Nezapamćeno loša utakmica u polufinalu Lige prvaka
rubrike
Foto: Guliver Images/Getty Images, screenshot; Twitter
SINOĆ smo mogli vidjeti jednu od najslabijih polufinalnih utakmica u novijoj eri Lige prvaka – 90 minuta tapkanja u mjestu, opipavanja pulsa u ležećem stanju i nijedna izrađena čista šansa rezime su ogleda između ekipa teških najmanje dvije milijarde eura, Manchester Citya i Real Madrida. I jedni i drugi su se doimali poput uplašenih tinejdžerki koje su se, svjesne vlastite sreće da su uopće pozvane na bal, čitavu večer skrivale po mračnim kutevima dvorane, odgađajući odluku da će jedna od njih ipak morati zaplesati, a druga poći kući.
> Čudesni Hart zaustavio Real: Remi u prvoj utakmici polufinala Lige prvaka
Malo toga vrijedno spomena
Samo jedna adaptacija domaćeg stratega bila je sasvim dovoljna da učini goste iz Madrida apsolutno impotentnima u prvih 60 minuta utakmice, nakon čega je City drastično fizički pao. Naime, Zidane se odlučio postaviti Casemira na mjesto pivota u veznom redu, te Kroosa i Modrića kao playmakere uz njega – Pellegrini je odgovorio agresivnim pritiskom Fernanda i Fernandinha na njih dvojicu, a s obzirom na to da Real nije u prednjoj liniji imao igrača sposobnog ući njima iza leđa (zona u kojoj operira "desetka") i iskoristiti taj rizik, prednja tri Realova igrača ostajala su odrezana od ostatka ekipe gotovo čitav susret. Dodamo li tome konzervativnije bekove nego inače (vjerojatno zbog straha od Citya u kontri), nije teško razumjeti zašto se Real toliko mučio s iznošenjem lopte.
Real pokušava organizirati napad, njegove dvije prve opcije imaju vjerne pratitelje.
Malo kasnije sličan raspored. Vidimo i kako De Bruyne marljivo prati Casemira, koji ionako nema velike ovlasti u organizaciji igre. Ovo je efektivno značilo da je Real u posjedu prepolovljen na prednji i stražnji dio, jer je sredina terena ostajala duboko, bez prave funkcije. Ovoga puta individualna klasa u tom dijelu terena nije uspjela nadjačati geometriju prostora. Također, City ostavlja dosta prostora iza leđa brazilskog dvojca i ostaje pitanje zašto ga Zidane nije pokušao eksploatirati Jamesom ili Iscom koji su idealni za takve role, posebno Kolumbijac.
Na ovaj način, Brazilci su oduzeli ili prekinuli čak 8 napada gostiju, i u nekoliko izvrsnih šansi za polukontru tek je izvanredna Pepeova partija spasila goste većih posljedica. Jedino što smo vidjeli u prvom dijelu od napadačkih „mehanizama“ s obje strane bila je neobična Fernandinhova uloga, koji je očigledno trebao biti čovjek viška na postavljenu obranu. City je nastojao koristiti loše Kroosovo defenzivno pozicioniranje, koji je oslobođenje dijela defenzivnih dužnosti uvođenjem Casemira iza leđa shvatio preliberalno, pa mu se suparnik stalno zavlačio iza leđa.
Iako se Real brani zonski i povlači na polovicu, Kroos sasvim bespotrebno izlazi visoko na Kompanya iako nije u realnoj mogućnosti oduzeti loptu. Fernandinho mu se uvlači iza leđa, ali ne dobiva loptu. Manjak Fernandinhovog ofenzivnog arsenala i tendencija da lopta gura na bok čim ju primi u ovakvim situacijama poništile su prednost koju bi City ovako stekao. Casemiro je, pak, prečesto bio zaokupljen De Bruyneom da bi zatvorio ovakve rupe.
Kako je to uistinu jedino što smo vidjeli od Citya, možda najbolje svjedoči idući graf:
To je bilo manje više – sve u prvom dijelu. Ili bolje rečeno, ništa.
Silva van, Real malo prodisao
Pretkraj prvog poluvremena, David Silva je morao napustiti igru zbog ozljede, a zamijenio ga je perspektivni Iheanacho. Sada je De Bruyne prešao na krilo, a Nigerijac se kao povučeni napadač pridružio samozatajnom Agueru, što je Realu olakšalo obranu – sada je Casemiro mogao puno bolje pomagati Modriću i Kroosu protiv pritiska kojem su bili izloženi. Fizički pad Citya koji neminovno prati gotovo sve premierligaške klubove, samo je olakšao posao, ali Real izuzev jedne sjajne šanse nakon prekida nije iz igre stvorio apsolutno ništa.
Manjak aktivnih igrača u posjedu, loše pozicioniranje (puno igrača u istoj liniji), izolirana krila koja guraju loptu uz liniju – sve su to bili uzroci jako blijede partije kraljevskog kluba.
„Pozicijski napad“ gostiju – bez ikakvih kontura i mogućnosti za protok kojim bi se otvorilo ranjenog suparnika koji je sve više uzmicao.
Definitivno najbolji komentar večerašnje utakmice pružio je ovaj twitteraš:
Na kraju, ista meta, isto odstojanje. Prvi gol na Bernabeu, pod premisom da će pasti, bitno usmjerava utakmicu. Praznim hodom oba kluba su dvomeč svela na 90 madridskih minuta. Uzmemo li u obzir kako su se i jedni i drugi pomalo iznenađujuće našli ovako visoko s obzirom na to kako je sezona tekla, više mjere rizika i nisu toliko teško shvatljive. Ipak, kao što je jedan veleum igre rekao, najveći rizik – uopće je ne riskirati. Nemogućnost da otkriju mane svojeg suparnika relativno je nezapamćen za ovu fazu najelitnijeg nogometnog natjecanja na svijetu.
Ta utakmica ujedno će biti i šansa obojici trenera da spase sezonu (premda Zidane nije digao ruke od Primere) koja je neminovno klizila igračkoj i rezultatskoj katastrofi. Može li oporavljeni Ronaldo biti dovoljan da individualnom klasom zasjeni probleme koji Madriđane muče čitavu sezonu? Vjerojatno, ne zato što on bitno mijenja prirodu njihove igre, nego zato što igrati bezličnije od sinoć jednostavno nije moguće.
Manchester City ima šansu da na najvećoj pozornici izgubi nevinost koja ih dijeli od definitivnog priključivanja eliti europskog nogometa, a to je veliki rezultat u Ligi prvaka. Uzmemo li u obzir dizanje rejtinga kojeg donosi finale, kao i činjenicu da će na klupi dogodine sjediti Guardiola, limunada od sinoć (ili njezin nastavak, bolje rečeno) mogla bi odigrati bitnu ulogu u krojenju nove nogometne karte Starog kontinenta.
