ŠIME PODUJE rođen je 19. svibnja 1905. na otoku Visu, a cijeli svoj život bio je vezan uz nogomet i Hajduk. Kao igrač, pravnik i kasnije sportski dužnosnik, ostavio je dubok trag u povijesti kluba. Preminuo je 31. listopada 1966. u Splitu.

Nogometnu karijeru započeo je i završio u Hajduku, u kojem je od 1922. do 1931. odigrao ukupno 226 utakmica i postigao 87 pogodaka. Bio je član šampionskih ekipa Hajduka koje su 1927. i 1929. godine pod vodstvom Luke Kaliterne Splitu donijele prve titule prvaka. Također je tri puta nastupio za reprezentaciju Kraljevine Jugoslavije.

No najznačajniji doprinos Hajduku dao je nakon igračke karijere. Početak rata 1941. godine, uspostava ustaške tzv. Nezavisne Države Hrvatske i potpisivanje Rimskih sporazuma između Pavelića i Mussolinija kojima je Split doveden pod direktnu upravu fašističke Italije nepovratno su odredili sudbine sportskih društava i klubova u gradu. Okupacijska vlast donijela je odluku da se sve sportske aktivnosti nastave isključivo pod okriljem fašističke partije.

Zahtjev vlasti za podređivanjem fašističkim političkim aparatima Hajduk je - kao i mnogi drugi klubovi u gradu – odbio. Vlasti su odgovorile agresivnim pokušajima talijanizacije prilikom kojih je ime Hajdukovog igrališta Stari Plac kraj plinare po dučeovom sinu nazvano Campo Sportivo Bruno Mussolini, a umjesto Hajduka koji je odbio i poziv na učešće u Serie A Talijani su osnovali Societa Calcio Spalato.

Hajduk je zabranjen 1941. godine, a obnovljen tri godine kasnije

Kako se u nove fašističke sportske organizacije uspio privući veoma mali broj gradskih sportaša, pristupilo se postepenom ukidanju klubova. Hajduk je rasformiran i zabranjen na ljeto, a posljednji je eliminiran Jugoslavenski športski klub Gusar.

Hajdukovci su u gradu ostali i nakon kapitulacije Italije 1943. godine kada su ga reokupirale ustaško-njemačke snage. Početkom travnja 1944. partijsko rukovodstvo za Dalmaciju je prema pisanju Drage Gizdića zaključilo da se “na oslobođenom teritoriju (Visu) što prije ponovno formira splitski nogometni klub Hajduk, kao momčad NOV-a u sklopu Osmog korpusa.

Poznato je da je taj pionir našeg nogometa, vrlo ugledan i omiljen u širokim masama, i u Dalmaciji i izvan nje, prestao sa svojom sportskom djelatnošću još za vrijeme talijanske okupacije. Sva nastojanja talijanskih fašista da se Hajduk pod imenom Spalato vrati na igralište propala su, jer se članstvo Hajduka već tada masovno nalazilo na strani NOP-a.“

Narodnooslobodilački odbor u Splitu uputio je poziv Hajdukovom tajniku Poduji za pridruživanje NOVJ, kojeg je on proslijedio svim trenerima i igračima koji su se nalazili u gradu. Poduje je u odgovoru kazao: “Ne sumnjam da će ijedan igrač odbiti ovaj časni poziv, to više što se radi o populariziranju naše NOB u inozemstvu”.

Poduje: Igra može početi, ali mi smo već pobijedili

Od inicijativnog sastanka 9. travnja 1944. godine u selu Vrdovu kraj Sinja, za svega 28 dana dr. Šime Poduje je okupio 14 igrača i uz pomoć pristalica i simpatizera partizanskog pokreta prebacio ih iz Splita na slobodni teritorij otoka Visa.

Poduje je bio glavni organizator obnove Hajduk na Visu, 7. svibnja 1944. godine, na dan svetog Duje. Na skupštini obnove kluba postao je je počasni Hajdukov predsjednik i član uprave. Klub je odmah bio uključen u antifašistički pokret, a uskoro su organizirane utakmice protiv savezničkih postrojbi.

O tome je u knjizi Ratnim stazama Hajduka pisao Srećko Eterović: "Nezaboravna će tako ostati utakmica protiv reprezentacije britanske armije, odigrana 23. rujna 1944. godine u Bariju, kada je pred 50 tisuća savezničkih vojnika i naših ranjenika ponosno zalepršala trobojka nove Jugoslavije uz zvukove njene himne Hej Slaveni. 'To je ono što smo htjeli, igra može početi, ali mi smo već pobijedili' bio je - u tom veličanstvenom trenutku najmasovnije sportske priredbe u Drugom svjetskom ratu - komentar dr. Šime Poduje, člana uprave ratnog Hajduka."

Uz rad u Hajduku, Poduje je bio i kratkotrajni trener manjih klubova u okolici Splita te povremeni nogometni sudac. U srpnju 1946. bio je sudionik FIFA-inog kongresa u Luxembourgu, na kojem je Brazil potvrđen kao domaćin Svjetskog prvenstva 1950. godine.

Šime Poduje ostao je zapamćen kao čovjek koji je Hajduku dao novi život u presudnom trenutku. Zahvaljujući njegovoj inicijativi, klub je preživio rat i ušao u novu eru, u kojoj je postao jedan od simbola dalmatinskog identiteta i sportskog ponosa.