"VIŠE menadžera nego igrača", opisuje legendarni Nikola Nikić, situaciju u našem nogometnom komšiluku "Ne interesuju njega igrači. On gleda kako bi zašnjirao par hiljada KM ili eura."

Zbog loših uvjeta za rad, nedovoljnih ulaganja, slabe lige i niskih prihoda, mlade igrače lako je namamiti da igraju drugdje za veće pare, piše sarajevski Centar za istraživačko novinarstvo koji je krenuo u medijsku bitku za ozdravljenje nogometa u Ćirinoj domovini.

Mladi nogometaši u Bosni i Hercegovini znaju da je najbolji i jedini naćin da se pokušaju probiti i ostvariti karijeru odlazak svoju zemlju.

Međutim, u želji da napuste Premier ligu i igraju u inozemstvu, mladi igrači lako nasjedaju na obećanja o brzoj zaradi i slavi, ishitreno potpisuju ugovore koji ih vode u klubove gdje ne mogu napredovati. Odlazak mladih igrača ostavlja nogomet u BiH bez nekih od njegovih najvećih talenata.

"To se dešava samo u BiH. Svi žele otići dok su mladi", kaže 21-godišnji Jasmin Burić, donedavno golman u zeničkom Čeliku, koji je sada u poljskom Lechu, gdje su mu suigrači Ivan Turina i Gordan Golik. Burić je na svojoj koži osjetio sve "draži" menadžerske bezskurpuloznosti.

"On vrijedi 100 tisuća ali pošto je iz Bosne, dajemo duplo manje"

Ovoga ljeta mu je Bojan Taneski, menadžer iz Slovenije, ponudio angažman u izraelskom prvoligašu Ashdod. Burić kaže da mu je menadžer obećao transfer za godišnju neto plaću od 100 tisuća eura uz razne druge pogodnosti.. Na taj dogovor je pristao i otišao u Izrael na probu, gdje su mu čelnici kluba rekli da su zadovoljni njime. Međutim, znajući da je u BiH igrao za puno manje novca, ponudili su mu godišnju gažu od 60 tisuća eura, te 300 eura za svaku pobjedu kluba. Naravno, na ovakav dogovor nije mogao pristati.

Prema riječima Rafi Niddama, generalnog sekretara Ashdoda, Burić ima potencijal razviti se u velikog igrača, te ponuda od 100 tisuća eura nije loša, ali je nerealna imajući u vidu "domaće prilike".

Teneski kaže da je cijenu snizio drugi menadžer kojeg je Čelik angažirao kako bi dogovorio odštetu. U ovom slučaju, Čeliku bi transfer donio 80 tisuća eura. Burić na to nije pristao, te je transfer propao. Ipak, prije dva tjedna je potpisao ugovor sa Lechom pod mnogo boljim uvjetima

Prisjećajući se izraelske epizode, Burić kaže da se osjetio prevarenim i za to krivi menadžere. Dok Burićev menadžer krivi drugog menadžera, a neizravno i sam klub, čelnici Čelika imaju drugačije mišljenje: "U 90 posto slučajeva menadžer isključivo razmišlja o tome kako da uzme svoj novac. Drugo ga ne interesira", kaže Ismet Sarajlić, potpredsjednik Čelika. 

Menadžeri: otimači i upropaštavači talentirane djece

Menadžeri u svijetu BiH nogometa se često smatraju krivcima za odljev talenata. Kitičari tvrde da oni iskorištavaju mlade igrače i slabosti sistema u BiH i pronalaze im angažmane vani, često puta ne gledajući da li je to najbolja opcija za igrača. U novim klubovima oni ne uspijevaju izgraditi svoj potencijal. Zemlja ostaje bez svojih talentiranijih igrača, a zarada menadžera se kreće između 5 i 15 posto ugovorene plaće.

Dogovor sa poljskim klubom, koji je i njemu i Čeliku donio zaradu, Burić je sklopio preko drugog menadžera. Međutim, poznato je damenadžeri često sklapaju poslove zarad brze zarade, ne vodeći računa o igraču.

Što mora imati dobar BiH menadžer?

"Menadžer mora imati neki rejting. Sve se radi na poznanstvu, na povjerenjima", kaže Marinko Škobić, menadžer sa dugogodišnjim iskustvom.

Sead Kajtaz, također menadžer, kaže da je u najboljem interesu igrača ne samo da mu menadžer osigura ugovor, već i da ga vodi pravim putem i ukazuje mu na greške, ali i na prilike koje mu se pružaju.

"Menadžer bi trebao znati sve kao i trener", kaže Kajtaz i objašnjava da je posao menadžera da procijeni tržišnu vrijednost igrača, a da bi bio uspješan mora imati dobre veze. 

Međutim, oni koji vide menadžere kao pogubne za igrače, imaju malo toga dobrog o njima reći.

Kritičari menadžera i nemarnog sistema u BiH kažu da su i klubovi umiješani u sve to. Sarajlić kaže da igrači obično prihvaćaju ugovore na godinu-dvije sa lokalnim klubovima koji ih onda puštaju da pređu u drugi klub, očekujući novac od odštete za transfer. "Klub mora dati igrača da bi se mogao financirati, da bi mogao opstati", kaže Željko Baotić, trener Orašja.

Edin Džeko: Češka veza za bosanski uspjeh

Ipak, u rijetkim slučajevima igrači iz BiH i postignu uspjeh. Edin Džeko igrao je za sarajevski Željezničar, gdje je počeo igrati još kao dječak. Tinejdžera Džeku zapazio je novi trener tog kluba, Jiri Plisek, koji je kasnije otpušten jer nije ispunio očekivanja uprave. Plisek je međutim, pri povrtaku u Češku 2005, poveo Džeku sa sobom.   

Džeko kaže da mu je Plisek spasio karijeru i dodaje: "Ali to je činjenica da odavde moraš ići ako želiš nešto napraviti i uspjeti"

Dok je nastupao za Teplice, proglašen je za najboljeg stranog igrača i bio je drugi strijelac lige. Ovi uspjesi su mu omogućili ugovor sa njemačkim Wolfsburgom, koji igra u jednoj od najjačih liga u svijetu.

Međutim, iz njegovih riječi se da naslutiti da ne vjeruje menadžerima. Dok ga Plisek nije preuzeo, Džeki su se razni sportski menadžeri nudili da mu osiguraju inozemniangažman. Konzultirajući se sa ocem Midhatom odbijao je usluge menadžera smatrajući da njihove ponude nisu pravo rješenje. "Ti menadžeri gledaju svoj interes da odvedu dijete negdje, da uzmu nešto novca. To dijete se ne snađe i vrati se", kaže Midhat Džeko dodajući kako je njegov sin veoma sretan jer je radio sa ljudima koji su zainteresirani za njegov razvoj.

Savezu bez skauta bogati kradu Bosance

Nogometni savez BiH nema skaute koji bi pratili igrače u inozemnim ligama. Josip Katalinski, koordinator omladinskih selekcija kadeta i pionira, kaže da se informacije o igračima dobijaju putem prijatelja koji žive van granica države, te da je to manje-više jedini sistem regrutacije koji postoji u savezu.

Reprezentacije ostalih europskih zemalja, svjesne su da BiH ima talentirane igrače poput Džeke, te im nude da pređu u njihov nacionalni tim.

Ipak, neki od ovih igrača kažu da bi željeli dobiti ponudu da igraju za svoju zemlju. Međutim ovo se često ne desi čak i ako je igrač priznat u inozemstvu.

Osamnaestogodišnji Sanel Kapidžić je vezni igrač u danskom Arhusu i još jedan od BiH talenata kojeg nacionalni tim nije svjestan ili nije zainteresiran pozvati ga u reprezentaciju.

"Ja sam uvijek htio igrati za Bosansku reprezentaciju" govori Kapidžić. Međutim, kada se umorio od čekanja i shvatio da poziv za nastup u reprezentaciji BiH neće dobiti, kaže da je odlučio prihvatiti poziv reprezentacije Danske.

Foto: CIN