BERNARD BAJDO VUKAS, jedan od najvećih hrvatskih nogometaša svih vremena, rođen je 1. svibnja 1927., a preminuo 4. travnja 1983. godine. Vukas, legendarni Hajdukov ofenzivac i jedan od najboljih igrača u povijesti kluba, svojom je igrom obilježio čitavu jednu eru. Rođen u Zagrebu, na Trešnjevci, u radničkoj obitelji porijeklom iz sela Vugrovec kod Sesveta, karijeru je započeo u lokalnim klubovima.

Karijeru je započeo 1938. godine u klubu HŠK Concordia, godine 1945. prešao je u FD Amater, a 1946. u NK Zagreb. Nogometnu besmrtnost stekao je u dresu Hajduka iz Splita, za koji je nastupao u dva navrata – od 1947. do 1957. te ponovno od 1959. do 1963. godine.

Za splitski klub odigrao je čak 615 utakmica i postigao 300 pogodaka, predvodeći slavnu generaciju koja je osvojila tri naslova prvaka Jugoslavije. Tvorio je ubitačan napadački tandem zajedno s Franom Matošićem, najboljim strijelcem u povijesti kluba.

On i Frane Matošić bili su nezaustavljivi

Njih dvojica bili su udarne igle ekipe koja je 1950. godine osvojila naslov prvaka države bez ijednog poraza, a s klupe ih je vodio legendarni Luka Kaliterna. Iste te godine nastala je i najstarija navijačka skupina u Europi - splitska Torcida. 

Vukas je u Splitu bio živuća legenda i prava zvijezda koju se na ulicama grada moglo vidjeti na Vespi, jednoj od prvih uvezenih na naše prostore.

Vukas je terenu bio poznat po izvanrednoj tehnici, neuhvatljivom driblingu i osjećaju za igru koji je plijenio pozornost čak i izvan granica tadašnje države. Godine 1953. izabran je među najbolje svjetske igrače koji su u dresu reprezentacije FIFA-e igrali protiv Engleske na Wembleyu povodom 90. obljetnice engleskog nogometa.

Srušio reprezentaciju Velike Britanije hat-trickom

Utakmica je završila rezultatom 4:4. Vukas je briljirao s dvije asistencije i izborenim penalom, zadivio je britansku publiku i dokazao da pripada svjetskom vrhu. Dvije godine kasnije odigrao je najbolju utakmicu života.

Reprezentacija Velike Britanije dočekala je reprezentaciju Europe u Belfastu. Europljane je u napadu uz Francuza i člana Real Madrida Raymonda Kopu predvodio upravo Vukas. Rezultat je bio 1:1 sve do 77. minute, nakon čega je Vukas u 11 minuta postigao hat-trick.

Mnogi smatraju da bi Vukas bio prva Zlatna lopta u povijesti nogometa da ju je France Football počeo dodjeljivati samo godinu dana ranije. Ubrzo potom prešao je u talijansku Bolognu, no zbog ozljeda i prilagodbe na drugačiji stil igre nije ostvario isti učinak kao u Hajduku.

Osvojio je dva olimpijska srebra

U reprezentaciji Jugoslavije upisao je 59 nastupa i postigao 22 pogotka. Osvojio je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama u Londonu 1948. i u Helsinkiju četiri godine kasnije, a nastupio je i na dva svjetska prvenstva – 1950. u Brazilu i 1954. u Švicarskoj.

Njegova igra bila je spoj elegancije i genijalnosti, a stilom je podsjećao na najveće svjetske zvijezde tog vremena, poput Puskása i Di Stéfana. Nije čudno da ga je Hrvatski nogometni savez 2000. godine proglasio najboljim hrvatskim nogometašem u posljednjih 50 godina.

Bernard Vukas preminuo je u Zagrebu u 56. godini života, nakon duge bolesti. Pokopan je na Mirogoju. Na njegovom nadgrobnom spomeniku stoje riječi "Igra, nadahnuće i smisao". Ispred Poljuda danas je njegov spomenik na čijem postolju je ugravirana Vukasova izjava: "Da se ponovno rodim, bio bih igrač Hajduka".