LUKA DONČIĆ prije nekoliko dana postavio je pitanje koje je postalo vruća tema u NBA ligi. Jedni se slažu s njim da novi koncept raspleta sezone nije pravedan ni potreban, dok ga drugi nanovo optužuju za neprestano kukanje, po kojem je sve zloglasniji.

Pitanje se odnosi na play-in, novu fazu natjecanja koja je NBA implementirala prošle sezone zbog naglo smanjenog broja utakmica, kako bi u bubbleu dala šansu svakoj od 22 pozvane momčadi da izbori plasman u doigravanje.

Ove je godine format te međufaze proširen i ulog postaje puno veći, no play-in ovaj put nema takvu vrstu opravdanja, a njegove najveće žrtve potencijalno bi mogli biti baš Dončić i njegovi Dallas Mavericksi.

Kako ove godine funkcionira play-in?

Naime, nakon 72 utakmice regularnog dijela sezone ekipe plasirane od 7. do 10. mjesta razigravat će za posljednja dva mjesta u doigravanju u svakoj konferenciji. Sedmi će igrati jednu utakmicu protiv osmog i pobjednik će zauzeti poziciju sedmog nositelja. Deveti će igrati protiv desetog, a poraženi će završiti sezonu. Preostale dvije momčadi igrat će finale play-ina za status osmog nositelja.

"Ne razumijem ideju play-ina. Igraš 72 utakmice da uđeš u doigravanje. Onda možda izgubiš dvije zaredom i ispao si. Ne vidim koja je poanta", rekao je Dončić kad su ga pitali za komentar.

Njegovi Mavericksi trenutačno su sedmi na Zapadu i u normalnoj bi sezoni bili u relativno lagodnoj situaciji. Ovako ne samo da moraju paziti na one koji im gledaju u leđa, nego i svim silama juriti šesto mjesto kako bi izbjegli situaciju da im jedna ili dvije loše šuterske večeri, neki krivi doskok ili nejasni rezultat PCR testa upropaste pet mjeseci rada.

Zato ne čudi što ga je dio fanova i medija iskritizirao, smatrajući da se žali samo zato što je baš on u toj nepovoljnoj poziciji, umjesto da šuti i učini sve što može da se dočepa šeste ili više pozicije. Posebno zato što je mnogima počeo ići na živce zbog pretjeranog protestiranja na sudačke odluke.

Dončić već ima veliko iskustvo eliminacijskih utakmica, ali njegova kritika ima smisla

"Naravno da nam je cilj doći do šestog mjesta, možda još i više", rekao je Dončić. Njegova motivacija neupitna je na svakoj pojedinoj utakmici, a na pritisak eliminacijskih utakmica navikao je u Europi, kako u pohodu na klupsku titulu s Realom, tako i na senzacionalno zlato sa Slovenijom.

Ali u pravu je kad osporava smisao play-in iz natjecateljskog aspekta jer 72 utakmice su i više nego dovoljne da se finalizira poredak pred play-off, bez suvišnih utakmica.

Lani je play-in imao smisla i bio vrlo pošten način da se u sezoni koju je prekinula pandemija što više klubova zadrži u konkurenciji za play-off. Sve 22 momčadi imale su priliku u osam "kvalifikacijskih" utakmica izboriti mjesto među 16, iako im je drastično smanjen broj utakmica u kojima mogu uloviti zaostatak.

Pandemija je prekinula sezonu kada su NBA klubovi odigrali po oko 65 od predviđena 82 susreta, a nastavak u izolaciji Disney Worlda donio im je još po samo osam utakmica. Zato je NBA odredila da će se igrati play-in između ako devetoplasirani klub bude unutar četiri utakmice zaostatka za osmoplasiranom, što se na Zapadu i dogodilo. Štoviše, Portland je u tih osam utakmica i preskočio Memphis, pa mu je kao osmoplasiranom trebala samo jedna pobjeda, dok su Grizzliesima trebale dvije, ali Blazersi su sve već riješili iz prvog pokušaja.

Dva ključna razloga za zadržavanje play-ina i širenje formata

Ovaj put razlozi za play-in sasvim su druge prirode. Iz Dončićeve perspektive igrača koji mora punom snagom igrati iz dana u dan, oni definitivno nisu opravdani i zaista mogu završiti nepoštenim raspletom. Ali širi pogled otkriva dva jasna razloga zašto je NBA spremna četiri od 30 momčadi staviti u nelagodnu poziciju.

Prvi razlog je, dakako, novac. NBA je previše izgubila zbog pandemije i prvenstveno izostanka punih dvorana da ne bi na svaki mogući način pokušala nadoknaditi dio izgubljenog profita. Šest dodatnih utakmica s ogromnim ulogom u samostalnim terminima na nacionalnim televizijama svakako će pomoći, pogotovo ako se u međuvremenu i poveća dopuštena kvota gledatelja u dvoranama.

Drugi je razlog pokušaj rješavanja davnog problema kompetitivnosti završnice regularnog dijela sezone i sklonosti slabijih momčadi tankiranju kako bi dobile priliku za što viši izbor na draftu. Mlade ekipe poput New Orleansa, Sacramenta, Chicaga ili Clevelanda u normalnoj bi se situaciji, dvadesetak utakmica prije kraja, već pomirile da su bez šansi za play-off te se okrenule budućnosti, isprobavajući mlade igrače kako bi procijenili koliko ima smisla u njih ulagati, bez interesa za ostvarivanje trenutačnog uspjeha. To na kraju dovodi do slabijeg proizvoda na parketu, manjka interesa publike i slabijeg profita, a uzdrmava i regularnost natjecanja ako je četvrtini lige isplativije gubiti nego pobjeđivati.

Pokušavala je NBA reformom sustava draft lutrije, u kojoj se smanjuje broj kuglica za klubove s najlošijim omjerima te većina sa samog začelja ima podjednake šanse za prvi izbor. Tako je namjeravala izbjeći nove procese poput onog koji je godinama prakticirala Philadelphia. Kada se svojevoljno riješila svega što je vrijedilo i krenula od nule te tri godine zaredom nije dosegnula ni 20 pobjeda.

Foto: NBA želi spriječiti nove slučajeve poput 76ersa, koji su godinama tankirali zbog što boljih izbora na draftu

To je donekle uspjela, ali i dalje su se mnoge franšize u završnici sezone umjesto na lov na posljednja play-off mjesta odlučivale na lov na što veći broj kuglica. Tako bi vjerojatno bilo i ove godine da nema play-ina. A sad su, recimo, Chicago Bullsi posljednjeg dana roka za razmjene doveli Nikolu Vučevića umjesto da se riješe veterana koji uzimaju minutažu mladima, a Zion Williamson i ostali klinci iz New Orleansa i dalje grizu u lovu na desetoplasirane Warriorse, koje borba za play-in ne motivira ni izbliza kao borba za titule koju su vodili pola prethodnog desetljeća. Prilika da osjete intenzitet doigravanja ogromno je iskustvo za svakog mladog igrača i može klubu biti korisnije za budućnost nego jedno ili dva mjesta bolja pozicija na draftu, koja dugoročno ne garantira baš ništa. 

Osim toga, bez play-ina bi klubovi plasirani recimo od četvrtog do šestog mjesta mogli sanirati lakše ozljede i fokusirati se na neobavezno hvatanje što boljih pozicija za play-off, a ovako se moraju truditi da ne kliznu na sedmo.

Barem pola lige mora ozbiljno igrati do kraja sezone

Kad se sve zbroji, zbog play-ina barem pola lige prisiljeno je ozbiljnije shvatiti završnicu sezone, što je svakako dobra vijest za kompetitivnost i zanimljivost natjecanja. A logika nalaže da je sedmoplasirani Dončićev Dallas dovoljno jači od potencijalnih protivnika u play-inu i da će se svejedno plasirati u doigravanje.

Zato je play-in, iako djelomično nepošten, sasvim razuman i opravdan potez NBA lige. Doduše, može rezultirati ružnim posljedicama. Zbog povećanih napora i nemogućnosti odmora u stisnutoj sezoni, pred koju nije bilo poštenih priprema i u kojoj je na fizičku spremnost mnogih igrača posljedice ostavio i koronavirus, mogao bi se povećati broj ozlijeđenih igrača u doigravanju, pa tako i najvećih zvijezda, a to ligi nipošto nije u interesu i može rezultirati padom zanimanja publike.

Ali dođe li do takvog raspleta i dokaže li se uzročno-posljedična povezanost play-ina i pucanja ligamenata ili Ahilovih tetiva, čelnik Adam Silver i društvo sigurno će preispitati njegovu korist u budućnosti. Za sada se čini kao vrlo dobra ideja, bez obzira na to što Luka Dončić mislio o tome.