"KAD imate igrača koji je zabio 43 poena, jako je teško pobijediti. Stekao je samopouzdanje tijekom utakmice. Bio je vruć, a mi nismo imali koncentracije. Primili smo nekoliko lakih trica, a i bilo je nekih čudnih odluka sudaca na kraju, koje ja nisam razumio, ali dobro. Svi su se žalili. Znali smo kako Finci igraju, ali nismo uspjeli. Čestitam im", rekao je izbornik Hrvatske Damir Mulaomerović nakon još jednog debakla hrvatske košarkaške reprezentacije.

Muline dvije izjave najbolje opisuju kaos u hrvatskoj košarci

Ova Mulaomerovićeva izjava o 43 poena bila bi smiješna da nije tužna. Ta izjava, baš kao i ona koju je potpisao isti autor u lipnju ove godine, kad je Finska izbacila Hrvatsku u najniži rang europske košarke, u društvo Austrijanaca i Švicaraca, možda najbolje opisuje u kakvom kaosu je hrvatska košarka. Podsjetimo, Hrvatska je tada u ključnoj utakmici za ostanak u kvalifikacijama za SP u Rijeci igrala s Finskom. 

Hrvatska je u zadnjoj minuti imala ogromnu prednost, praktički dobivenu utakmicu, no čak sedam od osam promašenih bacanja (Gnjidić četiri, Bogdanović jedno i Zubac dva) odvelo je Hrvatsku u propast i debakl. 

"Kad smo govorili da lopta mora ići na Bogdanovića i Hezonju, ne znam kako je došla do Gnjidića'', rekao je tada Mulaomerović i ostao živ. Nevjerojatno je da izbornik jedne reprezentacije koja ima nekoliko NBA igrača i vrlo dobrih košarkaša europske klase može izjaviti da mu u zadnjim sekundama najvažnije utakmice u trenerskoj karijeri nije jasno kako je, eto, lopta stigla do jednog igrača, a ne do drugoga. 

Kako je stigao u reprezentaciju, tako će i otići

No, budimo pošteni i prema Mulaomeroviću. Nije on ni za što kriv. Čak ni za onaj koš Markkanena jednu desetinku prije kraja treće četvrtine, kad su svi znali na koga će lopta ići. Jednostavno, imao je nesreću da bude pravi čovjek u pravo vrijeme te da tako postane jedan od simbola tragedije u sportu u kojem smo nekad bili sila. I njegov dolazak na klupu reprezentacije bio je kaotičan.

Njegov prethodnik Veljko Mršić, nakon neuspjeha u kvalifikacijama za plasman na Igre u Tokiju, samo je čekao da pronađe kartu za bijeg s klupe reprezentacije koju nitko ozbiljan više ne želi. Mršić je priliku dočekao u siječnju, kad je prihvatio poziv španjolskog Rio Breogana.

Usred kvalifikacija za SP je otišao u ACB ligu, a Dino Rađa i Stojko Vranković su ostali bez ikoga tko bi pokušao nešto napraviti s ekipom u koju više nije vjerovao nitko i kojoj nitko nije želio ni blizu. Iz očaja, Rađa i Vranković su se obratili treneru Cedevite Junior, koji je do tada kao trener radio samo na Kosovu i u Tuzli. 

Mršić je samo tražio trenutak za bijeg, a Rađa i Stojko više nisu imali nikoga tko želi sjesti na klupu

''Mulaomerović? Koga ćemo naći 20 dana prije reprezentativne akcije? Svi su radili negdje i nismo imali rješenja. Nikad neću zaboraviti rečenicu koju je rekao Mula kad smo ga pitali bi li pristao voditi reprezentaciju. Rekao je da nema šanse da bi nas ostavio, ni da mu netko ponudi milijun eura. Tu me kupio za cijeli život. Je li napravio neku grešku u vođenju? Vjerojatno je, ali nemoguće je u jednoj utakmici ne napraviti grešku'', rekao nam je u lipnju tadašnji šef struke HKS-a Dino Rađa kad smo ga pitali zbog čega je Mulaomerović uopće postao izbornik. Iz ovih rečenica jasan i očit je očaj s kojim su se susreli vodeći ljudi Saveza. Reprezentaciju koja ima jedno olimpijsko srebro, jednu svjetsku i dvije europske bronce nitko nije želio preuzeti osim Mulaomerovića. 

Nije Mulaomerović ništa kriv, krivi su oni koji su ga doveli 

Stoga ne treba biti previše oštar prema njemu nakon podbačaja u Berlinu. Jednostavno, nije on sam sebe stavio na mjesto za koje očito nije spreman. Stavili su ga ljudi koji su, na ovaj ili onaj način, doveli do toga da nam je reprezentacija postala ruglo s kojim nitko tko drži do sebe ne želi imati posla.

Mulaomerović je nakon poraza od Finske u Berlinu izjavio da vjerojatno više neće biti izbornik. Dakle, otići će i on. Kruni Simonu je ovo bilo zadnje natjecanje za reprezentaciju, a sumnjamo da će i Bojan Bogdanović više ikad obući hrvatski dres. Realno je očekivati da će se Savezu zahvaliti i Amerikanac Smith, a teško je očekivati da će se i Dario Šarić, Ivica Zubac ili Mario Hezonja svađati sa svojim poslodavcima da im dopuste da se malo loptaju po švicarskim ili austrijskim školskim dvoranama.

Otišao je i Dino Rađa. Pitanje je samo tko će na kraju ostati te ima li više išta smisla.