doslovce mljeo svoje protivnike, već se prošle godine govorilo da bi ovaj Dubrovčanin mogao postati novi Cro Cop. Uskoro je pokucala na vrata i ponuda iz Japana, međutim Maro Perak i dalje čeka svoju veliku priliku. Kaže kako je samo pitanje vremena kada će ona doći, a njegovo je samo da naporno radi i nastavi pobjeđivati.

Predstavljamo vam ovog 26-godišnjeg dubrovačkog borca koji u profesionalnoj MMA karijeri ima impresivnih 13 pobjeda i samo jedan poraz. U razgovoru za Index, Perak je analizirao hrvatsku i svjetsku MMA scenu te je najavio planove za budućnost...

Šira publika koja intenzivno ne prati ultimate fight ne zna previše o tebi. U mješovite borilačke sportove došao si iz juda gdje si postizao dobre rezultate. Kako si se odlučio za MMA?

"Judom sam se bavio deset godina i moram biti iskren da mi je malo dosadio. Htio sam nešto ekstremnije i nešto što je više realno. Zato sam se odlučio za MMA. Počeo sam učiti boks i nožne tehnike, uskoro je uslijedio prvi MMA meč koji sam nasreću dobio, zatim i drugi koji sam isto pobijedio. Nakon toga, odlučio sam se za ozbiljnu karijeru u mješovitim borilačkim sportovima. Od tada sam više puta bio u Engleskoj i na Tajlandu gdje sam učio tehnike, a sada sam doveo Brazilca u Dubrovnik koji me podučava brazilskoj jiu-jitsi."

Gledajući tvoj impresivan score (13-1-1) nameće se logično pitanje zašto do sada nisi dobio neku veću priliku? Još uvijek zalutaš na neki lokalni borilački event, a vjerojatno je vrijeme za malo veću scenu?

"To je stvar menadžera. Borci u Hrvatskoj nisu ništa lošiji nego strani, ali postoji problem plasmana. Zašto, ne znam? Nisam ja jedini koji nije dobio pravu priliku: tu je i Igrec, Bekavac i mnogi drugi. No, smatram da će prilika doći s vremenom. Na meni je samo da radim i pobjeđujem. Za moju karijeru brine se engleski menadžer i uvjeren sam da je samo pitanje vremena kada će prava prilika doći."

Prije godinu dana govorilo se da te zovu Japanci. Što se dogodilo s tom ponudom?

"Nažalost, nisam otišao u Japan iako je to bila moja želja. Ne znam točno razloge, znam da nije bio problem u meni. Menadžeri se nisu dogovorili tada, no Japan mi je i dalje velika želja."

Mala Hrvatska ima poprilično jaku borilačku scenu i vrlo kvalitetne borce, no samo Filipović i Galešić nastupaju na najvećim svjetskim priredbama? U čemu je problem?

"Hrvatska je mala zemlja koja ima iznimno talentirane borce. Nekada se čudim kako toliko kvalitete daje zemlja koja je puno manja od jednog Brazila ili Rusije. Mislim da bi bilo puno bolje kada bi se svi okupili i zajedno trenirali poput recimo Red Devil tima iz Rusije ili American top tima iz Amerike. Ovako smo rasuti, teže nam je trenirati, naći kvalitetne sparinge, a poznato je koliko sparinzi znače."

Planiraš li se možda angažirati oko toga?

"Ja sam tu premlad i premalo ime da bih mogao napraviti tako nešto. Nadam se da će sada ovaj amaterski savez koji smo nedavno osnovali pomoći u cijeloj priči. Dobri borci bi iz amaterizma mogli preći u profesionalce i lakše bi dobili priliku."

Gdje se osjećaš ugodnije i što ti je draže: stojka ili parter?

"Moj stil je da borbu preselim na parter i onda završim protivnika snažnim udarcima, odnosno ground&poudnom ili idem na neku polugu ili gušenje. Omiljeni su mi soccer kickovi (udarcima nogom dok je protivnik na podu). To mi je specijalka. Mogao bih i boksat s protivnicima, ali to je nepotreban rizik koji pokušavam svesti na minimum. U ovom sam najbolji i zato se tako borim."

Koga bi izdvojio od hrvatskih boraca?

"Poštujem dosta hrvatskih boraca, posebno Zelga Galešića koji mi je ujedno i dobar prijatelj. On je sigurno jedan od najsrčanijih boraca na svijetu. Jednostavno u meč ide razvaliti protivnika. Sjajan je udarač kojeg je jako teško zaustaviti. Uz to, trudi se oko organizacije klubova i potiče mlade borce. Mirko Filipović je klasa za sebe. On je u hrvatsku praktički doveo MMA. Jako ga poštujem i cijenim. Ima još tu dosta ljudi koji su jako kvalitetni, a koji čekaju svoju priliku."

Kažu oni koji te poznaju da si iznimno samouvjeren, čak možda i malo previše. Je li to dobro ili loše?

"Može se reći da sam opušten i samouvjeren i smatram da je to dobro. Kada si opušten gubiš manje snage tijekom borbe. Naravno, bitno je i da si fokusiran i koncentriran. Ne smiješ izgubiti iz vida svoju taktiku za borbu, moraš pratiti što ti kut govori i slušati tuđi kut. Sve su to vrlo bitne stvari. Za svoju posljednju borbu bio sam iznimno motiviran jer se nisam borio šest mjeseci. Jedva sam čekao ući u ring i odradio sam zaista sjajno."

Nedavno si doživio svoj prvi poraz koji ti sigurno nije lako pao. Bojiš li se nokauta na koji nitko, pa ni najbolji, nije imun?

"Ne bojim se nokauta iako ga još nisam doživio. No, to je nešto neminovno i samo je pitanje vremena kada će se i on dogoditi. Svjestan sam čime se bavim i u koji rizik ulazim. To je sastavno dio ovog sporta. Naravno, ne volim gubiti i ne planiram gubiti. Na treningu mi nije problem tapkati, jer ne radim punim intenzitetom, pokušavam isprobavati neke nove stvari. Borba je sasvim druga priča."

UFC ili Japan?

"Kada bih morao birati, rekao bih Japan i ring, iako bi se meni lakše bilo boriti u kavezu. Jednom sam prilikom bio u Japanu u Saitama areni i moram priznati da je to bilo jedinstven događaj. Kako se oni odnose prema borcima, to je nevjerojatno. Iako je sasvim jasno da je UFC trenutačno puno jači, pa pogledajte samo listu najboljih 25 boraca u svakoj kategoriji. Japan mi je drag i zbog soccer kickova koji su tamo i dalje dopušteni..."

Imaš li uzore među svjetskim borcima? Koga bi izdvojim među teškašima?

"Dugo vremena uzor mi je bio Mauricio Shogun Rua. Zaista volim način na koji se on bori, stilom je sličan meni, vrlo atraktivan. Volim i Wanderleija Silvu. Dosta sam vremena proveo proučavajući njihove udarce, skidao sam s interneta način na koji izvode ručne i nožne tehnike. Kada bih treba izabrati među teškašima, najdraži mi je bez konkurencije Fedor Emelianenko. On je daleko najkoncetnriraniji boraca na svijetu koji iza sebe ima sjajan tim i sjaju pripremu za svaku borbu. Mislim bi ga Filipović pobijedio u njihovom međusobnom meču da se ovaj nije tako dobro taktički pripremio. Poslao je prvo Magomedova, a zatim i svog brata, kako bi snimio Cro Copov stil. Drag mi je i Kevin Randleman."

Kada bi imao priliku nastupati u UFC-u ili Dreamu, što misliš gdje bi ti bilo realno mjesto u ovom trenutku?

"Teško je procijeniti nešto takvo, ali smatram da bih se sa svakim mogao boriti. Mislim da su razlike jako male, sve je to tu negdje. Pa nisu oni vanzemaljci. Prednost ostatka svijeta je ta što se MMA-om bave već dvadesetak godina, kod nas to postoji tek od kada se Mirko počeo boriti u Prideu. Svi naši borci u ultimate fight dolaze iz juda, kick boksa, jiu-jitse... Nitko od početka ne krene s MMA treninzima. To se mora promijeniti. U svakom slučaju za najviši nivo bih morao još više trenirati i dosta napredovati."

Planovi za budućnost?

"Dobio sam poziv za borbu u Milanu, zovu me i da dođem na jedan event u Švicarsku. Bit će prilika, to je sigurno. Uskoro očekujem i poziv iz Engleske, od mog menadžera. Ne znam, čujem da je i ova nova kineska organizacija jaka. Možda bih tamo mogao otići, tamo bi mi dozvolili soccer kickove...ha ha ha..."

Marko Petrak