RIJEKA je u prvoj utakmici play-offa Europa lige slavila protiv grčkog PAOK-a rezultatom 1:0. Iako je PAOK prema kladionicama bio favorit u ovoj utakmici, dok im se općenito u ovom dvomeču davalo od 70 do 75 posto šanse za prolazak dalje, na Rujevicu su došli potpuno nespremni.

S druge strane, Rijeka se pripremila izuzetno dobro te je odigrala najbolju utakmicu ove sezone, pogotovo kada se uzme u obzir tko joj je protivnik. Nakon utakmice protiv Stuttgarta, ovo je bila najveća domaća pobjeda Rijeke u kvalifikacijama za neko europsko natjecanje, ukoliko i onu s Lilleom promatramo kroz rezultat u 120 minuta kada se Rijekino vodstvo iz 90 minuta promijenilo u remi.

Još jedna dobro pripremljena utakmica

Radomiru Đaloviću se kroz ovu sezonu predbacivalo nekoliko puta da nije povlačio najbolje poteze u nekim od utakmica te da su njegove reakcije s klupe znale biti zakašnjele, nekad i promašene. Međutim, jedna stvar se Đaloviću ne može osporiti, a to je njegova studioznost u pripremi.

Još je prije utakmice u izjavama za medije davao do znanja da je u detalj proučio način igre PAOK-a te da zna svakog njihovog igrača. Rijeka je tako i istrčala na teren, pripremljena i spremna na sve prednosti, ali i mane protivnika.

Na neke je promjene u početnih jedanaest Rijeka bila primorana, konkretno na postavljanje Justasa Lasickasa na poziciju desnog beka zbog suspenzije Ante Oreča. Druge je odradila jer je za ovu utakmicu konačno imala spremnog bitnog igrača sredine terena, a radi se o Dejanu Petroviču.

Petrovič nije u potpunosti isti igrač kao što je bio Lindon Selahi, no definitivno je onaj koji na poziciji šestice ili duplog pivota uz Tiaga Dantasa može pružiti najviše. Njegova prisutnost istovremeno oslobađa Dantasa da lakše dođe do lopte i da mu se otvore dobri kutevi dodavanja, a Rijeka je to sjajno iskoristila.

Dantas je pokazao zašto je doveden

Kroz prvo poluvrijeme je Dantas bio ključan igrač Rijeke. Dok su Ludogorec pa i neki klubovi u SHNL-u shvatili koliko dobro on može postavljati tempo igre te svojim dodavanjima probijati kako linije presinga tako i one postavljene obrane, PAOK mu je jako često puštao dosta prostora.

Nažalost po Rijeku, niti jedno od takvih njegovih dodavanja nije izravno rezultiralo pogotkom, ali je Rijeka složila nekoliko opasnih akcija na taj način te su njegova dodavanja bila na neki način i nacrt za njegove suigrače što da rade kada im se otvori prilika.

Slao je takve lopte koji put i Stjepan Radeljić, slao ih je i Petrovič, koji se osim toga i jako dobro iz drugog plana pridodavao u napad, no onu ključnu je poslao s gola Martin Zlomislić prema Toniju Fruku čiji će udarac rezultirati odbijancem, prekršajem i u konačnici pogotkom iz prekida.

Igrati bez klasičnog napadača bila je ispravna odluka

Postavljanje Fruka u napad je još jedan pokazatelj da je stožer Rijeke shvatio zadatak. Umjesto klasičnog napadača, odlučili su se na igrača koji će biti korisniji u tranziciji, koji će lakše napasti prostor po strani i koji se može rotirati s ostalim ofenzivnim igračima.

Duge lopte na špicu koja će se hrvati sa stoperima gostiju je dobro procijenjena promašena taktika, dok su one koje su tražile prostor ili dvoboj protiv bekova bile vrlo često opasne.

Rijeka je uz sve to i iznenadila PAOK s rotacijama krilnih napadača, kao i s iznenadnim naletima presinga, ponekad i s petoricom igrača. Gosti to nisu uspjeli svaki put dobro riješiti, a jednom su čak i stvorili popriličnu paniku pred vlastitim golom.

Ako je i bilo grešaka, one su se poništile dobrim potezima

PAOK nije bio u potpunosti bezopasan, ali znajući da se radi o najboljem napadu prošlosezonskog grčkog prvenstva, kreirali su jako malo. Osjetio se izostanak natjecateljskog ritma pa je tako PAOK izgledao protiv Rijeke slično kao što je izgledao i u prethodnom dvomeču protiv Wolfsbergera, kao da još prolazi kroz pripreme.

Ako se negdje i treba tražiti mana Rijeke, onda su to bili povremeni promašeni okidači za presing Lasickasa, kao i njegov pokoji problem s procjenama duge lopte. Međutim, Lasickas je imao i nezahvalan zadatak čuvanja strane na kojoj je igrao uvjerljivo najbolji igrač PAOK-a, Giannis Konstantelias. Kada na to nadodamo i njegova dobra pridodavanja u napad, dolazimo do zaključka da su i kod njega dobre stvari ozbiljno nadmašile neke probleme.

Kroz drugo poluvrijeme je Rijeka u potpunosti ugušila igru PAOK-a uz povremene izlete prema naprijed što je bio i logičan slijed događaja. Vidjevši da im mogu naštetiti i u ranoj fazi izgradnje napada, Rijeka se nije u potpunosti povukla u niski dvostruki blok, već su stajali i dalje dovoljno visoko da kvalitetno ometaju protok lopte kako na polovici PAOK-a, tako i u sredini terena.

Poput dobro naštimane harmonike, Rijeka se bez greške pomicala naprijed-natrag ovisno o tome što je situacija na terenu zahtijevala te je dokazala ono što smo znali i prošle sezone, a to je da jako dobro funkcionira u tvrdim utakmicama na jedan gol i da joj ne smeta biti posjedom u podređenom položaju.

Rijeka nije samo korak bliže Europa ligi, nego i vraćanju vjere

PAOK je povijesno gledano protiv hrvatskih klubova znatno uspješniji na svom terenu nego li na gostujućem, no nakon odigranih 90 minuta ostavio je dojam da se ta tradicija može srušiti. Drugo poluvrijeme protiv Dinama i ova utakmica su znak da Rijeka dolazi u radnu temperaturu, dok je PAOK još nije pronašao.

Činjenica da je Rijeka već plasmanom u Konferencijsku ligu ispunila svoj cilj s Rijeke otklanja pritisak rezultata. U Grčku može otići rasterećena, ali i svjesna da će joj protivnik biti nervozan i da joj još jedna tvrda utakmica odgovara. Europa liga je došla na korak bliže, no nakon nekih šokova na početku sezone je puno važnije da je korak bliže došlo i prošlosezonsko samopouzdanje.